facko - Zadnje poruke

Takole ... jedan prijedžeg za obiteljski izlet lijepog vremena pred sljedećom pošiljkom snijega - na Tromeđu. Opis je dovolj točan već u "seznamu planina", za obiteljski izlet predlažem sljedeće: autom do planinarskog doma, zatim pješice uz granicu cik-cak do vrha i povratak ne istim putem nego stazicom koja je dosta manje išibana ali lako pratljiva - izlazna točka je kod donje stanice vuče žičare uz granicu kod ceste. Ako u obitelji ima neki "planinar" kome bi hodanje (50min) još malo pravilo probleme, može se odvesti do granice i tamo čekati "prave" planinare - članove obitelji ...
Mi imamo svake jeseni tu stazu u planu i lijepim vremenom se odlični pogledi na sjenu i sunčanu stranu Alpa na neko vrijeme "usađuju" u sjećanje (ono u glavi ili digitalno). Jedino ... svake jeseni - ako se ne varam - zadnju nedjelju u rujnu je zatvaranje ceste zbog pohoda.

Danas na Tromeji: vjetrovno i pogled do najvišjih kucljeva u okolici. Mnogo pohodnika svih dobi i marki, kolesari u porastu, najviše onih na vtičnicu (iz Šoštanja). U manjšini oni na tvrdoglavost / pivo.

Cesta će biti prohodna samo još nekoliko dana. I tu će po razgovoru s domaćicom općina postaviti rampu ...

P.S.: Google nigdje ne nalazi objavu da se nešto događa s cestom

Pogledaj na ZS ...

Na kratko: za jake, vrtoglavica nije izgovor, dopodne u sjeni, pa još bi mogao dodati da sažmem u cijelost.
Ali idemo redom.
Već deset godina provodimo morski dio odmora u Metajni i zadovoljavamo pohodničke / plezalačke želje posjetom brežuljka nad selom ili - ako oblačno – obilaskom plezališta Stogaj i tri XXL stijene koje su se nekad odvalile na morsku obalu i obavezni su fotografski dio svake analogne / tiskane i digitalne turističke publikacije otoka Paga. Obično smo samo malo opipali te zidove, pogledali gore, zamislili tok smjera, … i to je (bilo) to.
Prošle godine vidio sam na netu zapis o novoj ferati na otoku, koja je zvala – ne samo, zvala (!!!) na posjet. Naravno opremio sam se svim potrebnim info i čekao ljeto.
I došlo je
Vrijeme za akciju! Budući da smo privrženi poznatoj riječi (ništa bolje od udobnosti) i nismo htjeli pješačiti iz Metajne do plaže Slana i natrag – ukupno 10 km po (pali) suncu, smislili smo vrlo prijateljski prijevoz – čamcem. Za put morem utrošili samo par minuta, jer Honda na čamcu dobro usmjerila svojih 50 konjića.
Mislimo da ćemo biti sami, nikoga nigdje, mir … ali smo se varali. Tek što smo "parkirali" čamac u uvali, pojavile su se turističke barčice, usidrile i privezao (!!!) uz feratu. Na kopnu nije bilo mnogo bolje: pohodnice i pohodnici svih dobi, boja, šminke, odjeće od mini do …, jezika i opreme, od svuda – unatoč suncu koje je jako grijalo …
Sa sinom smo se opremili i brzo u željezo (žene ostale / gledale s čamca)! Na početku minimalna snaga (u rukama), onda počelo … svaki metar previsniji i manje prostora za odmor. Na pola sin prvi odustao, par metara dalje i pisac. Na jedinom pogodnom mjestu, mala pećina i skoro bez previsa, završili "feratstvo" i prešli na DWS (Deep-water soloing) – skraćeno domaće: pljus u more!!! Sa svom odjećom, obućom i opremom … otplivali natrag do čamca
Mnogi posjetitelji isprobali par metara ferate i pravovremeno se okrenuli; troje dobro opremljenih iz Hrvatske pitale me za poteškoće … Predložio bih novim posjetiteljima ferate po pitanju opreme: rukavice, plezalački pojas i 2x beskonačna petlja (bolje kraća nego duža) + 2x karabiner s automatskim zatvaranjem. SVK ne dolazi u obzir, jer stvarno uvijek visiš na "popkovini", krećeš se naprijed i gledaš kamo staviš noge.
Nešto tako. Na duge.

Nema WIFIja, nema Nutel*e, nema vrućine: to je ferata Hvadnik ravno prava izbira za mlade.

Prelijepo. U pravo vrijeme. Mikuláš već peče keksiće

Hm ... umjesto da ustanem, uzmem sol, svakom potresem po repu ... kažu da se onda daju uhvatiti .. spavao sam ...

One su dosta mekane, natopljene vodom nijednog medvjeđeg

Bit će. Ovaj mjesec.

Razor. Ljepa planina. Zanimljiv pogled s vrha na sve strane. Iskoristio sam zadnje dane t.n. indijanskog ljeta i krenuo - kako kažu na jugu - "lagano sportski" - popodne polako iz Vrata prema Kriškim podima.

Netko je prije napisao da je Sovatna popodne u sjenki. Recimo da jest, ali tek poslije 16-17h ... što znači da je sunce do tada (ne)prijatno grijalo. Na Dovškim vratcima me dočekali rogati domaći ...

Prenoćio sam u Pogačnikovom domu, koji je tijekom tjedna bio pola popunjen za razliku od vikenda kad pucketa po šavovima. Kažu da je bivši oskrbnik nekad zapisao da ima Dom najbolje WC u cijelom TNP-u; naravno, kad imaju odgovarajuću zalihu vode - u gornjem kriškom jezeru, odakle pumpaju vodu.

Još nekoliko riječi o putu na vrh: prilično zao je bio zadnji dio puta - velik nagib, sve posuto po policama materijalom svih dimenzija. Taj "zloglasni" vertikalni oželjezni dio ispod vrha bio mi je najlakši i najsigurniji dio puta. Uporediv s Pogačnikovom stazom na Šmarnogorsku Grmadu. Upotreba kacige više nego preporučljiva .
LP

A vjerujete onoj (iz)reci: gljive poslije kiše Danas pravo lijevanje i hidrira zemlju ... i ako je to istina, vikendom gljivna veselica. Teoretski. Al' jučer nisam našao ništa. Ništa od ničega.

Aha. Hvala na pojašnjenjima. Kakva je pa kvaliteta vode u 7J? Recimo da su koće zatvorene i suho u nahrbtniku? Naime, kod koće je vani jedna pipa, iz koje s(m)o svi veselo dopunjavali zalihe vode ... jer ako je oblačno, manje potrošiš. Kad pa sunce bez vjetra opoldne dodatno zagrije pohodnike, žeđ se povećaaaaaaaa.

Ker smo bili smješteni nekoliko dana u Bohinju, bliski brežuljci su sami zvali na posjet. Naravno da se s tim slagala samo muška polovica obitelji, pogled u knjižicu s (nedostajućim) žigovima SPP ukazao smjer: prema Dolini triglavskih jezera! Da vidimo ima li ih stvarno 7 …
Prvo od Savice preko Komarče do Koče pri triglavskim jezerima, zatim produžetak pohoda do Prehodavaca. U prijateljskoj koći (osoblje + ambijent) obilno okrepčenje, zatim povratak dolinom 7J do koće i dalje po sigurnijoj / prijatnijoj / dužoj varijanti kroz Lopučnišku dolinu do Komne i natrag do izlazne točke.
Po dolini 7J takav promet da čovjek ni »iza stijene« ne može u miru … 90 posto pješaka bili su stranci s ruksacima svih veličina, ostalo meni … gore dolje gore dolje …
Naručili smo idealno vrijeme: visoka oblačnost, povremeno sunce, prava kombinacija za dobivanje visine i udaljenosti. Rano buđenje se također pokazalo vrlo dobrim: sunce dugo nije obasjalo dolinu 7J i Zelnarice, Tičarice & Co osiguravale su hladovinu!
Najviše se vukla staza s Komne u dolinu … tih 48 zavoja vukli su se i nije htjelo biti kraja. Čak i vremenski plan od Komne do Koče pri Savici koji obećava 1h30min vjerojatno za odmorene a ne za nas koji smo taj dan krenuli hodati u 5:30 i završili u 19:30; ali u to kasno vrijeme neki pješaci su kretali u brdo …
Na ovom mjestu bih zahvalila gospođi Ani iz Slovenske Bistrice koja nam se pridružila već na usponu i pratila nas do kraja pohoda. Oni koji je poznaju, prenesite joj pozdrave.
P.S.: ženski dio obitelji pak je u međuvremenu električnim biciklima vozio po Bohinju …

Kao što je napisao moj prethodnik, sve je istina snijega veliiiiiiiko! Ako ste na parkiralištu dovolj rano, uštedite i na putu ćete sresti rijetke planinare koji su ustali rano. Kasnije će vam se pridružiti silne mase pasa, djece, mladih, odraslih, itd.
Još neke temperature s auto termometra ujutro: LJ -1, mimo Radovljice 6, KrG 2 i parkiralište u Planici -3 StC.
Idealno za saonice

Ako ste/budete raniji, onda ok. Onda omekša i nastane kaša ... rana ura
Do kraja ove sedmice još za sanke

Hm ... meni se štorevi gomilaju ... > 350 ... ali ... nisu prenosivi. Ako ima netko ideju kako ... na ZS