| jerque9. 11. 2024 20:43:05 |
Bili danas. Vremenski predviđači su točno najavili vedro vrijeme u Gornjesavskoj dolini, mislili smo da će dosegnuti i preko granice, ali nažalost magla. Srećom ne gusta, tako da smo još mogli uživati u ljepotama još jedne "smaragdne ljepotice", iako su dalji objekti (npr. most nad soteskom) bili malo slabije vidljivi.
Ono o usporedbi s Vintgarom (teškoća; ljepota raspravna) povlačim. Niski čevlji s dobrim đonom su se super snašli, gojzeri bi bili overkill. Samo malo opreznije gaziti po dijelovima po stijenama, korijenima itd. i to je to.
Budući da očito nema opisa staze, napisat ću ga u sljedećim danima i zalijepiti slike. GPS track nažalost nije uspio, soteska očito previše ometa signal.
Ali pri dodavanju "planine" moram prvo odrediti masiv. Čini mi se da spada u nastavak Karavanki, koji na zapadu dosežu do Ziljice. Osim ako me netko ne uvjeri da su to možda već Julijci...
Onda treba usuglasiti službeno slovensko ime. Na tromeđnoj tabli kraj početnog parkirališta piše Ziljska globel. Ali to mi podsjeća na Zilju na austrijskom Koruškom, najviše "ziljiška". Radije Globel ili Soteska Ziljice. Ponekad se nađe Mala Ziljica, ali isključivo u zapisima o ovoj soteski, plus onda bi morala negdje biti i velika...
Ta tabla inače nije najvjerodostojnija, spominje i spomenik Napoleonu. Kad stignemo tamo odmah je jasno da to ne može biti ni Francuz, a kamoli Napoleon, lokalne table nas obavještavaju da je za austrijske vojnike koji su se borili protiv Napoleona.
Bez magle bi vjerojatno s pred spomenika bio lijep pogled na sjever. Tamo je i puno klupe, više nego mjesta na parkiralištu. Vjerojatno Trbižani imaju tamo svoj "Rožnik" ili puno biciklista skreće s obližnje staze. Tamo počinje opasan spust (ako idemo suprotno od kazaljke) s puno zavoja i stuba do obale rijeke.
Pot se onda drži desne obale rijeke, malo gore dolje, po stijenama ili drvenim "vintgarskim" stazama. Mreže na padini štite od padajućeg kamenja cijelo vrijeme, na jednom mjestu neizbježan kratki tunel, malo dalje grobni kamen ali samo spomenik grofu Carlu von Arcu Zinnebergu, glavni "krivac" za ovu stazu zahvaljujući inicijativi (nije doživio završetak zbog rane smrti). Ako koga zanima, malo više o njemu ovdje na njemačkom (hmmm, Celovčani koriste talijansko ime rijeke umjesto svog klenog Gailitz): https://www.kleinezeitung.at/kaernten/18744075/rundwandern-im-gedenken-an-graf-carl
Pot još malo vodi uz rijeku, čak pod prevjesom, onda se usmjerava gore i napušta sotesku, ovaj put uspon (ili spust suprotno) manje opasan. Ali ne tako brzo, čeka nas "skriveno iznenađenje". Kad za vrijeme uspona naiđemo na klupu pred ogradom, možemo zapravo ući za ogradu i brzo naći vrh slapa Rio Molino (slovenski vjerojatno Mlinščica ili slično), inače dobro "sakriven" za stijenu da se s staze ne vidi. Pa, odatle vidimo samo vrh i naslutimo da je prilično visok (moja procjena barem 10m). Da ga vidimo s druge strane prvo izaći. Tijekom daljnjeg uspona na zavoju idilu naglo prekine buka i kroz drveće možemo spaziti austrijsku autocestu. Malo dalje nas dočekuje kamen KRB, uz njega dvije razlage. Ona druga duža koja tvrdi da je kratica za Kronprinz Rudolf Bahn, kako se zvala pruga prema Jesenicama i Ljubljani, točna je, prva većim fontom potpuno mimo.
Odmah za tim KRB kamenom već smo na biciklističkoj stazi između Trbiža i Rateča. Desno za zavoja brzo bismo stigli do početnog parkirališta, ali lijevo bivši željeznički danas biciklistički most koji smo vidjeli i iz soteske. Po prometnom znaku nosivost samo 400 kg (0,4 t). I s drugog kraja mosta može se spaziti spomenuti slap. Ali Talijani ponekad stvarno "umjetnici". Hvaljivo da su oživjeli staru prugu u lijepu biciklističku stazu i revitalizirali most. Ali ako i prolazni "Pogačari" primijete da most stoji nad slikovitom četvrti i žele fotku... E, prolaziv samo srednji dio mosta, oba ruba dobro zabarikadirana da duple ograde zaklanjaju pogled na bilo koju stranu. Ili imaš periskop ili samo digneš ruke i fotkaš naslijpo... Ali s teleobjektivom ipak nekako uspio uhvatiti slap.
I najzanimljivije. Budući da smo došli rano, imali smo cijelu nesumnjivu "instagram" sotesku samo za sebe. Nakon izlaza preko mosta prema Trbižu, po povratku nakon nekoliko sati malo parkiralište još nije bilo puno. Za razliku od "konkurencije" blizu Bleda ni parkiranje ni ulaz nas nisu koštali ni centa. Čini se da znaju dobro skrivati svoje bisere...
| (+2) |  | |
|
|