Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973)

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973)

Ispis

IgorZlodej30. 03. 2011 20:51:18

Sutra će proći tri godine otkako se dogodio jedan od najnenavadnijih prelazaka iz Jezerske doline u Možnicu, koji naravno nije uspio, ali se relativno sretno završio. Naravno, riječ je o Belgijcima. Prije dvije godine sam si to pogledao i opisao ovdje: http://www.pzs.si/forum/viewtopic.php?t=4375. Rano popodne odvezem se na prode, gdje je izlazna točka za Jerebicu i druge gore nad Jezerskom dolinom. Snijega nema toliko kao prije tri godine, ali ipak idem na skijama, kasnije ih moram nekoliko puta skinuti za nekoliko metara. Nekoliko časa hodam po zajedničkoj stazi, zatim skrenem desno, gdje vodi i staza 654, koju ubrzo napustim i usmjerim se direktno gore dolinom, prvo ide lijepo po nekoj grapi, zatim treba tražiti najbolje zasnežene prolaze, u međuvremenu prečim neke meke plazovine i tako dođem do područja Škraplje. Boljeg imena za taj "svijet" naravno ne bi moglo biti, jer je područje jedna velika škrapa. Unatoč svemu pronađem dobre snežne prolaze, paziti treba naravno na škraplje koje se mogu završiti i više od 10 metara duboko. Tako s dva laka spusta i preko strmog "grapa", koji naravno prijeđem bez skija dođem na vrh Velikog snježnog vrha. Pogled više nego odličan na skoro cijele Zapadne Julijce, na obližnju Jerebicu i Rombon s druge strane Možnice, pa Ribežni, Črnelske špice i u daljini Kaninsko gorje sve do Žrda. Na vrhu malo sjedim, prije skijanja treba se odmoriti, zatim odsmučam po ravno prav odpuštenom snijegu dol na Škraplju i po smjeru uspona u Jezersku dolinu. Ture kao takve zbog zahtjevnosti terena ne mogu preporučiti. Ali je to, unatoč svemu odlična tura koja daje više nego što mislimo, prije svega samotna, što mi se izuzetno sviđa.

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) tamo gore idem, dokle god bude moguće naravno

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) i ovdje su vladali snježni plazovi

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) daleko su prodi u dolini

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) na drugoj strani Jezerske doline sve od Visoke police do Visoke Krniške špice

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) ovdje su prešli Belgijci

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) a ja idem tamo gore i dalje

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) rupa s Rombonom u pozadini

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) škrpalja kod škraplja

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) granični kamen, iza Vrh krnice s Loškom stenom, još dalje Bavški Grintavec

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) mala umjetnina velikog majstora

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) i velika umjetnina vjetra

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) ljudski trag u netaknutoj bijelini

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) trenutak s Črneljskim špicama

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) kratki odmor na vrhu gdje razgled oduzima dah

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Jerebica s Jalovcem u pozadini

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) za samo te male zavoje se isplatilo doći gore

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Ariši s Rombonom.

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Ova grapa me je popeljala na vrh i natrag dolje.

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Sunce se oprašta od prekrasnog dana.

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Mene čeka još dosta smučanja.

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Još i ovu grapu odsmúčam.

Veliki snježni vrh - Cima Mogenza Grande (1973) Tamo gore na najvišem sam bio.

(+2)

vagabund1. 08. 2012 02:16:06

U subotu sam se odvezao do parkirališta pod Bijelim potokom u Jezerskoj dolini i po označanoj stazi 654 popeo do Škrbine pod Škrapljama. Staza vodi ugodno kroz šumu po mulatjeri i prema kraju direktnije prema sedlu. Odmah ispod sedla skrenuo sam lijevo s označene staze u smjeru novog bivaka Daniele Bertolutti nazvanog po mladom speleologu koji se smrtno ozlijedio 2006. Već na putu do bivaka ima više ostataka iz I. svjetskog rata, oko bivaka još više. Do bivaka je staza nezahtjevna. Moj cilj bio je Veliki Snježni vrh 1972m. Već u knjizi u bivaku primijetio sam da je vrh posjećen od strane talijanskih alpinista samo tri do četiri puta 2009 i 2010 kasnije više ne. Od bivaka krenuo sam po stazici između kaverni prema istoku i do strmog obronka V.Snježnog vrha nije bilo daleko. Staze je uskoro nestalo i dalje su me vodili možici. Teren je uskoro postao vrlo zahtjevan s mnogo škrapljama, brezni, kratkim zidovima i rušjem. Uskoro sam shvatio da se moram strogo držati smjera možica (kamen ili dva na stijeni), jer je drugdje teren neprohodan. Svaki put kad sam izgubio pravi smjer malo moram se vratiti do zadnjeg možica i tražiti prolaze iznova. Ovdje stvarno vrijedi da si brži ako ideš polako i stalno promatraš teren i posebno gdje staješ! Na otvorenom terenu još je išlo dok za pravi prohod kroz rušje sam pokušao više puta. Kad sam se nakon dugo vremena izvukao iz labirinta škraplja pronašao sam uz zid strmu travnatu stožinu i po njoj počeo se penjati. Više se stožina pretvorila u usku grapu s dovoljno biljke da sam se mogao vući gore. Na kraju grapa skrenuo lijevo do prvog predvrha s malo obilaska desno došao na vrh Velikog Snježnog vrha. Pogledi su stvarno lijepi da sam na vrhu ostao više od sat vremena i kasnije se istom "stazom" vratio u labirint stijena i rušja. Povratak nije prošao sasvim glatko ali o problemima sam pisao dovoljno velik nasmeh

I ja turu ne mogu baš preporučiti posebno ne samohodcima kao što sam bio ovaj put ja. Izlet do bivaka i prebiranje oko vojnih utvrda i gledanje položaja bit će sasvim ugodna turica u taj samotni kraj. Sretno!!

Po stazi i654 prema Škrbini pod Škrapljom

Malo ispod sedla skrenuo sam lijevo prema bivaku

ostatci I. svjetskog rata na putu prema bivaku

speleološki bivak Daniele Bertolutti na visini 1740 m

rolna bodljikave žice krasi krajolik već dugo godina

neugodan teren zahtijeva veliku opreznost

kamen ili dva znači da sam na prvoj stazi

početak uspona po strmom travnatom stožcu

prvo lijevo i dolje pa s obilaskom desno na vrh

(+5)

Pastirica21. 09. 2023 10:47:20

Na turu sam krenula sa mješovitim osjećajima. Podataka za pripremu jednostavno nisam našla. Zapis gore i prerisana staza s jedne karte koju općenito uzimam s velikom rezervom (u ovom slučaju staze na kartama da nema zabune).
Drži sve gore napisano. Rasklini, jame, škraplji, jarki, ruševine, strme stijene. Iznad bivaka i još malo dalje sada pored staze vode i crvene točke ali završavaju kod raskline sa kuka. Dalje kamanji. Većinom ih je bilo dovolj ponekad neki falio. Ako držiš pravi smjer što naravno uvijek nisam onda nekako ide. Ali naporno. Mnogo uspona i spustova ovinki lijevo desno. Djelom i zbog psa. Zbog terena moraš paziti na svaki korak.
Gore nisam izabrala travnati stožac nego desno sledila kamanje. Nažalost doveli do strme stijene koja bi bila i meni vjerojatno previše za psa apsolutno. Prolaz našla više gdje je prošlo s malo cviljenja bolja varijanta na povratku.
Na vrhu sada i kutija s papirom i malom bilježnicom. Bilo prostora za upis.
Povratak mnogo lakši bez problema s orijentacijom.
Tura sama naporna jedna mojih najnapornijih. Ali ne žalim. Od bivaka dalje nekad na pola puta počela mi odzvanjati u glavi ona Nicole di Bari ...Mi trascina su per la montagna sempre su
Ho i piedi stanchi ma ora non li sento più...

pice su do skoba - tu sam našla prolaz lijevo i ne jedina

prelazak preko strme stene već na povratku - niže i znatno lakše

(+5)

darinka431. 07. 2026 13:08:56

Zadnja objava je prije tri godine. Je li još netko bio kasnije? Nadam se da neću dobiti odgovor za tri godine, jer ne znam hoću li tada još biti na svijetu.

darinka44. 09. 2026 19:37:08

3.09. 2026. Po poznatoj stazi 654 otišli smo u rosnom jutru. Upravo tada su se dva naša planinara uputila prema Jerebici. Otišli smo zajedno do odvojka. U nastavku staze nismo sreli nikoga više. Kod bivaka kraći odmor. Staza dalje je bila zagonetka. Navigaciju smo imali sa sobom, ali je uopće nismo trebali, jer je staza označena crvenim točkama i također su kamenčići u pomoć. Toliko ih još nisam vidio. Svijet je tu, kao što su prethodnici opisali. Škrapljast. Sve puno rupa je. Također je bilo potrebno malo penjanja. Ruševina je izrezana gdje ide staza. Kad misliš da je vrh pred tobom, treba prijeći još malo staze. Uglavnom staza je slijediva. Nekoliko željeznih stepenica je u pomoć negdje na trećini staze. Vrh je prekrasan vidikovac. I ako tražiš mir i tišinu, ovdje je nađeš. Prešli smo 12 km. Visinskih metara se nakupilo nekih 1200.