Planinski venci / Karavanke / Hribarska (Huda) zijalka

Hribarska (Huda) zijalka

Država: Slovenija

Planinski venac: Karavanke

Visina: 1140 m

Širina/Dužina:

46,4278°N 14,682°E

Vrsta:

Vremenska prognoza:

Pogleda: 157.501

Popularnost: 58% (1554. mesto)

Broj slika: 6

Broj puteva: 1

Broj GPS tragova: 0

Opis planine:
Hribarska (Huda) zijalka nalazi se pod prepadnim ostenjima brda Huda peč iznad sela Solčava. Nema zapisa o zijalci, samo ovaj pripovijedak.
U staro vrijeme ondje su živjele divlje vile pogorkinje koje nisu mogle podnijeti ni zvonjave zvona ni zviždanja. Toga nisu znali solčavski pastiri koji su na planinama vilinja pasli ovce.
Jednog dana mladi pastir iz Solčave opet otjerao gospodarove ovce i krave na planine oko pečine. Da ne izgubi stoku u tamnim maglama, vezao je svakoj životinji kravji zvonec oko vrata, a ovcama zviždao kad se previše raziđu po pašnjacima. Zvonci su zvonili, pastir zviždao i zviždao, da su si vile skrivene u zijavki pod pečinom začepile uši i ljutile se da će pastira ubiti kad ga uhvate.
Tako je pastir pasao dan za danom. Jednog dana najljepša ovca iz njegove stada zalutala je na pečinu, ali se nije mogla vratiti. Blekotala je i jarcala, pastiru bilo žao ovce pa se uspeo strmom planinom do pečine da je spasi.
Čim se približio zijavki, iz pečine plane razjarene vile, zadavile ga i bacile u ponor gdje je s razbijenom glavom pao među stijene. Sto i ovce vratile su se same kući navečer.
Sljedećeg dana Solčavani otišli su na planinu tražiti pastira. Zvali su ga i zviždalu, ali ga nitko nije našao. Naposljetku se gospodar pastira popio do pečine, stao pred zijavku i glasno zviždao misleći da će ga probuditi ako je zaspao u špilji. Na njegovo zviždanje plane iz zijavke razjapljene vile pogorkinje, povukle ga na vrh stijene i gurnule u prepad da je s razbijenom glavom pao kraj ubijenog pastira.
Solčavani koji su čuli u dolinu preplašeno vrištanje vidjeli su na pečini samo bijelu maglu i gospodara kako pada sa stijene. Pohitali su u stijene i ondje pronašli njega i pastira, obojicu s razbijenom glavom, obojicu mrtve.
Onda solčavski pastiri više nikad ne pasu ni krave ni ovce na tom brijegu kojem su dali ime „Huda peč“. Radije pasu drugdje gdje mogu zviždat ovcama bez brige, gdje krave s zvončićima oko vrata mogu zvoniti tjednima...