| jerque18. 02. 2024 13:19:44 |
Malo će dugo o včerajšnjoj (17.2.) turi... U Zaplane se obično ili direktno dovezemo ili je "napadamo" iz vrhničke smjeru preko Planine nad Vrhnikom ili Starih mala. Ovaj put sam odabrao kružnu stazu iz Logatca, koju bi se moglo nazvati i "staza vojne povijesti", jer stvarno pokriva različita povijesna razdoblja. No, možda logaški i vrhniški turistički djelatnici ipak stave glave zajedno, dodaju još neke table i integriraju već postojeće "sastojke" u zajednički proizvod. Iz centra Logatca prvo je trebalo doći do izlazne točke rimskog zida u Cesarskom Vrhu. Po glavnoj cesti prema Vrhniki pomalo samoubojno, pa sam malo zaobšao divljinom s druge strane pruge. Vojnopovijesni dio počinje već kad na sjevernom rubu Logatca dosegnemo Staru cestu, primijetimo tablu (već iz Soške doline znam da fondacija Pot miru zna pripremiti vrlo informativne table) i ostatak željezničkog nasipa iz vremena 1. sv. rata, kad su za opskrbu soške fronte htjeli izgraditi prugu prema Godoviču. Baš pogodno za popuniti vrijeme kad su obližnje zapornice spuštene zbog križanja dugih teretnih vlaka. Kad se konačno podignu, krenuo sam po tzv. tenkovskoj cesti još iz vremena JNA, koja bi inače dovela do još uvijek aktivne vojarne Ivana Cankarja južno od Vrhnike. Iza zadnje kuće asfalt prelazi u makadam, uskoro zatim skrenuo lijevo na šumsku stazu kroz divljinu prema sjeveru. Tu je vrlo dobrodošla navigacija maPZS, koja je otvorena i za "3rd party" pružatelje i ima dakle uvučenu i Jakobovu stazu, dakle slovensku "podružnicu" slavne španjolske Camine sa sjevera. A ako smo već kod vojne povijesti, Španjolci toliko štuju sv. Jakova zbog legende jer im je navodno obilato pomogao u borbama protiv Mavara. Istini na ljubaznost ova Jakobova staza označena je žutim strijelicama, ali samo u suprotnom smjeru. Kako god, srećom nije došlo do bliskih susreta s možda prerano probuđenim medvjedima i tako postupno dolazim do nekakvih zametaka civilizacije u Cesarskom Vrhu, gdje nakon nadvožnjaka prelazim prugu, zatim nivojski "staru" cestu između Vrhnike i Logatca (potrebna opreznost jer preglednost nije najbolja), na drugoj strani me prvo dočekuje spomenik (bar zastavu se sigurno vidi i s ceste) dvama poginulim vojnicima u ratu za neovisnost i istovremenom sukobu gdje su teritorijalci uspjeli zaustaviti tenkovski prodor. Uz uhojenu stazicu od tog spomenika brzo dolazimo do početka tematske staze uz rimski zid Claustra Alpium Iuliarum odnosno "Ajdovski zid". Samoj stazi lako se pratiti, uz nju ima i nekoliko trojezičnih tabli na slovenskom, hrvatskom i engleskom, uz to na brojnim drvećima još tablice s njihovim slovenskim i latinskim imenima. Temelji zida su sasvim dobro očuvani i lako se im prati, ponekad se mogu primijetiti i temelji obrambnih kula. Da spektar vojnopovijesnih "artefakata" bude potpuniji, negdje na stazi odjednom nailazimo na zapornicu i tablu da se radi o području posebnog vojnog značaja, dakle nekakvom još aktivnom vojnom objektu Slovenske vojske a vjerojatno prije JNA. Google Maps kaže "Zaplana Rocket Base", dakle raketno oporište Zaplane. No, tik pred zapornicom se tematska staza ponovno odvaja s ceste na šumsku stazu, mimo temelja još jedne kule i zatim završava na cesti uz tablu o rimskim vojnicima. Ukratko, recimo da tematska staza s čitanjem tabli traje u jednom smjeru (uzg.) oko 40 min. Tamo nas još zadnji tematski putokaz ove staze usmjeri prema "gostišću". Vjerojatno se misli na gostionicu Mesec, koja je očito tu prava institucija. Ukratko, na gostionici je visio natpis da je zatvorena do 22.2. Na parkiralištu pred gostionicom nalazimo i tablu o obližnjim zanimljivostima. Ako se već igramo tematsku stazu o vojnoj povijesti, onda je jedino logičan nastavak "Pot po Rupnikovoj liniji", kako je i označena na OpenStreetMapu. Predstavljate li si ironiju. Prvo hodimo uz ostatke zida koji je branio Rimsko carstvo od napada barbaraca s istoka, nastavljamo pak uz ostatke obrambene linije koja je trebala braniti područje od invazije ponosnih nasljednika Rimljana iz suprotnog smjera... Nakon okupacije su Italijani na "svom" području namjerno uništavali sve bunkerje (navodno nisu vjerovali u dugovječnost pakta sa Nijemcima koji bi mogli kasnije koristiti bunkerje protiv njih), iz nepoznatih razloga pak su na području Zaplane poštedjeli četiri. No, ne sasvim, iščupali su im željezne strelske proreze, time su na kraju, kao što ćemo vidjeti, "ošišani" bunkerji dobili baš zanimljiv izgled. I sve četiri preživjela bunkerja povezuje tematska staza između istočnog i zapadnog dijela Prezida (glavnog naselja Zaplane) preko Marinčevog brijega. Čak i ako nas bunkerji ne zanimaju, ova staza gotovo obvezna već zbog pogleda, uz nju ima nekoliko klupe i čak energetskih točaka (kakvi utjecaji najpoznatijeg Zaplančanina Janeza Drnovška?), čovjek bi skoro posumnjao da su projektantima linije savjetovali bioenergetičari pri lociranju objekata... Da bismo došli do ove staze, moramo već malo prije gostionice Mesec skrenuti desno s glavne ceste (putokaz za "Razgledni toranj", vjerojatno misli onaj na Planini nad Vrhnikom), uskoro zatim s ceste lijevo na stazu gdje nas počnu usmjeravati oznake Rupnikove linije. Prvo se još penjemo uz ostatke rimskog zida, negdje na pola uspona tabla o samoj Rupnikovoj liniji. Kad dosegnemo greben, vjerojatno najvišu točku ove tematske staze, nas dočekuje tabla na mjestu jednog od srušenih međusobnih tipskih objekata, pri tome su morali biti tako temeljiti da nije ostalo nikakvih vidljivih ostataka, umjesto toga sam upravo u okolici vidio dosta stajskog gnoja. Ukratko, dvojjezične table mi se čine znatno bolje osmišljene od onih u okolici Gorenje vasi. Kad nastavljamo odavde dalje i planinskom i vojnom stazom, dolazimo do ruba livade gdje nas čeka prvi očuvani bunker, koji je upravo zbog položaja najviše "instagramabilan" i vidi se i iz Prezida. Budući da trava još ne raste, potražio sam "rupe" u ogradama i slikao ga stvarno sa svih mogućih perspektiva, kao i u sve ostale može se ući na vlastitu odgovornost, pri tome ni baterija nije potrebna. Malo dalje je odmorište i razgledna točka na okolinu, "rozetu" sa smjerovima već pomalo razjeda zub vremena. Kad nastavljamo uz rub šume i glavna staza skrene lijevo, u šumi ćemo primijetiti novu tablu o djelovanju obrambenog sustava i u blizini u šumi dva bunkerja, jedan desno i drugi lijevo. Unutrašnjost desnog (na slikama u komentarima br. 2) bila je jako blatnjava, tako da sam je pogledao samo kroz otvor, kod lijevog (trećeg) pak se moglo i unutra. Kad nastavljamo, brzo ćemo primijetiti i četvrti bunker s tablom o izgradnji. U unutrašnjosti ovog bunkerja napokon sam se toliko ohrabrio da sam se popenjao po "lestvama" (uvučenim klinovima) i provirio još kroz ošišane opservacijske proreze u tornjiću. Staza nas zatim dovodi do glavne ceste i Napoleonovog bunara, navodno sagrađenog za potrebe francuske (Napoleonske) vojske kad je zauzela Ljubljanu. Ako se netko želi dovesti u Zaplane samo zbog Rupnikove linije, uz taj bunar ima prostora za parkiranje, na njemu pak još tablu o živosreburnoj stazi (nekad je ovuda prolazila jedina cesta do Idrije, živo srebro pak se m. i. koristilo kao sredstvo za čišćenje topovskih cijevi). Sama tematska staza uz istraživanje bunkerja brzo uzme i sat i pol vremena. Slijedi povratak do Logatca označenom planinskom stazom, što se kasnije pri pregledu karata pokaže greškom, jer ide dosta naokolo u odnosu na neoznačene alternative direktno iz Prezida. Prvo po asfaltiranoj cesti dok oznake ne usmjere oštro lijevo i po makadamskim šumskim stazama. No, kad se službena staza spoji s neoznačenom direktnom iz Prezida i trebalo bi skrenuti desno, primjećujem još tablu za Jezerc, pa radije skrećem lijevo i uskoro stvarno slijedi razgledna platforma na to visoko šotno močvara i nekoliko jednojezičnih informativnih tabli koje objašnjavaju proces prirodnog "umiranja" jezera. Sasvim zanimljiva stvar, ali će vjerojatno biti premalo spektakularna za "lovece na lajkovima". Uz tu platformu tražim još jedan pristupni put prema rubu, naravno ne preblizu da uhvatim "jezero" još iz drugih perspektiva, ispostavlja se da se samo s razgledne platforme vidi i preostali vodeni površ. No, ako netko dođe direktno iz Prezida, to ga može privući već prije razgledne platforme, a inače mnogi ne čitaju "dugovezne" inf. table, pa uz rub ne bi škodila još neka dodatna upozoravajuća tabla o opasnosti hodanja po "živom blatu". Od Jezerca pak natrag na službenu stazu koja se spaja direktno na glavnu cestu između Rovata i Logatca, srećom se već nakon oko 200 metara (bez pločnika itd.) odvaja desno na kolovoze otprilike paralelno s tom cestom. Sada već potpuno ravna staza se ovdje samo vuče i vuče, a i poljoprivrednici su počeli đubriti površine uz nju. Konačno dolazimo do Logatca odnosno "predgrađa" Naklo. I vojnopovijesno završavamo, čime se i staza počela, dakle s prugom iz 1. sv. rata prema Godoviču. Jer odjednom se desno pojavi nekadašnji željeznički tunel, s naše strane lijepo označen kao pješačko/kolonarska staza, s druge pak da je prolaz zabranjen. No, ovo drugo je sasvim razumljivo jer sam ga ne znajući ilegalno priješao, ispostavlja se da je po sredini provučen uzak i prilično dubok odvodni kanal, poprečno ga seku plići kanalčići. Ukratko, da nije bilo pomoći dnevne svjetlosti i da nisam pazio na svaki korak, čovjek bi se brzo spotaknuo, ili još gore. Naknadna "arheološka istraživanja" preko Google Streetviewa i njegovog "vremenskog stroja" otkrivaju da bi tabla o zabrani trebala biti i na drugoj strani, ali ju je netko vjerojatno samovoljno uklonio. Još 2013. tunel je morao biti doslovno zasut s obje strane. Na drugoj strani razstavljena je još uskotirna lokomotiva "Mašinka", moje modelarsko oko brzo primjećuje nešto sumnjivo i tabla kraj toga uskoro potvrđuje da se radi samo o repliki. No, ako općinski "očevi" stvarno ne žele penjanje po "lokomotivi", neka to jasno izraze dodatnom tablom tik uz nju jer onog "dugovezenja" mnogi ne čitaju. Dakle, kružna staza je "zabilježena", trajala je oko 4 sata i pol, ako vjerujem odometru (brojaču koraka na satu), trebala bi imati oko 18 km. Za zaokruživanje vojnopovijesnog spektra uz aktivnije traženje sigurno bi se našao još neki partizanski spomenik, uz logašku župnu crkvu primijećen spomenik žrtvama povojnih poboja, negdje oko Cesarskog Vrha navodno je bilo i povojno ubojilište...
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
| (+5) |  | |
|
|