| suhy15. 10. 2023 21:31:42 |
Zločinci se vraćaju na mjesto zločina, kaže stara poslovica. No, zločinci baš nismo, vraćamo se pak nadvse rado na mjesta koja su neobična, pustolovska, tajanstvena, skratka posebna i privlačna. I nakon dvije godine u subotu opet naskočimo Visoki Kurji vrh. Opremljeni vlastitom autorskom stazom u garminu nekih kilometar od Belce s ceste samouvjereno se ugrizemo u strminu i nakon manje od tri sata već sjedimo na sunčanom i za ovo doba godine neobično vrućem vrhu. Kad si s pićem i hranom vežemo duše, s grebena prema Mojstrovici idemo po strmim travama do lovačke koće na Pl. Bašca, zatim po stazi prema grebenu Rez (neki ga zovu Vavčarski greben). Na sedlu udaljenom oko 230 m od vrha Reza (1412 m) primjećujemo stazicu koja silazi prema dolini. Ova bi nam skratila put, mislimo, i ne treba prelaziti cijeli greben i mimo farme Vavčar i strašnih pasa natrag do auta. Iako stazice koja bi ovdje vodila u dolinu nema ni na papirnatim ni na virtualnim zemljovidima, unatoč prilično gustim plastnicama koje obećavaju konkretnu strminu, odlučujemo pokušati sreću. I nakon oko 40 visinskih metara spusta nažalost je ne nalazimo. Put bedasto završava u stazicama, skokovima, stijenama i pećinama, pa se radije vraćamo na greben nego riskiramo lutanje divljinom gdje još nije stupila ljudska noga. Sramote da se GRS mora baviti nama nerazumnim avanturistima ili bogo da bi naša "slava" bila otpjevana u crnoj kronici ne želimo.
Zviti kao pretzeli izbjegli smo Vavčarove pse po prečici i za razliku od ture prije dvije godine kad smo u mraku po kolovozu došli do ceste kod pogona Komunale Kranjska Gora, idemo po stazi koja na 1000 m vijuga prema Belci preko Bijelog, Kladnikova i Strmoga grabna. U kasnoj uri, pokazivala je već malo poslije pet, ipak nas malo brine hoće li se s obzirom na ovogodišnje poplave u Sloveniji moći prijeći svi tri grabna. Sreća je na strani hrabrih, tko riskira taj profitira, vjeruj u sebe i slijedi svoj put, gdje je volja tu je put, … i idemo. Do Bijelog grabna vodi udoban kolovoz, prelaz grabna jednostavan, dalje vodi pristojna stazica koju lako slijediti. Kladnikov graben također prohodan, pred Strmim grabnom kad staza dostigne visinu gotovo 1200 m put se potpuno izgubi u strmim travama, ali je u maPZS, Mapy.cz i drugim digitalnim zemljovidima dovoljno precizno nacrtan da se može pratiti s uključenom navigacijom. Kad uspijevamo u mraku probiti se još i preko Strmoga grabna koji je zbog divljeg terena nešto zahtjevniji, pada nam kamen sa srca jer do auta samo još oko 700 m udaljenosti, na zemljovidu nacrtana stazica trebalo bi se od 950 m zložno spuštati prema dolini tako da ni hod po tami ne bi trebao biti problematičan. Tada šok. U grapi udaljenoj otprilike 180 m od Strmoga grabna, kameniti urušavanje odnijelo, bolje izbrisalo ca. 30 m puta, konfiguracija terena, škriljevac na strmim stjenovitim pločama i nasipi pod putom praktički nisu omogućili siguran prijelaz. Brzo nam postaje jasno što nas čeka. Stoički palimo naglavne svjetiljke, okrećemo se za 180° i predani sudbini u tami koračamo u suprotnom smjeru. Dodajemo još neočekivanih 5 km marša, 200 visinskih metara uspona i po varijanti od prije dvije godine ništa herojski se vučemo natrag do izlaznog mjesta. I na kraju malo skromne statistike: 19 km prohođenog puta u 10,5 sati, 1685 visinskih metara uspona, za začin gospodinjskih poslova smo si kući otrgli još točno 36 krpelja. Aha, za utjehu su pobrinuli barem tri kapitalna jurčeka koji su nas obradovali uz put i danas završili na tanjuru.
Dakle svim avanturistima, ljubiteljima bezstaza, slučajnim planinarima, istraživačima beskorisnog svijeta i ostalima koji kanu zakoračiti ovim putem, srdačno odvraćamo namjeru. Unatoč svim nezgodama iskreno smo uživali Ž&M 
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
| (+8) |  | |
|
|