| JusAvgustin29. 01. 2010 20:07:16 |
Prvi put kad sam ga vidio na grbu PZS pomislio sam "gdje je ta čudovita gora?", tada pojma nisam imao da je to Jalovec i gdje se nalazi. Godine su prolazile, ja sam rastao, postajao sve znatiželjniji, pa ni brežuljci više nisu bili strani. Tek prošle godine ljeti uspio sam ga prvi put posjetiti s prijateljem, koji zbog prevelikog tempa nije dosegao cilj i čekao je na Kotovom sedlu.
Sljedeća ideja bila je Jalovec zimi. Dugo sam čuvao tu ideju za sebe, jer mi tada to nije izgledalo moguće, pogotovo ne sam. Slučajnost je dovela do toga da sam preko foruma upoznao dva, sada već mogu reći prijatelja, koji su bili odmah za to. Odluka je pala. Jalovec, prije nego se uvjeti pogoršaju. Tura je bila pažljivo planirana i pripremljena, Jalovcu pokazujem poštovanje u pravoj mjeri, ne previše, ne premalo. Upravo toliko da sam došao na vrh i sišao u dolinu.
Krenuli smo u 5 sati i 5 minuta iz Planice, planinarsku kuću u Tamaru dostigli u 35 minuta, krenuli mimo kuće dalje za oznakama Jalovec. Hodanje uz mjesečinu bilo je ugodno, smetala je samo svjetiljka turnog skijaša koji nas je jureći iza nas. Do ulaza u jalovški ozebnik vrijeme je brzo prošlo, jer smo usput divili se prvoj jutarnjoj zori i ples sjena na zidovima Vevnice i Kotove špice. Hodanje kroz Ozebnik bilo je potpuno nešto drugo. Iako uspon izgleda kratak, bio je dug kao ponedjeljak, ali ipak smo dostigli izlaz iz Ozebnika u relativno kratkom vremenu. Na vrhu Ozebnika uzeli smo zasluženi odmor 15 minuta pa krenuli dalje prema vrhu Jalovca kroz t.n. zimski kamin. Ondje se staza strmo penje prema vršnom grebenu Jalovca, vrh sam je od te točke udaljen sljedećih 5 minuta. Na vrhu nismo dugo ostali, zbog vjetra koji je puhao brzinom većom od 50 km/h i temperature -19 stupnjeva. Osjećaj hladnoće tako je iznosio -29 stupnjeva Celsija. Vrh smo osvojili, slijedio je najkompliciraniji dio ture- silazak. Pri silasku se događa najviše nesreća, tako da je koncentracija bila na vrhuncu. Slijedio je adrenalinski spust po izuzetno izloženoj prečnici i grapi nazad na vrh Ozebnika, zatim još spust kroz Ozebnik natrag dolje. Uskoro smo stigli do mjesta gdje smo jutros navukli dereze, odande do Tamra samo još lagodno šetanje. Tura će nam se zauvijek urezati u sjećanje, ne zbog težine uspona, opasnih prečki, penjanja u kaminu itd., nego jednostavno zato što je veličanstvena. Snažno preporučujem svima koji imaju barem trunku alpinističkog duha u sebi i koji su to sposobni.
Uvjeti: gaz je od planinarske kuće do Ozebnika napravljen, Ozebnik je kao da je zratragiran (tvrd podlog, bez kaše), dalje se uvjeti mijenjaju. U zimskom kaminu idealni, na normalnom zimskom pristupu djelomično se probija. Greb je načet, prečnica tvrda. Osobno savjetujem upotrebu dva cepina i plezalih dereza (zimski kamin), osiguranje nije potrebno može se popeti sam. Zimski kamin je pokriven ledom, bez skokova, ponegdje leden, skratka super plezarija.
Vrijeme hoda: Planica-Tamar 35 minuta
Tamar-Ozebnik 3 sata 30 minuta
Ozebnik-Vrh Jalovca 50 minuta
Vrh-Tamar 3 sata 5 minuta
Vremena su samo informativne prirode.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33
| (+1) |  | |
|
|