majdicst - Zadnje poruke

stankoju, vidim da smo se sreli kod Mojčine koče. Mi dvoje vjerojatno oni koji smo vas pretekli na putu. Od tamo smo krenuli prema Ciprniku, ali ne na vrh, nego smo se spustili u Planicu lovnom stazom. Ta staza je bila u gornjem dijelu još teža nego po grebenu. Samo uska gaz, zapravo otisci stopala, ponekad skoro do guzice duboka i bez dereza bi bilo prilično opasno. Dolje pa lijepo.

Danas s Ljubelja na Zelenicu, od tamo na Begunjščicu (Veliki vrh), od tamo spust do Roblekovog doma i preko Rože na Prevalu, od tamo po Bornovoj puti natrag na Ljubelj. Od početka nas je pratio sunce, na vrhu (kao uvijek) magle, tako da nije bilo dobrog vida. Ljudi jako malo - ponedjeljak.

Ukupno točno 6 sati umjerene (ne preusporene) hoje - bez pauza u koćama i na vrhu.

Mousala - 2925 m a ne 1925 m, najviši vrh Balkana! Bio sam gore prije četiri godine. Inače dobar opis!

Jučer po plezalnoj gori i preko Durcea dolje. Od prošle godine se ništa nije mnogo promijenilo, još uvijek sve uredjeno kako si samo možeš poželjeti. Na vrhu oko 8:30, ali sunce na putu po grebenu već pošteno zagrijalo zrak i jedva smo čekali do neke klance gdje nam je prirodna klima blagonaklono puhalo uz obronak.

Na Grohotu strašna gužva, baš pred nama došlo oko 60 djece, koja su zauzela sve stolove u hladi. Srećom malo vjetrića i mogli smo bez problema sjesti na suncu.

Kod Bukovnika još zadnja stanka u hladnoj sjeni s pogledom na Olševo; uživali smo par minuta.

Za tako vrući dan iznenađujuće puno ljudi, jer je bilo i na vrhu preko 20 stupnjeva.

I još nekoliko jučerašnjih fotki iz druge perspektive ...

Cesta je suha i prohođiva bilo kojim vozilom bez problema.

Jučer je za te krajeve bila najavljena grozna loša vremena, što nas nije odvratilo od posjeta Snežniku. Sreća prati hrabre i ... No, radije se ubrajamo među prve. Uspjeli smo gore i dolje bez kiše, bilo je jako maglovito, vidljivost na vrhu takva da si se skoro zabio u koću prije nego je opazio. Pot je još ca. 90% zasnežena, snijeg vlažan i na nekim mjestima jako se prodire, tako da se možeš zaroniti do stražnjice. Inače ništa posebno, preporučujem stvarno dobru obuću, inače se vratiš na polazište s odgovarajućim barama u cipelama.

Samo jedna slikica, za ilustraciju ... nije bilo što slikati!

U subotu smo krenuli po tom grebenu. Za polazište smo odabrali kraj ceste na Javorju i preko planine Suhe i sedla Čez Suho prvo popeli na Rodicu, zatim nastavili uobičajenom stazom do Črne prsti. Prema Bohinjskoj Bistrici smo otišli za Črnu goru i spustili se do Mencingerove koče gdje nas je čekao prijevoz.

Ljepa staza, vrijeme na početku nije bilo najbolje, ali se rano popodne popravilo i sunce nas je pratilo dalje. Iznenađujuće malo posjetitelja - na Rodici osim naše grupe još pet, na cijeloj stazi od Rodice do Črne prsti susreli smo možda šest planinara.

Danas od Sv. Duha do Potočke Zijalke, na Obel kamen i po grebenu do Govce, zatim natrag do izhodišta - kmetija Rogar. Pot po grebenu je u cijelosti označena (res su neke markacije malo starije), tako da puta ne možeš promašiti i bez posebnih poteškoća. Samo na jednom mjestu moraš se pomagati rukama. Pot od Govce do Potočke Zijalke je po mom osobnom mišljenju za neiskusne teža nego po grebenu.
Tura mi se čini prikladna za sve osim početnika, nije ni preduga - manje od 4 sata uz umjerenu hoju.

Poslije nekoliko godina želje s boljom polovicom jučer (11.08.2011) konačno s prijateljicom i njezinim sinom krenuli na Ojstricu. Kao polazak planina Podvežak, uspon preko Male Ojstrice, povratak po SPP do Kocbekovog doma i natrag na Podvežak. Dan izvrstan, temperature prave - cijelo vrijeme u kratkim rukavima, čak i na vrhu nije trebalo oblačiti ništa dodatno. Put ugodan iako po km dug, za uspon treba više vremena nego što visinska razlika sugerira.

Na vrhu i Kocbekovom domu puno ljudi, posebno za radni dan. Većina za uspon izabrala put od Kocbekovog doma preko SPP pa smo po istočnom grebenu išli sami cijelo vrijeme.

Lijep uspon, još bolji lijepim danom.

I još dva večernja utiska s Mrzlice - uskoro će dvije godine otkako su fotke snimljene... lijepo je još uvijek

Da i ja dodam dva snimka: isto mjesto, jednom zimi i jednom ljeti.

Irina, pri prvoj slici je pogrešno napisano da bi to bila terasa kod Jagru. U stvari to je terasa lovačke koće na Podmeji. Gostišče Jager je malo niže uz cestu prema Trbovljama.

Zalas, odakle/od koga si dobio info da je netko smrznuo? Nigdje ne nalazim info o tome?

Sve najbolje za rođendan i prije svega hvala za rad koji ulažeš u portal, koji je po meni postao najposjećeniji i najinformativniji među svima sličnima u Sloveniji. Nadam se da ćeš još dugo izdržati.

Danas smo se popeli na Storžič (svi prvi put ) kroz Žrelo i vratili preko Škarjeva roba. Varovala su na oba puta besprijekorna, trebalo je malo više opreza zbog vlažnih stijena - ne toliko zbog včerajšnje kiše nego zbog izuzetno jake rose. Na putu smo sreli jako malo ljudi, samo na vrhu nas je bilo oko 20.
Po povratku smo se u Koći pod Storžičem odlično najeli. Sva pohvala skrbniku koji može biti uzor drugima.