|
|
Opis:
Znam da je normalno kad normalni ljudi rade normalne stvari. Vjerojatnost da si izbijete oko četkicom za zube dok perete zube slična je toj da terorist koji sjedi pred vama u tramvaju prema Výtoňu dignu u zrak eksploziv na tijelu dok idete na posao. Ali onda tu ima i sasvim skoro normalnih ljudi koji tu i tamo vole raditi stvari drugačije, više i tako uopće. A kad se sretnu dva takva luđaka, sve počinje padati na mjesto, baš kao jučer. Moj drug Roman iz Holica i ja smo nekad zajedno dobili ideju da bi bilo zanimljivo prijeći sve osmstotarke Vysočine na jedan mah. Međutim, detaljnijim proučavanjem karte pokazalo se da je najviša točka Českomoravske visoravni neka Javořice (837 m) koja leži više od šezdeset kilometara zrakom od „ostatka“ svih osmstotarki Vysočine i Žďárskih vrhova. I to je glupo. Ali s Romanom se nismo predali i jučer nakon podnevnih zvona na trgu u Telču krenuli smo na našim gravel biciklima prvo na Javořice, a zatim stotinu kilometara sjeverno konačno na Vysočinu s usponom od solidnih 1500 metara. Kao start i cilj „Krune Vysočine“ logično smo odabrali Nové Město na Moravě, gdje smo morali sigurno ostaviti naše bicikle. Mutno sam se sjetio da ovdje negdje živi jedini češki nositelj Krune Himalaje, Radek Jaroš, pa smo mu nenametljivo ubacili bicikle u šupu dok ga nije bilo kod kuće. Bili smo upravo obojica napola goli u procesu presvlačenja biciklističkih krpa u one planinarske kad nas je kod šupe uhvatila Radkova Olga i pitala bez treptaja oka pitanje koje mi još nitko nije postavio: „Volite li bukovačke gljive?“. Tako smo imali osiguranu večeru, a uz zalazak sunca konačno smo krenuli na preostalih sedamnaest vrhova! 63 kilometara s usponom 1800 metara prešli smo za četrnaest sati kroz večer, cijelu noć, svitanje i obilno kišno jutro koje me koštalo nekoliko odvratno velikih krvavih mjehura od preuskih čizama. Iako Olga više nije trebala biti kod kuće, neočekivano smo je uhvatili dok odlazila na posao. Odmah je bacila radne stvari i postavila nam još jedno vrlo jednostavno pitanje: „Dakle jaja sa slaninom ili bez?“. Tu noć kad sam spalio 7000 kcal i preživio osamnaest bolnih uspona nikad neću zaboraviti. A kad mi zacijele noge, ti će sjećanja biti samo lijepa. Hvala Romane što si takva zvijer i što si me tako na kraju podržao! Moj organizam sad ima o čemu razmišljati.
Ključne riječi:
Trajanje videa: 11:26
|