| lijaneja29. 09. 2016 09:01:27 |
U zadnjih nekoliko godina sam shvatio da u planinarskim izazovima osvajanja vrha više nije jedina kategorija, pridružila joj se nova: Pronaći ga, locirati i što lakšim pristupom doći do noge. Ravno zbog tih nepoznanica sam s osvajanjem ovog brda tako dugo odlagao. Jučer sam se ohrabrio, parkirao uz cestu pod nogom Črelovca i krenuo u neizvjesnost. Iz svih opisa na netu nisam ništa saznao. Negdje nad 1500m trebao sam skrenuti s puta, ali nisam imao pojma gdje, jako sam pazio na moguće oznake, tako da sam brzo otišao previsoko. U tom trenutku se odlučim nastaviti do Kukove špice, što se kasnije hudo osvetlilo i uskoro sam na njezinom vrhu. Malo slikam, napijem se i shvatim da bi vrijedilo s ovdje pokušati sići prema današnjem cilju. Budući da su u grebenu dvije pomalo prejake okomice privlačile pažnju, spustio sam se desno od njega i spust je bio pravo uživanje. Kod noge VNM ostavim ruksak i s fotićem u džepu krenem po strmo visećim pločama koje su zahtjevale maksimalnu koncentraciju i nakon dobrih 60 metara dosegnem vrh. Spust je bio još gori, ali sve skupaj sitnica u odnosu na nastavak. Prvo uživam u spustu po dužem melištu, zatim počinje drama. Umjesto da na kraju melišta skrenem desno pod najjužnijim stenama dugog grebena Kukove špice, gdje u donjem dijelu Gulca dosegneš stazicu, nastavio sam spust po strmom rušju. Kad prvi put zapadnem preko skoka, drugi put u životu pomislim na prisilnu planinsku noćenje. Posljednjim snagama se po rušju povučem nekoliko metara više i pokušam sreću malo lijevo. Nakon dva sata borbe s rušjem gdje gotovo nisam stao na zemlju, ugledam stazicu i crne misli o prisilnom noćenju u prirodi razbivene su u trenu. Otresem iglice i riješim se premočenih krpa, do auta me dijeli samo dobra ura po mekoj stazici.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
| (+23) |  | |
|
|