| Spelcarocket3. 05. 2024 17:14:13 |
Staza koja povezuje područje Posavja i Zasavja, od Bizeljskog na istoku do Janča na zapadu preko usamljenih planina, strmih padina i rijekarskih dolina duga je preko 200km, završava se na mogočnom Kumu, kojeg oko prati cijelo vrijeme šetnje.
Prošli tjedan u ponedjeljak sam odmorno otputovala na Bizeljsko gdje sam započela s 'ekspedicijom'. Blagi vjetar je pomogao premagati promjenjivi svijet iz panonskih nizina u sve više brežuljkastih padina nad Kozjem, koje su završile na plećatom Bohoru. U spoju predalpskog i preddinarskog gorstva uveče me u koču prate nježne pahuljice.
Jutro drugog dana me pored hladnoće iznenadi potpuno drugačiji krajolik odjeven u zimsku bijelinu. Od Bohora prema Lisci me neko vrijeme prati magla koja mi onemogućuje jednostavno praćenje oznaka. Potreban je intenzivan fokus i dobra orijentacija. Gazenje po snijegu je jako zabavno, dopušta djetinju radost u samoći i tišini kojoj se ne nadam svih dana. Kad se pridruži vjetar koji mi stalno razmještava ruksak, ljutim se. Brzo odustanem, ljutnja je tu nepotrebna i besmislena.
Treći dan krenem preko sv. Lovrenca gdje mi se pridruži četveronožni prijatelj. Nazovem ga Ben. Iako me potiče prema vrhu Velikog Kozja, odreknem se mu jer je trio kiše, snijega i strmine previše opasan. Put iz Zidanog Mosta prema Kopitniku zaslužuje posebnu stranicu. Strmina koju dugo ne zaboraviš. Preko Gora do Zgornje Rečice gdje su Z-oznake koje označavaju zasavsku stazu ili jako izblijedjele ili ih nema. Mnogo sručenog drveća i opet zasavske strmine, glavna osobina ove vezne staze.
Nakon noćnog odmora na Šmohoru u glavi nastaje zbrka jer se na pogled na zasneženu livadu pitam, koji je godišnji čas?
Čar dugih staza krije se upravo u tome da prihvatiš realnost koju ti priroda daje u trenutku. Cipele su se osušile i ja odmorila pa idem. Uz stazu zahvaljujem što mi je vjetar poštedio i ne mogu se načuditi kako je drugačiji svijet u samo nekoliko dana. Preko Kala i Mrzlice na prijevoj Podmejo i preko Svete planine prema pl. domu Vrhe odakle peti dan nastavljam na Čemšeniško. Strmina u snijegu do koljena popušta kad opazim da me na vrhu čeka plavetnilo neba. I kako su žeđne bile oči sunčevih zraka koji su me pratile od spusta do Izlaka do uspona preko Zasavske Svete gore. Neprocjenjivi pogledi i uživanje u sljedećim danima. Vrlo lijep i zanimljiv pogled bio je iznad kamenoloma nad Kresnicama. Od kuće Ušte Žerenk uz stazu u dolinu prema Jevnici divila sam se Ljubljanskoj kotlini s polhograjskim vrhovima, Triglav se šepurio nad maglama i na istočnoj strani pogled prema Ksi. Lijepa šumska staza od Janča do Litije službeno završava preko Ostreža na Kumu. Zadnja etapa je podmuklo najduža i malo sam je promijenila zbog opreza da ne propustim javni prijevoz natrag u realnost.
U svakom slučaju staza koja zaslužuje pažnju. Cjelovito ili u etapama ili kako god. Uz stazu puno koča, crkava, farmi, livada, povijesnih i kulturnih ostataka naše baštine. Prelazimo željeznicu i Savinju i naravno majku Savu koja je oblikovala većinu ove čudesne, razgibane krajine.
"Na dugoj samotnoj stazi ponovno posjećujem i upoznajem svoje svijetle i manje svijetle, poznate i nepoznate komadiće duše"
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
| (+15) |  | |
|
|