SuzanaM - Zadnje poruke

Skrivnostni otok u južnom egejskom moru, gdje se obronci planina strmo spuštaju sve do kristalno čistog mora. Prelepe plaže i slikovita gorska sela, u kojima se već stoljećima zaustavio čas. Divlja pokrajina koju masovni turizam još nije uništio. Jak vjetar koji je nekad pokretao mlinove, sada puše u vjetrenjače za dobivanje električne energije i u jedra najiskusnijih surfera. Prijateljski i uslužni domaćini. Glavno mjesto Pigadia (također Karpatos) nudi malo turističkog kome onima koji to žele. Tako bi ukratko opisala otok Karpatos koji leži između Krete i Rodosa.

Tijekom šetnje otokom primijetila sam puno označenih planinarskih staza. U sredini glavne trgovačke ulice u Pigadiji naletjela sam na trgovinu koja je imala više planinarskih karata. Na najboljoj su bili navedeni i podaci o trajanju hoda i visinskoj razlici. Prema vlasniku trgovine, domaćini su oduševljeni planinari. Najbolje vrijeme za planinarenje je od sredine rujna do studenog i u proljeće, kad u planinama procvjeta cvijeće i potoci zažubore. U studenom ima više kiše, zimi pa snijeg može prekriti najviše vrhove na dan.
Najviši vrh na otoku je 1.215 m visoki Kali Limni.

Na otoku uglavnom jako puše, pa se vrućina ne osjeća tako kao inače. Najmanje vjetra upravo zimi. Planinarske cipele dobro dođu zbog kamenitog terena i bodljikavog rastlja koje brzo ogrebe kožu. Prema domaćinima, ove godine bilo puno kiše, pa je otok krajem lipnja i početkom srpnja još uvijek bio sav zelen, temperature pak ništa ljetne. Preko dana se jedva zagrijalo do 25, najviše 28 stupnjeva, uveče pa hladno čak u dugim rukavima.

Površina Karpatosa je 325 km2, u dužinu 49 km i do 11 km širine, u najužem dijelu samo 3,3 km (podatke našla na webu, možda nisu najtočniji.)
Glavne ceste na otoku u dobrom stanju i asfaltirane čak do većih plaža. Oprezno samo na kamenje, koze i ovce na cesti. Budući da su ceste jako vijugave i strmo se spuštaju i penju, bolje unajmiti jači auto (osobito ako nas je više u vozilu). Vidjela sam dosta vozila sa slovenskim tablicama koja su došla trajektom iz Patrasa ili preko Rodosa. Na otok leti i naša zračna linija, u avionu je bilo barem 70% Talijana, koji su bili i prevladavajući gosti tijekom mog boravka.

Na Karpatosu sam se odmah osjećala kao kod kuće. Već 15 godina me vuče tamo i nadam se da se vratim, jer mi se urezao duboko u srce.

Na putu u Trst se obično zaustavim kod obeliska na Opčinama i uživam u pogledu na dolje ležeći grad. Tako sam i vidjela tablu za kružnu stazu Napoleonska cesta (strada Napoleonica). Vjerojatno je ispravnije Napoleonova cesta, ime navodim kako je navedeno na informativnim tablama uz stazu. Kružna staza je duga 8 km. Do Svetišta na Vejni je 4,5 km. U spomen na zadnje razdoblje Napoleonove vladavine dobila je ime Napoleonica, 2009. su je uredili u pješačku stazu.

Staza po ugodnoj pješčanoj cesti većim dijelom blago se spušta, pod slikovitim stenama pred naseljem Borgo San Nazario kod Proseka počinje uspon po asfaltu. Pred parkiralištem skreće na stazu uz rub litica i zatim kroz šumu do Marijanskog svetišta na Vejni odnosno Griži (Monte Grisa). Nastavlja se po asfaltiranoj stazi uz križni put (Via Crucis) i stazom kroz šumu do polazišta na Opčinama.

Na stazi ne tražite samoću, jer je izuzetno popularna među trkačima i šetačima. Umjesto toga uživajte u izvanrednim pogledima sve do Savudrije i Gradeža, ako imate sreće uhvatite i Dolomite te Julijske Alpe. Za one ću još doći.

Šetnju možete nastaviti po Trstu ili pogledati obližnji dvorac Miramare.

Kod obeliska možete parkirati samo 1 sat. Veće besplatno parkiralište je kod kružnog toka.

Tako je bilo prije tjedan dana, 24.05.2015.:

Hvala obojici. Uživo je svakako ljepše (sada je baš pravo vrijeme), stečeni utisci nam još dugo griju srce.

Boje. Jučer zbog kasnog sata i koprenastog neba jedva uhvaćene u ruju kojem zadnja kiša nažalost nije dodala intenziteta. Nakon zalaska sunca konačno malo radosti. Vjetar je i ovaj put dobro hladio zrak.

Zlatica, hvala. Voljela bih pokazati više ruja, ali nemam sreće da ga uhvatim u punoj ljepoti. Kad dođem do grmova uvijek smeta vjetar, sunce je nisko ili skriveno u koprenama pa nema pravog ugođaja. Zato svi ljubitelji ruja pozvani na Kras po utiske iz prve ruke.

Današnja šetnja po Cerju me je prilično ugodno iznenadila, jer u zadnjih dana ruj na Goriškom Krasu intenzivno dobiva boju. Vjerojatno ni Kraški rob zaostaje.

Više na poveznici:
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=26&id=5619

U zadnjih dana ruj prilično intenzivno dobiva boju. Još prije dobrih tjedan dana prevladavala je više smeđa nego crvena. U sada obojenim lišćima ima samo malo više intenziteta i svježine. Još nekoliko dana pa će Kras zažariti u najljepšem svjetlu. Današnji pogled na svježe pobijeljene Julijce koje su se polako pokazivale iza oblaka i zlatno žareće more – vrijedno istrajavanja u hladnom vjetru koji je unatoč toploj odjeći prilično hladio.

Kako je s rujem na Kraškom robu, ne znam. Kod nas na Sabotinu (609 m) ruj po grebenu već pocrvenio, bolje rečeno porjavio. Niže tek dobiva boju. Na Goriškom Krasu - Cerje (343 m) također već neki grmići obojeni, ali ni ovdje prave boje. I na Doberdobskom i Tržaškom Krasu ništa drugačije. Vidjet ćemo kako će na ruj djelovati sadašnja kiša i najavljeni mraz. U takom ognju raskošnih boja kao što je Kras plamtio prošle godine, vjerojatno ove neće.

Matevž, predivno. Posebno 1. fotografija - prava eterična. Koji kraj (planinu, jezero) si uvekao?

Opis Solarji-Kuk obuhvaća cijeli greben Kolovrata. Većina planinara počinje hodati kod Muzeja na otvorenom (umjesto za Solarje skrenemo desno prema Livku). O Kolovratu i pristupima više je napisano u prvoj objavi na prvoj stranici. Cestom preko Kanalskog Kolovrata (Kambreško-Lig) možemo izbjeći vožnju kroz Sošku dolinu (Volče-Kanal-Solkan/Nova Gorica ili obrnuto).

Čak usred ljeta može biti na Kolovratu baš ugodno ako uhvatimo dan kad je kiša rashladila zrak. Inače je na golom grebenu na oko 1.000 m.n.v. pretoplo za duge šetnje. Unato je upravo tada Kolovrat najviše posjećen. Brojne turiste privlači prije svega muzej na otvorenom, planinara i biciklista nije malo.

Slemenska cesta preko Kanalskog Kolovrata ljeti je manje razgledna nego zimi, ali još uvijek privlačna alternativa vožnji kroz Sošku dolinu. Put vodi kroz lijepo uređena sela Srednje, Kambreško i Lig te se preko Korade spušta u Goriška Brda. Cesta med Kolovratom i Koradom idealna je predvsem za bicikliste koji je većinom još nisu otkrili. Turistički raspoloženi planinari mogu šetnju po Kolovratu spojiti još s usponom na Koradu i Sv. Jakoba te ogledom romarske crkve Marijino Celje na Ligu. Sabotin je također uz put i u vrućim danima možemo se skoro do vrha odvesti asfaltiranom cestom, Brda uvijek nude nešto.

Ili s druge strane doline preko ili mimo Tičarica, Kopica, Zelnarica. Put ide preko M. Zelnarice.

Više na forumu:
http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=1&id=2810&stran=1

Ločanka, pot za Lopatnik sam priložila za Pogačicu, jer ju zanima povratak s Krna preko Krnčice i pl. Zapleč. Pot za Krn se namreče nadaljuje pod Lopatnikom.

Pogačica, nadam se da ćete imati sreće s vremenom i uživati u ljepotama Krnskog pogorja. U toplom dijelu godine tu se brzo stvaraju oblaci. Put preko Krnčice ne preporučujem u lošoj vidljivosti.
U vrućini ponesite dovoljno vode, jer je put jako sunčan. Korita s vodom su na pl. Zaprikraj (naprijed od pl. Zapleč), na drugoj cesti preko pašnjaka (gdje su oznake za slap Curk) i na parkiralištu iznad Drežniških Ravni.

I sama mi nedostaje stvaranje fotopisa i mojih dugih planinarenja po brežuljcima. Nažalost sam već dugo prizemljena i ograničena na visine gdje vas doveze žičara ili cesta.

Za planinu Zapleč ideš s Krna na Krnsku škrbinu pa još nekoliko minuta prema Krnskom jezeru. Uskoro se odvaja staza za pl. Zapleč i Vrata, označena do pl. Zapleč. Dalje cestom ili preko pašnjaka. Staza preko pašnjaka jako je lijepa, ali više-manje zarasla (ovisno koliko su krave popasle). Do prošle godine bile su samo povremeno vidljive pojedinačne blijede oznake, pa po kravljim stazicama i malo po osjećaju. Pašnjake presijecaju dvije makadamske staze odnosno kolovozi, na drugoj je tabla koja upućuje prema Drežnici i slapu Curk. Odvajanje je označeno i s ceste za Drežniške Ravne. Ne poznajem stazu i ne znam kako su označena sljedeća račvanja.
Za stazu od pl. Zapleč do korita i parkirališta nad Drežniškimi Ravnama preko pašnjaka možda treba kakvu minutu manje nego cestom koja se vuče, ali po kojoj se može ići brže (oko 45 min). Od parkirališta nad Drežniškimi Ravnama do Drežnice približno isto. Pl. Zapleč-Drežnica: oko 1,5 sat.
Staza od parkirališta nad Drežniškimi Ravnama do Krna označena je 5 sati. Sama sam išla samo do Krnčice. U dolinu dakle barem sat manje, ako nisi kao ja kojoj za dolinu treba skoro više nego gore.
Voljela bih dati točnije informacije, ali nažalost put Drežnica-Krn još nisam u potpunosti istražila. Najviše me zanima staza do Drežnice mimo slapa Curk koji će još dugo biti samo na popisu želja. Dakle mogu pomoći samo napola provjerenim informacijama.

Opis staze Drežniške Ravne-Lopatnik (staza na Krnčicu i Krn): http://www.hribi.net/gora/lopatnik/1/2309

Poslije dugo vremena jučer, 29.6.2016, opet na grebenu Donjih Bohinjskih planina. Uz pomoć žičnica popela sam se na 1880 m visoku Šiju. Nekad šetnja, sad podvig na granici mogućnosti. Na vrhu sam dugo uživala u samoći i hladnom vjetru, inače je uspon u jasnom jutru bio jako vruć. Nakon 10.00 sati počeli su se brzo nabirati oblaci nad vrhovima, od smučišta Vogel već su dolazili prvi planinari. Po kamenitom grebenu prošetala sam do obližnjeg Vrha Dlani, na kojem sam prije godinu dana divila planikama i crnim murkama, ove godine zbog kasnog odlaska snijega još nisu cvjetale.

Poslije dugog vremena opet na Matajuru. Zbog Gira d’Italia obje ceste do sela Matajur dobile su nekoliko kilometara novog asfalta. Inače je na Matajuru još uvijek baš proljetno.

Već dugo nisam posjetila ovu web stranicu i tako propustila debatu o imenu Fajti ili Fajtji brijeg. Nisam s Krša doma, pa ne znam kako mu kažu domaći. Prema tablama je Fajti brijeg i tako mu kažemo i mi iz doline. Dr. Vasja Klavora je izdao knjigu Fajtji brijeg, Općina Miren-Kostanjevica poziva na predstavljanje knjige Fajti brijeg. Lovačko društvo Renče se zove Fajti brijeg, na hribi.net su sve objave pod Fajti brijeg. Prema zemljevidi je stvarno Fajtji brijeg. Tko bi znao kako je točno. Sljedeći put pitam na Cerju.

Meni se otvara opis na poveznici:
https://sl.wikipedia.org/wiki/Vrh_svetega_Mihaela

Sama sam o tome nešto objavila pod temom Brestovec i Debela Griža:

http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=26&id=5896&stran=1

Ili možda znaš zašto se Monte San Michele na slovenskom zove Debela Griža?