| suhy24. 09. 2024 00:45:56 |
Ako bi čovjek bio vidovnjak, ne bi bio siromah. Nekako tako vrijedi za sobotnju avanturu iz Belega potoka na Vrtaško Sleme, koja bi se na nekim mjestima odvijala malo drugačije da je avanturista prije svog podviga pročitao što su prije njega zapisali ljubitelji ovih zaboravljenih krajeva.
Bilo je u subotu kad se čovjek odveze do Mojstrane, tamo ručno iskrcava bicikl i zaključa ga da mu ga neki lopuža slučajno ne otme, uz kandelaber na kraju gdje se staza s Vrtaške planine završava. Zatim mimo Belaca odveze se dalje do parkirališta kod nekadašnjeg željezničkog mosta, odakle hrabro zagrize u stazu u dolinu Belega potoka. Dok visine pod gojzari veselo padaju kao ništa, čovjek, zureći u Beli potok, lomi glavu što učiniti ako ne uspije probiti onu stazicu nad Skočnicima mimo podrtine lovačke koče preko Smole (1789 m) do Votlega slemena. Iako je lijepo označena na zemljovidima, u prirodi kad ljudi dugo ne znaju za nju, često se izgubi u tako gustoj šumi da pješaka, ako nije baš vješt kretanja po divljini i ne zna mnogo kako se tamo stvari rade, dovede ne tamo gdje je namjeravao nego u bezdan iz kojeg se može vratiti samo čudom božjim. Ako nakon prvih koraka vidi samo toliko staze koliko prošlogodišnjeg snijega, mudri čovjek odluči radije krenuti na Rutarski vršič, gdje je stajao već mnogo puta i zna kako se dođe na vrh.
I zaista, nad Skočnicima čovjek se probije preko potoka do mjesta gdje je nekad bila hosta, sad debla razbacana kao čačkalice svuda oko i pod njima podrtina koja je nekad slušala ime lovačka koča. Kažu da se gromozanski vihar prije nekog vremena hvastao kolike ima šape. O stazi na tom tužnom mjestu ni traga ni glasa, ali sokolje oko (+2,5 dio.) iskusnog i svim trikovima podmazanog stazotrdca ipak primijeti da ne može biti prvi jer se očito prije njega nešto kobalilo preko debala i plazilo ispod. Čovjek se ne da dva i pol puta moliti nego odmah krene isto. Mlatkao malo ovdje malo tamo, ponovio kakvu vježbu, kad se nesretnik zaglavi u drvenom labirintu, ali na kraju se probije preko hostarskih krševina do kozje stećine koja bi nekad trebala biti lovska staza. Da provjeri je li korak pogodio, iz džepa izvadi mobitel pametnjakoviča i baci pogled u, kako se danas naučeno kaže, orijentacijsku aplikaciju koja bilježi zrake umjetnih satelita koji kruže duboko u kozmosu oko matere Zemlje i sigurno vode zrakoplove, zrakomlate, parnike, cepeline, aute, rakete i druga sredstva putničkog i teretnog prometa. Ako vjerovati aplikaciji, čovjek je skrenuo s puta samo pedesetak metara previsoko. Ništa strašno, misli, ako je istina što kaže elektromehanika u ruci, treba po načelu ZKP (zdrava kmetska pamet) samo toliko metara prema dolini. Probije se još preko dva strma kuloara Žlebnice i malo niže stupi na prilično izraženu stazicu o kojoj nema sumnje da je prava. Još s nekim desetmetarskim ispravcima smjera lijevo ili desno, za koje je nesebično pobrinula spomenuta džepna električna aplikacija, čovjek uspješno probije do vrha Smole (1796 m), nastavlja preko Votlega Slemma (2049 m) i trijumfalno stupa na Vrtaško Sleme (2077 m). Mali korak za planinarenje, velik za planinara!
Što sad? Bludnje po divljini i griženje koljena ima čovjek do vrata, pa se laganim trkajem niza lijepo označenu stazu spusti prema Mojstrani, tamo uz kandelaber kao vodozemac (planinar i biciklist) ujaše bicikl, odmjeranom kadencijom odpedalira kolesarskom stazom prema polazištu i nakon devet i pol sati zapeča čudesnu avanturističku kobasicu.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37
| (+12) |  | |
|
|