| rozka4. 09. 2018 13:49:36 |
Ah Dunja, "moja" Dunja ...usamljeno, strmo, osamljeno i puno cekova, hehhe i baš ta surovost, neobitavanost joj daje to nešto, da se vraćam i vraćam... Auto ostavim prije početka 18 km ceste (idite nekad biciklom, preporučujem, doooolgo, dooolgo, ali lijepo ) i krenem stazom 602, prvo po strmoj cesti, koja skoro skreće u šumu i onda mimo par kuća koje još žive, jer me iznenadi prijazni djed iz prozora , zatim Dunja počinje pokazivati svoje pravo lice. Staza ide većinu vremena po samom rubu šume, gdje te glasna cesta podsjeća da je civilizacija blizu, ali se ipak osjećaš sam i malen. Staza do sedla Mincigos, gdje se pridružuje staza 602a, utabana, dobro označena, sicer strma, ali "problemi" nastaju kad izađeš iz šume, na livadu, kod sručenog drveta. Tu se oznake potpuno izgube . Sama prelazim livadu, ali previše desno, onda gledam naprijed, gledam dolje, pihalo je za "stražnjicu" , hehe, vratim se i probam ravno, činilo se kao neki prolaz?!!, usput razmišljam, samo da ne moram ovdje dolje, samo da vrijeme izdrži (najavljene popodnevne oluje?!!) i gle, ugledam crvenu točku, juhuuu, ali problema nije kraj, jer se vježba do vrha još par puta ponovi. Oznaka ih nema, ili su jako slabo vidljive i tako me pred vršnim dijelom "povuce" lijevo, izrezano rušje, naravno kažem si, super, ma to je znak da sam dobra, hehehe i odjednom se s desne priključi staza?!! i vidim da sam zaobišla tako željeni vrh , ehhehhe. Naravno, dam unatrag i već stojim na vrhu Dunje , jupi. Malo pogledam stazu dalje, ali jer su i taj dan oblaci imali glavnu riječ, ne zadržavam se dugo, blagi spust, zatim pravo uživačko prečiće, sve do vrha Lipnika, po dobro očuvanoj mulatjeri, koja se pod vrhom malo izgubi, ali bez problema. Tu se, zbog vremena odlučim da istom neću silaziti (plan je bio silazak po 602a) i najoptimalnija staza je, meni sicer mukotrpna cesta, staza br. 601. Usput još pogledam na planinu Bieliga, kad prvi put zagrmi i moja odluka se brzo pokaže više nego točnom. Kratki ručak kraj vikendica, koje imaju sanjsku lokaciju, zatim do Chiout-a, gdje sam uspjela (hmm, malo sam se zamislila ) "začarati" tek 7. vozilo, baš kad je počelo padati, heehehe. Očito treba raditi više na tim tehnikama , nego na izvedbi same ture, hehhehee Tura izrazito raznovrsna, malo moraš uključiti nos, posebno u gornjem dijelu, strma, samotna i duga, ali te napuni za dosta vremena i ponudi baš to, što te vuče natrag.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
| (+15) |  | |
|
|