| rozka28. 07. 2022 20:49:20 |
Ovoga puta bogovima u krilo … davno primijetila, gledala, ali nikad usudila pomisliti da bi ikad, jer kad gledaš stene moćnog Viša teško zamisliti gdje i kako vodi taj navodno nedostižni pristup.
Zajzera uvijek očara i pogled s posljednjeg parkirališta napuni baterije. Preko prodišta prema Darku Majcenu, put poznat, ali taj dan noge teške, jedva dopuzala do polovice Carlo Chersi, gdje kod druge grape na primamljivom zelenom pomolu ostavljamo označeni put. Opremimo se i već "šetamo" po donjoj Viševoj polici koja vodi lijevo prema SZ debri. Kraj očit i tu skrećemo desno uz debru tražeći najlakše prolaze sve do skalne zapore nad nama, gdje se s lijeva otkriju Božje police, vjerojatno res djelo nečega-nekoga većeg od nas i hoditi njima privilegija za mene. Budući da se police ovdje odsecaju, moraš se malo potruditi da se popneš natrag na njih. Tu se osiguravamo za skokec, uhvatimo nastavak, polica ok prati se, samo malo sumnje me grize kad počne sumnjivo silaziti i sužavati . Prvi gadni prolaz gdje pod sobom gledaš dubine CC, pažljivo ali ide, onda dosegnemo najteže mjesto gdje bi trebao klin ili kuka za varanje, no mi2 ga nismo vidjele/našle jer smo se bavile prečenjem i improviziranim lebdećim varanjem. Uff, opet par srčanih udaraca više?! Polica onda postane lakša i slijedimo je do početka težeg dijela gdje već vidiš Mojzesa ali mi2 idemo desno, 2 možića, u lušno poplezavanje uz stijen, res neverjetni prolazi. Slijedi malo lovljenja, gadni žleb i već dahtamo pod-prema Cima de lis Codis i dosežemo ramu gdje prelazimo na Jezersku stranu. Ulala, pred nama se otvara prostrano pobočje i malo smo cmoknute jer nismo točno znale koju policu birati. Odlučimo se i silazimo, meni najteži dio ture, mix mini trava natovarenih kamenjem, dolje ništa, res zlo. Kad smo došle do dijela gdje bismo nastavile, činilo nam se da vidimo možića. Snimim, približim i da, možić stoji i čeka da ga opazimo, hehe. Pređemo još tu policu, zatim 5 min pauze kad shvatimo da je nad nama ostatak ratnog položaja zvan Pagoda i malo dalje već vidimo označeni put dolje od Mojzesa. Hmm, baš kad sam odahnula, souživač vuče sljedeću iz riznice ideja , što ako mi2 malo drugačije, pa, pa, pa… popustila sam, naravno i već se penjemo mimo Pagode med tornjićima, pristup zvan Via dei Torrioni i gore dolje okolo i kad ugledam Marijicu nisam znala privid ili je res. Zagrlim je, sjednem i upijam… ručak i plan gdje ćemo silaziti. Ne znam jesmo li odabrali optimalan silazak ali za jedan se trebalo odlučiti. Silazak prema Mojzesu, zatim preko Koštrunove špice i 2. najzloniji dio ture, podrsavanje i hvatanje koraka preko Medvedove doline . Nenehni pogled na dolinu koja nije bila bliža demotivirao nas i tišina postala vodilja do auta.
Tura samotna, divlja, iznimno duga, naporna, ali svijest da je uspjela, da hodaš po "baštini" velikih i najboljih res neprocjenjiv osjećaj i premaga čak tako dug dan i umorna tijela.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47
| (+17) |  | |
|
|