Kos (Turdus merula) jedna je od naših najraširenijih i najprepoznatljivijih pjevica, koje planinari susreću od nizinskih vrtova pa do visokogorskih šuma ispod granice šume. Odrasli mužjaci neizbježni su sa svojim potpuno crnim perjem koje jako kontrastira sa živopisno žutim ili narančastim kljunom te uskim žutim prstenom oko očiju. Ženke i mladunci znatno su manje uočljivi jer je njihovo perje zaštitne tamnosmeđe boje sa svjetlijim pjegama na prsima, što im omogućuje sigurno gniježđenje u gustim grmovima. Doseže duljinu do 25 centimetara i smatra se jednim od najboljih ptičjih pjevača jer svojim melodičnim flavtističkim motivima prvi najavljuje jutarnju zoru ili se oprašta od dana u večernjoj sumi.
U brdovitom svijetu ga najlakše opazimo na tlu gdje neumorno kljunom prekopava suho lišće i zemlju tražeći gliste, puževe i razne kukce, a jeseni se rado hrani bobica i voćem. Za kosa je karakteristično da skače po tlu podignutim repom i spuštenim krilima, a na svakom stajanju pažljivo promatra okolinu. Iako se u blizini planinskih kuća i naselja prilično udomaćio, u šumama ostaje oprezna ptica koja u opasnosti glasno i uzbuđeno ščebeta te brzim letom tik iznad tla bježi u sigurno sklonište. Sa svojom živahnošću i prekrasnim pjevanjem koje odjekuje između gorskih padina, kos je neizostavan i omiljeni pratitelj svakog izleta u prirodu.
Slike:
