"LidijaJesih
6.5.2012 Skoro sam ponavljala tvoju turu, Savinjčan, samo krug je bio veći jer tu klisuru ne poznam. Tako sam bila osuđena na pješačenje natrag cestom, al nije bilo teško. Prijazan čovjek, pretpostavljam domaćin, objasnio mi je da postoji ta napuštena markirana staza..."
-----
Lidija, živjo! Za razliku od tebe, ja sam stazu pokušao naći i pratiti, iako sam bio prvi put tamo, bez većih problema. S kolovoza pod Zajčevom koćom (smjer SZ) staza se odvaja dolje nakon dobrih 50 metara, na prvom zavoju. Stazica je u gornjoj polovici solidno uhojena, nakon prelaska kolovoza se pogorša, ali nema orijentacijskih dilema, jednostavno nastavljaš u istom smjeru. Visoki, strmi obron potoka te na kraju usmjeri točno do mjesta gdje potok prelazi široki kolovoz. Po njemu lijevo gore do bliskog zavoja (do tu se vjerojatno može spustiti i lijepo po tom kolovozu), gdje skrećeš na bočnu vlaku. Na njoj nakon 50 m ugledaš prvu staru markaciju koja usmjerava dolje prema dobro vidljivoj stepenici bivše staze koja se iznenada pojavi od nikud. Ispred nas je relativno kratak pohod kroz "divlju" grapu koja daje osjećaj da smo daleko od civilizacije. Na dijelovima gdje se staza još očuvala idemo iznad lijevog obrona potoka, drugdje po dnu grape, uz zanimljivi potok pun slapova, tolminčaka i skalnih žljebova. Na kraju dosegnemo lijep kolovoz koji nas lijevo dovede do ceste točno na rubu šume iza Ojstice.
Za iskusne planinare koji uživaju ako si turu začine malo bezpotja. Inače orijentacija uopće nije teška jer se grapa između brežuljaka ne može promašiti.
