ajdaa - Zadnje poruke

Vidi se da ima na ovoj strani puno ljudi previše slobodnog vremena. Najvjerojatnije bi bilo dosta manje nepotrebnih rasprava kad bi se svako lijepo brinuo za sebe i ne miješao u tuđe probleme ... Zan pa jednostavno više nije bio zainteresiran i sada se posvećuje drugim stvarima koje ga trenutno vesele, svi se nadamo da će nam se opet pridružiti pri hodanju u planine

Danas smo se Žan i ja samostalno uputili na Kokrsko sedlo. Opet smo imali autobus u 7:00, danas nam se na njega nije žurilo, jer smo sat polaska znali od prethodnog samostalnog uspona na Kamniško sedlo. Dakle došli smo do autobusa, podmirili troškove vožnje i odvezli se u Kamnišku Bistricu. Kada smo počeli hoditi uskoro smo došli do prve table za Kokrsko sedlo. Prvo smo hodili šumskom cestom, koja se kasnije pretvorila u stazu. Tako smo došli do ceste koja vodi do parkinga za Kokrsko sedlo i još gdješta. Došli smo i do stijene Žagane peći, malo više dolje postaja teretne žičare za Kokrsko sedlo. Tako smo hodili šumom i uskoro postalo vruće, pa smo se presvukli u kratke hlače. Budući nam nije bilo više tako vruće hodili smo brže i stigli do visinskog šuma, taj vodi do ruševja. Od tamo dalje melište, koje je brzo minulo i došli smo do Kokrskog sedla. Tamo smo si u koći prigodili jabukovo pita i palačinke s čokoladom, povrh su nam upravitelj i upraviteljica dali čokoladu i bombona. Onda smo otišli dolje. Put dolje se brzo završio unatoč tome što smo brali jagode i borovnice. Došli smo do koće u Kamničkoj Bistrici i prigodili sadnu kupu i jabukovu pitu. Jer smo imali do dolaska autobusa još gotovo 3 sata igrali smo se na igralištu i uz izvor Kamniške Bistrice. Kad je došao autobus ponovno podmirili troškove prijevoza sjele smo i odvezli se kući.

Danas smo se s bratcem Žanom opet sami, tradicionalno uputili na Kamniško sedlo. I već ujutro se dogodio neki incident. Dan prije smo gledali vozni red autobusova, koji je bio pogrešan, prvi autobus je otišao skoro sat kasnije, dakle umjesto u 7:00 u 7:55. To smo srećom otkrili ujutro i posljedično s punom brzinom pohitali na autobus, na koji smo uspjeli stići točno (s malo čekanja). Pa smo se odvezli. Vozili smo se oko 20 minuta. Kad smo stigli u Kamnišku Bistricu, s Žanom smo odmah krenuli hodati i tako smo brzo došli do prve ikonične točke-Galerije. Od tamo smo se uputili u klanac, koji se završava na donjoj stanici teretne žičare. Tamo se stiže i do šumske ceste, po kojoj se hoda oko 10 metara. Brzo je skretanje i tamo ponovno počinje planinarska staza. Staza nas brzo vodi do rokovnjaških jama i blizu njih smo imali s Žanom kratku užinu . Kad smo nastavili postalo je vruće, pa smo požurili da nas najveća vrućina ne uhvati u ruševju. Pa smo brzo došli do još jednog raskrižja planinarske staze i šumske ceste. Od tamo je bilo još sat do Pastirja, gdje smo se spremali na vrućinu. Ali kad smo stigli do Pastirja shvatili smo da vrućine neće biti, jer je vjetrovo i oblačno. Pa smo otišli dalje, stali kod neke stijene na livadi iznad Pastirja, kasnije i kod stijene Kamrica. Od tamo je bilo stvarno malo do koće. Kad smo stigli do koće naručili smo jabukovu pitu. Kad smo pomalicali platili smo i otišli. Spust do Pastirja prošao je brzo i brzo smo stigli do potočića pod Pastirima, gdje smo se igrali dosta vremena. Kad smo prestali igrati nastavili spust i u trenu oka došli kući u Kamnišku Bistricu. Tamo smo imali ručak: ja jabukovi zavitek, Žan štruklje. Nakon ručka igrali smo se na igralištu i istraživali i vrijeme je proletjelo. Došao je autobus i odvezao nas sretno kući.

Sretna Nova godina i siguran korak u planinama i drugdje.

Danas sva se s bratec Žanom ponovno sami zaputili na Kamniško sedlo. Dan je bio lijep, jer zbog povremenog vjetra nije bilo pretoplo u ruševju. Nekoliko časa nam je pratio prijazni kužić, koji se potom uputio k njegovom vlasniku. Na vrhu su bile kavke, na Kamnici planika i neke murke. Kad sva došli do izvora Kamniške Bistrice zadržali smo se tamo duže kao uvijek.

Crni gad je u stvari crna varijanta navadnog gada. Crnom bojom privlači sunčane zrake jer živi u gorama gdje je hladnije. Radi se o zakonski zaštićenoj vrsti, kao što su zaštićene SVE druge zmije u Sloveniji. Ali nažalost toga je svjestan vrlo mali broj ljudi, tako da mnogo zmija tužno završava. Osim toga mnogi ljudi ne shvaćaju koliko su zmije i drugi gmizavci (svi zaštićeni) važni za prirodu.

U novoj godini želim vam siguran korak u brdima i drugdje, sreću, zdravlje i radost i da poštujete planinsku floru i faunu. Konačno se moraju jako potruditi da prežive zimu i mnogima to ne uspije. Što još reći,... nič, siguran korak u brdima dalje i možda se negdje u planinama sretnemo.

Krenuli smo 5.33. Na kraju sam ja najviše priganjala, jer sam htjela imati vrijeme ispod 10 sati.

Odmah si nađemo zaposlenje - zabavu, tako da nema panike !!!

Danas sva se s bratcem Žanom ponovno podala na samostalni pohod - ovaj put na Kokrsko sedlo . Vrijeme je bilo odlično - ne prehladno, ne prevruće. Na vrhu sva bila u 10:54. Naručila sva si palačinke s marmeladom. Opet su nas pozdravile planinske kavke. U dolini sva bila u 13:10 i opet je bilo dugo čekanje na autobus. Ali vrijeme je brzo prošlo, jer sva se medutim igrala na "otočku" kod izvora Kamniške Bistrice, bila na igralištima kod doma u Kamniškoj Bistrici te imala ručak. .Tako se završio taj izlet. Još fotke :

Na ovoj turi sva sada drugi put. Ja sam stara 12 godina, Žan pa 9 godina. Hvala na pohvalama .

Danas s braticem Žanom opet napravili samostalni pohod na Kamniško sedlo . Vrijeme super. Našli smo puno rožica . Na vrhu smo bili u 10:58. Tamo nas pozdravile velike čete planinskih kaveka koje su veselo letjele nad nama. Naručili smo palačinke s džemom i potrošili bone za besplatan čaj. Kad smo stigli do Pastirjeva preoblekli se u kratke hlače. Kod doma u Kamniškoj Bistrici bili u 13:15, tako da smo na autobus čekali cijelih 4 sata . U međuvremenu naručili pljeskavicu u lepinji, igrali na igralištima kod koće u Kamniškoj Bistrici, otišli do izvora Kamniške Bistrice i u domu kod Kamniške Bistrice se sklonili pred pljuskovima koji su došli i srećom brzo otišli . Vidjeli smo i buhu .

Na taboru PD Rašica posjetili Rodicu putem iz Ribčevog Laza do Planine Suhe i od tamo na vrh Rodice. Spust istim putem . Na Planini Suhi jedan s tabora uhvatio leptira otrgnuo mu jedno krilo pa onda i stražnjicu. To u TNP-u nije dopušteno, rekla sam mu al njega nije briga . Jadni leptir .

Danas je mladińska komisija organizirala pohod na Belsku Kopu. Vrijeme je bilo lijepo, na kraju malo previše vruće. Nismo došli do vrha ali bilo je lijepo.
Put je bio lak, bez snijega. Bilo je lijepo organizirano, samo hođenje malo sporo. S nama su otišli i dva gospodina Piska - gorska policija.

Na Kamničkom sedlu smo se jučer s bratom super proveli. Prvo autobusom u 7 do Kamniške Bistrice. Onda do Pastiraca i ondje odmor. Na putu do Pastiraca bilo puno miševa. Više od Pastiraca prošli smo preko nekoliko snježnih polja koja se brzo topu. Na vrhu koča otvorena, nude samo piće. Na sedlo doletjela dva vojna helikoptera. Na putu dolje vidjeli smo još jato kavki.
Kad smo sišli ohladili smo se kod izvora Kamniške Bistrice. Vrijeme cijeli dan vedro. Budući da ima malo autobusnih veza imali smo vremena do 17:40 kad ide zadnji autobus.