rokeg - Zadnje poruke

Točno, nastavi.

Gdje?

Kovk?

Nakon 4h stopiranja javnim prijevozom konačno krećem u Ratečama, mimo oba Mangartska jezera i Jezerske planine uzdižem se kroz Plazje do Klanške škrbine. Staza je prilično lijepo označena ali na više mjesta prilično kršljiva i vodi preko većih kamenih blokova. Upucam se na greben Malih špic ali ne dođem do najviše točke jer me zaustavi glatka ploča, obilazak nisam našao iako bi trebao biti negdje niže. Pa za tih par metara nisam se previše sekirao i vratio se na Klanšku škrbinu te preko Gladki rob gdje na jednom zavoju udarim stazu koja me uskoro dovede na bolje utabani put i na predvrh Skale gdje do vrha ne izgleda baš prohodno. Srećom niže lijepo označena staza s gomilama, čak 2 čelične užadi pomažu, jedan skok mi se činio posebno zoprn. Ove godine prvi upisan u knjigu što znači da vrh nije baš posjećen. Oprezno se vratim i oprezno gledam navodno tešku Visoku špicu. Pogledam u grapu izgleda mi previše strmo pa je napadnem sa smjera Malih špic gdje su trave doista strme više i prepadno. Slijedi stvarno oprezan spust među planikama. Mimo zatvorene Mangartske koče i preko Vrh Jarečice te Rdeče glave uzdižem se na Strmi nos gdje čekam izlazak sunca. Društvo mi prave koze kojih je prilično oko sedla. Prespavam u bivaku Nogara. ujutro još u tami krenem Slovenskom stazom na Mangart te se spustim talijanskom stazom do Rateča pa još duga vožnja.

Hvala za informaciju. Pročitao sam i opise, ali se čini da je ovaj žlijeb prilično krhak i okomit.

U utorak idem busom do Vrata. Mimo bivka 4 idem na JI greben Dolkove špice. Možice uhvatim brzo, na drugom travnatom dijelu možići idu prilično desno. Tu napravim prvu grešku i prerano skrenem lijevo u izrazit žlijeb i preko dimnjaka i po šljunkovitim policama vratim se natrag do možića. Samo to mi oduzme više od pola sata. Zatim je prilično dobro omožićeno do sipara ispod vrha Spodnje Dolkove špice, ondje se pojavi sumnja. Držao sam se previše desno, ali na svim prijelazima nije prelazilo dvojku. Mislim da je 2532 m samo rub grebena s možićem, stvarni vrh Spodnje Dolkove špice (2541 m) je još malo dalje. Do vrha Dolkove špice više nema teškoća, greben je na više mjesta prilično širok, samo je jedna škrbina malo teža za preplezati. Žig je još uvijek neupotrebljiv.
Rogljica je opet bila neuspješna, činilo mi se previše okomito za dvojku. Kako ima još malo vremena, odlučim se za Škrlaticu. Pri spustu me uhvati kratka ploha, ali kako je vrijeme još uvijek nepredvidivo, odustajem od ideje o Rakovi špici. Spustim se do bivka 4, gdje prenoćim. Nikoga nije bilo. Drugi dan idem na Križ i Gubno, te preko Kriške stene u Kranjsku Goru na autobus.

Oko Kamniške Bistrice?

Sve točno. Vide se još Špičasti vrh, Muzari i Žbevnica.
Možeš nastaviti.

Vrlo blizu. Vrh ima svoje ime.

Ti "klobučki" su otkrili lokaciju, ali nisam se sjetio gdje točno ta drvena kuća je.
No, ako nastavim ,
Ime vrha?
Možda i imena vrhova otraga?

Nekamo na Paškom Kozjaku?

Sve ok. Predajem zagonetku lijaneji.

Re kao da je Rutarski Vršič?

Činilo mi se da se mora ići direkt gore, ali klinova nisam vidio tamo i ne znam bih li se usudio spustiti... Ideja je bila čak ići s vrha prema Oltaru, ali mi se čini još teže.
Pravo imaš lijaneja. S autom bih radije otišao u inozemstvo negdje više, imam planova i projekata za više stoljeća zadrege.
Provjerio sam još 1x i piše oko 45 stupnjeva, ali nejednaka strmost. Usred je još jedan skoro okomiti skok koji je vjerojatno zalijepljen zimi. Nisam mjerio sam i nemam pojma koliko je.

Odlično. Hvala na prijedlozima. Imao sam jedne super dobre Leki koje se nisu sklapale za hodanja jer mi se većina drugih jest.
Lijaneja, hvala na opisu. Spomenuti klanc sam popleo i slika 17 snimljena sa postaje iznad njega. Na vrh klanca je i sumnjivi zaglavljeni kamen. Od tamo mi je bilo previše teško pa sam radije okrenuo nego riskirao, moram se nužno naučiti absejlati do iduće sezone. Konopac pa rado nosim.