Dakle, još moj pogled na t.i. zeleni prijelaz.
Prije 32 godine sam napravio prvi uspon na Triglav. Budući da smo planirali prilično opsežan pohod s različitim izhodištem i ciljem, trebalo je dosta logistike. Plan pohoda bio: Vrata - Stanič (spavanje) - Kredarica - Planika - Dolič - Prehodavci - Sedmera jezera (spavanje) - Komarča - Bohinj. Ne smijte se, skupljali smo sve moguće žige po putu

. Da smo to uopće izveli, prvo smo se automobilom odvezli do Bohinja gdje smo ostavili auto kod kampa (dobri stari časi besplatnog parkiranja

). Onda autobus do Boh. Bistrice, onda vlak do Jesenice, onda autobus do Mojstrane, onda pješice u Vrata pa još do Staniča. To je bilo sve prvi dan. Uh, bili smo ludi

. Danas to sigurno ne bih ponovio.
I malo novija iskustva. Ove godine sam s kćeri kampirao u Boh. Bistrici odakle voze besplatni autobusi na razne konce, najpopularnija naravno ruta do jezera. Pa smo se odlučili za taj autobus koji je kod Danice bio već pun (treća stanica na ruti), tako da nas nisu uzeli. Sljedeći za dobar sat, pa opet bez garancije da će imati mjesta. I što radiš u takvom slučaju?