Popis foruma / Slovenija / Karnijske Alpe / Zuc dal Bor

Zuc dal Bor

Ispis

matic426. 06. 2011 10:33:01

Posljednjih nekoliko godina sam vrh teško dostupan zbog podora u gornjem dijelu. Djelomično napravljen novi put, bez markacija. U dijelu stiene napeta vrv, ali djeluje privremeno. Dodatno osiguranje užetom vrlo preporučljivo jer penjanje do III stupnja (barem tako piše na vratima bivaka). Na vršni stožac se isplati popeti, najlepši pogled na sve strane. Popeli smo se po stazi 428 iz doline Aupa mimo bivaka pa po grebenskoj stazi Alta Via. Grebenska staza zahtjevna na mjestima s lakšim penjanjem. Najteži dio zadnji vršni. Iz Ljubljane cca. 2,5 sati vožnje do izhodišta. Vrlo lijepa tura.

Zuc dal Bor pogled s vrha na grebensku pot Alta Via

(+1)

svicr9. 09. 2012 23:19:24

Iz Tablje (Pontebbe) zapeljao sam se kroz Studeno Alto do zaselka Frattis, gdje sam skrenuo lijevo u lijepu dolinu pod Crete di Gleris. Kod rampe ostavio auto. U nastavku je cesta betonska i vrlo neprijatna za hodati ali na sreću je odcep na stazu 430 prilično brzo. Do Ovčje škrbine (Forc. della Pecora), koju sam ja odabrao, staza je strmna i u gornjem dijelu zatrpana. Na vrhu škrbine nastavio sam po stazi Alta Via C.A.I. Moggio sve do bivaka G.Bianchi, zatim po grebenskom dijelu iste staze pod vršni dio planine. Zadnji dio uspona na planinu je najteži. Sam vrh je vrlo krusljiv i posljedično su sve police u stijeni posute šljunkom. Konopca koju spominje "matic4" u svom opisu više nema. Postoji samo kraća konopac pod stijenom koji pomaže pri usponu preko stijenskog ruba. Na vrhu je sav trud bio nagrađen lijepim pogledima.

škrbine jedna za drugom propuštaju jutarnju svjetlost

strm dio staze pod Ovčjom škrbinom (Forc. della Pecora)

pogled na susjedni M. Chiavals i Škrbinu Chiavals

zapadna strana po kojoj vodi plezalna smjer

(+3)

Keko7. 07. 2013 16:26:59

Prije nekoliko dana dobili smo s ženom poziv s Gorenjske na izuzetno zahtjevnu turu na Zuc dal Bor. Pozivu smo se naravno rado oglasili i tako smo se u mješavoj, gorenjsko-štajerskoj skupini od pet članova, jučer uputili prema toj posebnoj gori s jednako posebnim imenom.
Auto smo ostavili u bočnoj dolini Val Alba, točno kod kazaljke za bivak G. Bianchi, gdje smo se spustili niz korito potoka i dalje kroz šumu do bivaka. Do bivaka je staza laka i slikovita. Od bivaka dalje staza postaje teža, ruke je brzo treba izvaditi iz džepa i koristiti za traženje pouzdanih oslonaca te pokazati penjačke vještine. Na stazi nailazimo na dosta teških mjesta od hoda po izloženome grebenu, prelaska strmih trava, do adrenalinskog spusta u škrbinu i zatrpanog, strmog pristupa do same stene pod vrhom planine.
Posebna poslastica je naravno sam uspon na vrh.
Prvo nailazimo na skok, preko kojeg se proteže kraća konopca koja nam pomaže preko te prepreke.
Zatim bi se staza sigurno završila da s sobom nemamo vlastite konopce i barem jednog iskusnijeg čovjeka koji je vješt korištenja iste i malo zahtjevnijeg penjanja.
Potrebno je popeti skok koji sigurno predstavlja solidno III., a ako si bez penjačica kao mi, daje osjećaj solidne IV.
Na vrhu se s mukom probijemo do vpisne knjige jer smo kutiju jedva otvorili. Kad je otvorimo, vidimo da se u knjigu ove godine još nitko nije upisao. Na vrhu se nismo dugo zadržali jer nas je dolje već čekala grupa od devet ljudi koji su također bili iz Slovenije i čudno Gorenjci i Štajerci.
Nakon spusta s vrha planine i prilično zahtjevnog silaženja natrag istim putem jer cijela staza zahtijeva koncentraciju i dobru pažnju, pri bivaku smo si priredili malo dužu pauzu za užinu.
Svi zadovoljni i sretni, sješli smo na klupu, poslužili se iz ranca, pogledali okolne vrhove i neizmjerno uživali na toplom suncu jer nam je uspjela stvarno lijepa i nezaboravna tura. Ispred nas je bio samo šetnja do auta.

Kazaljka koja nas je usmjerila do bivaka

Izuzetno lijepo uređen prelaz na mjestu prečkanja

Po ovoj stazi smo se namjeravali vratiti jer bi trebalo biti lakše, ali smo se predomislili

Nekoliko iznad bivaka počelo je prvo penjanje

Više ne ide s rukama u džepu, recimo da je to I.

Usko i ponorno s obje strane, nije za vrtoglavce

Kad se iznenada pojavio, zaustavio nam je dah

Ovdje neće biti dovoljno samo izvaditi ruke iz džepa, bit će ozbiljno penjanje

Dalje nema markacija, šljunčana i neugodna pristup stijeni

Prvi ozbiljan skok uz pomoć kratke užadi koja visi odozgo

Vođa ide naprijed da nam postavi konopac, ovdje postaje ozbiljno

I još silazak koji zahtijeva dobru koncentraciju

Još posljednji pogled na istaknutu gromadu u sredini slike

(+7)

svicr27. 09. 2014 12:33:05

Jučer sam ispunio obećanje rodbini da ih odvedem na Zuc dal Bor. Vrijeme je bilo oblačno, zato nije bilo rose, što je na strmim travama vrlo važno. Išli smo istim putem kao prije dvije godine. Uvjeti na stazi bili su isti, samo dio grebenske staze Alta Via C.A.I.Moggio bio je još više oštećen i krušljiv zbog obilja snijega prošle zime. U stijeni su sidrišta u dobrom stanju, na policama pa je šljunka sve više. Na vrhu nam se sunce još našalilo nasmeh

ako je Ovčja škrbina, onda mora biti i Ovčja špica

ulaz u grebenski dio staze Alta Via C.A.I. Moggio

pred kamenim podorom bila je tu ferata, sada pa ...

(+8)

svicr1. 07. 2016 14:43:53

Ovoga puta smo odabrali polazište u dolini Albe. Po lijepo označanoj stazi 450 prvo smo se spustili do istoimenog potoka, prešli ga i nastavili po očuvanoj mulatjeri u hladu bukove šume. Na kraćem izravnanju se mulatjera spaja sa stazom 428 koja vodi od skloništa Vualt do bivaka G. Bianchi. Markacije na grebenskoj stazi Alta Via su obnovljene, to je pa sve što su napravili. Uska staza po strmim mokrim travama zahtijevala je pažnju na svakom koraku. Blagi jugozapadnjak bio je premalo da osuši jaku rosu i natopljenu zemlju. Zbog erozije je na nekim mjestima staza vrlo loša. Na grebenu pod vrhom gdje se Alta Via počinje spuštati na jugoistočnu stranu planine, uspnuli smo se pod stijenom. Već pogled u stijenom nam govori kakve su razmere ... vrh iz godine u godinu više se raspada. S velikim poštovanjem prema osloncima popeli smo se na vrh. Ovoga puta na vrhu nije bilo razgleda, bilo je veselja. Kad smo obavili i spust, odlučili smo se vratiti do bivaka drugim - kružnim putem. Alta Via i dalje nikako ne popušta. Sestop u škrbinu Fonderis bio je jednako strm i zahtjevan. Malo smo se oslobodili tek 500m niže kad smo došli na stazu 425 koja je dobro očuvana mulatjera. Do bivaka G. Bianchi vodi kroz brojne grape pod zapadnom stranom planine.
Zahtjevni dio ture bio je iza nas, zato smo se odmori kod bivaka. Užina s pogledom na C. Grauzario bila je nagrada.
Da bi petlja tog dana bila potpuna, uputili smo se još do skloništa Vualt i šumskim stazicama do auta.

pogled s škrbine Fonderis na zapadno ostenje Zuc dal Bora i na Monte Chiavals

pogled od bivaka G. Bianchi do škrbine Fonderis

(+8)

nenap1. 07. 2016 17:39:10

Lijep vrh i kružna staza nasmeh

(+1)

rozka10. 07. 2017 21:44:48

Već sam jurcala preko Vršiča do Žage (kod Bca), gdje prelazim na drugog konjića i gasim prema Italiji velik nasmeh

...
Uvežemo se u dolinu Val Alba, isti dan nastavljamo do bivaka Bianchi.
Već kod auta počinje prskati, zatim nas slaba 2h prati grmljavina, munje, vjetar i kiša... kad dođemo do bivaka, pa načeloma mjesta za 12 ljudi, ali ne mogu zamisliti jer nas 5 nije moglo stajati unutra odjednom pa smo se lijepo zložili - po načelu sardela velik nasmeh

Noć prošla uz slušanje kiše, misli lutaju na sutra, kakav će dan biti, hoće li za vrh, hoće li mokro... zmeden

Jutro, glas nas uvjerava "prite" van, mjesec, mjesec, hehe, ali nije bilo za izaći, dobro se ohladilo preko noći, bez puhice nije za kretati...
Nakon doručka prema današnjem vrhu, jedan neučakani pre "skočio" na obližnji Chiavals, ostali smo se zagrijali kod prve grape, gdje adrenalin još poraste do ruba grebena koji je uglavnom uzak zračni, kad nisi na grebenu prečnica po uskim strmim travama. Brzo sedlo/predvrh, zastali smo i divili se stini i vršnom dijelu "Čuka". Slijedi blagi spust, zatim za rubom lijevo podrtijo (možić) i već pred "ulaznom" stijenom koja te odvede na vrh. Ali prvi dojam rikverc natrag u dolinu zadrega

, ali sam savladala strah i ugrizla u stijen i drugi dio stene prije prevoja desno, teško glatko ništa za hvatanje (meni više od III, u bivaku za taj dio piše IV+), prošla sam elegantno, kako ne znam, adrenalin je svoj. Nastavak lakši ali izložen potreban oprez i daaa na vrhu Zuc dal Bor velik nasmeh

. Odjepi, čestitke i disanje, hehe, istovremeno misao na spust/abzajl... nakon "fotošutinga" sa svim pozadinama odlučujemo za abzajl istim putem do mjesta, dva koraka ali takav natezan vrh nisam vidjela, išla kao po jajima... onda abzajl u jednom komadu, najduži dosad juhejj. Naravno kružno duže ali da izbjegnemo tu "apsurdnu" strminu (iz vodiča ehe), to ne smije propustiti i nastavljamo Via Alti i da, taj spust mješavina strmih trava krša i podrtih grapa bez kraja, staza pre-ravna nitko nije znao hodati hehe. Slijedio uspon na škrbinu Fonderis, prečka natrag do bivaka i istim do polazišta.
Tura duga i psihički naporna unatoč spavanju u bivaku, vode nema osim 5 min prije bivaka, ali sve poplaćeno stijenom vrhom razgledima.
Društvo čista 10-ka, posebno sotrpin u navezi da mi je vjerovao da sam ga varila nasmeh

, najviše sam se znojila pri tome mežikanje

i potvrđeno "idrsko-štajerska" naveza se odlično izvukla hehe

ej, neki na najužem dijelu samo počivaju, hehe

na pogled na stijen, skoro sam rep umakao među noge i pobježao u dolinu...

škrbina Fonderis... vidite li bivak?:)))

pogled s izhodišta gdje se vidi vršna kapica Čuka

(+14)

funnyboy11. 07. 2017 16:46:27

Rozka je lijepo sve predstavila, ali zaboravila spomenuti najbolje: kupanje u Tavelikoj Vodi u Reziji nasmeh

Stvarno smo se super proveli.

http://primozgraheljsblog.blogspot.si/2017/07/zuc-dal-bor-2195-m-divji-stolp-nad-val.html

(+6)

rozka11. 07. 2017 18:17:48

Lijepo si napisao nasmeh

Ups, stvarno sam zaboravila zadrega

, toliko se događalo... i u "Tavlko Vodu" sigurno doći se hladiti velik nasmeh

(+1)

funnyboy11. 07. 2017 21:03:57

Hvala

Da, drži, u tih 24 sata se dogodilo toliko stvari da je teško sve držati u glavi.
Za kupanje u takvoj vodi vrijedi isto "pravilo" kao iznad 2000 m: grijeh ako ne velik nasmeh

(+1)

rant1. 08. 2019 16:58:29

Preporučujem kružnu turu iscrtanu na karti. Tura se produži za dobre dvije ure. Napraviš cca 300 vm više, ali se isplati. Tako lijepo speljana trasa da entuzijastični planinar ne smije propustiti.

Prekrižio sam dio karte jer tamo nije označeno. Ljubičasta je prava staza.
lp Jani