Simon73 - Zadnje poruke

Planjava, kupi zvono za medvjede, koje možeš zakačiti oko noge ili nositi u ruci. Kažu da se prodaju u jednoj većoj sportskoj trgovini što počinje na D... (bez reklame). Ja sam dobio na dar, jer sam puno na šumskim stazama. Lijepo zveči i medvjed će sigurno čuti. Bolje da te on čuje nego da ga ti vidiš. Pa hrabro naprijed.

Danas sam prvi put bio na Slavniku. Jutros (u 7.30) dvojica Dolenjaca krenula iz Podgorja. Strmije gore, položnije dolje. Vjetar je već na startu dao doznati da će na vrhu pokazati što može. Budući da nijedan od nas nema pretjeranu kilazažu, obojica smo na vrhu barem djelomično osjetili kako se Peter Prevc i kolege osjećaju. Bez problema naslonili na zračnu jastuku

Danas s bratom, prema napovedi da se kasnije oko vrhova mogu oviti oblaci, s parkirališta pod Dugim nivama, gdje smo danes stigli prvi, krenuli smo malo prije sedam ujutro. Magla ostala u ljubljanskoj kotlini i nad nama samo vedro nebo. Brzo su južna pobočja Košute obasjala i sunce . Odlučili smo se za Košutnikov turn sa zapadne strane, što se pokazalo super potezom, jer smo kasnije, kad smo se spustili istočnom stazom do Gornjih Dugih niva, napali još i Tolstu Košutu. Na stazi nema posebnosti, samo u donjoj polovici više rose na tlu i trebalo je prilagoditi korak. Na samoj stazi sreli smo samo šaku planinara, i to tek poslije podneva kad smo se već vraćali i s Tolste Košute. Tada su se vrhovi počeli oblačiti. Zanimljivo su nam izgledali biciklista i biciklistkinja koji su s biciklima na ramenima jurili prema vrhu Košutnikova turna s istočne strane, s namjerom da se sa njima sa zapadne strane spuste u dolinu. Možda su napali i greben prema zapadu. Nadam se da su se srećno spustili u dolinu kao i mi. U čelične konjiće smo se ugodno umorni smjestili oko trinaest sati i zajedno zaključili da je za nama još jedan lijep planinarski potep.

Danas s bratom u mraku krenuli lovačkom stazom s planine Blato prema Krstenici. Vodič opis te staze na hribi.net i zemljovid istočnih Julijaca. Sve gladko, samo povremeno staza zametena lišćem (jesen) i snijegom pao dan dva prije (malo pudera). Na Krstenici nazirilo sunce koje u punom sjaju obasjalo ljepotu prirode tek na planini Jezerce ili malo iznad. Tamo baš toliko praha na smrznutoj zemlji kao po tepihu. S planine Jezerce prema Jezerskom prevalu pa desno na vrh Jezerskog Stoga. Staza cijelo mokra i povremeno klizava jer se snijeg prethodnog dana malo otopio noću ponovno smrznuo. Ali bez većih problema uz potrebnu pažnju do vrha. Po grebenu prema vrhu i na sedlu umjeren vjetar (povremeni jači naleti) ali nije pokvario oduševljenje pogledima. Na vršnoj strukturi Jezerskog Stoga potrebna još veća pažnja zbog blago zasnežene staze i povremeno zalijeđenih stijena. S vrha Jezerskog Stoga natrag do planine Jezerce gdje pod Ogradnom stijenom desno na stazu pod Adamom gore dolinom. Vidjeli dvije stope ne današnje (barem jedna). Tek doma primijetio nekog na vrhu Eve na fotki i jedna stopa možda njegova. Kao i jedna stopa u snijegu i mi prema Lazovskom prevalu. Staza dobro vidljiva ali neoznačena skoro do vrha. Tamo negdje spoj dviju staza propuštena markirana s Mišeljskog prevala pridružila našoj. U gornjem dijelu prema prevalu probija se kroz gusto ruševje. Na vrhu opet divni pogledi na prođenu stazu (Jezerski Stog..) Debeli vrh, Ograde i greben Vogla. Odatle samo silazak. Na putu prema planini Laz ugledali dva gamseva koji su urno jurcali po kamenju s Ograda dolje. Izgledalo bez problema s koljenima. S planine Laz jer smo imali vremena prema planini Na Jezeru. Tamo drugi put užina vidjeli prve tri planinara danes vjerojatno s planine Dedno polje bez stanke prema planini Blato. Tamo kad se sunce sakrilo za obližnji brežuljak puni lijepih dojmova s lutanja Fužinskim planinama uskoro za njima i mi.

Jučer sva bila s bratom na Debela peči. Krenuli smo od hotela Šport i mimo planine Javornik (Zajavornik?) krenuli prema Blejskoj koći na Lipancima. Tamo nas je poslužio ljubazni oskrbnik i nakon pola sata odmora i kratkog razgovora s mlađim parom koji je prenoćio u koći, krenuli smo prema vrhu. Prema knjizi po vpisima bili smo jučer prvi na vrhu Debele peči. Kod silaska smo onda sreli još dosta planinara (nekoliko desetaka). Pogledi na cijelom putu bili su fantastični, snijega je bilo samo u mrljama za uzorak, vjetar je malo jače zapihao općenito, kao što su najavili naši meteorolozi. Da nije bilo vjetra, dan bi mogli nazvati kičast.