rokeg - Zadnje poruke

Oko Kamniške Bistrice?

Sve točno. Vide se još Špičasti vrh, Muzari i Žbevnica.
Možeš nastaviti.

Vrlo blizu. Vrh ima svoje ime.

Ti "klobučki" su otkrili lokaciju, ali nisam se sjetio gdje točno ta drvena kuća je.
No, ako nastavim ,
Ime vrha?
Možda i imena vrhova otraga?

Nekamo na Paškom Kozjaku?

Re kao da je Rutarski Vršič?

Činilo mi se da se mora ići direkt gore, ali klinova nisam vidio tamo i ne znam bih li se usudio spustiti... Ideja je bila čak ići s vrha prema Oltaru, ali mi se čini još teže.
Pravo imaš lijaneja. S autom bih radije otišao u inozemstvo negdje više, imam planova i projekata za više stoljeća zadrege.
Provjerio sam još 1x i piše oko 45 stupnjeva, ali nejednaka strmost. Usred je još jedan skoro okomiti skok koji je vjerojatno zalijepljen zimi. Nisam mjerio sam i nemam pojma koliko je.

Odlično. Hvala na prijedlozima. Imao sam jedne super dobre Leki koje se nisu sklapale za hodanja jer mi se većina drugih jest.
Lijaneja, hvala na opisu. Spomenuti klanc sam popleo i slika 17 snimljena sa postaje iznad njega. Na vrh klanca je i sumnjivi zaglavljeni kamen. Od tamo mi je bilo previše teško pa sam radije okrenuo nego riskirao, moram se nužno naučiti absejlati do iduće sezone. Konopac pa rado nosim.

Prvo, da mi se činilo preopasno, ne bih ušao u ozebnik, ali nisam ni vidio ni čuo padajućeg kamenja, zato sam otišao i moja svrha je i opisati kakav je ozebnik, jer baš malo info o prolaznosti kopnog ozebnika. Preko Kotla nažalost skoro još 1x duža staza. Opm posebno pješke iz Dovja nije kratka. S obzirom da je sve bilo upitno, nisam htio ići gdje nemam B plan. I staza do bivaka 4 strašno se vuče i radije bih uzeo stazu preko Kriške stene. I sa škrbine nisam vidio da se lijepo da u Kotel, sve je nekako propalo.
@di, trebalo bi oko 45-50 stupnjeva, barem jedan vodič tako navodi, udaljenost oko 150 m, s melištem oko 300 m, barem tako sam izmjerio.
Alpha, silazak je stvarno bio neugodan, ali malo pretjerujete sa zvjerinskim vrištanjem, zatulio sam se refleksno (u strahu), jer mi je skala kliznula i gadno sam se ogrebao po ruci i udario u leđa. Ostatak što se čuo, samo sam sam sebi govorio. Sprečio bih pad da sam znao kako provući štapove u autobus bez da mi vozač zuji da stavim ruksak u prtljažnik, i tako su mi ih prije nekoliko godina ukrali. Bilo je fino onda penjat 2500 visinskih metara bez štapova... i još uvijek hodam bez, jer ne znam gdje nabaviti nove takve dobre i ne znam kako ih sakriti u ruksak da se ne vidi. Nedostaju mi na svakom silasku.
Činjenica je da nerado idem istom stazom i još ograničen javnim prijevozom samo na Bohinjsku i "gornjosavsku" dolinu, te na dvodnevne ture. Koće su od 2021 sve prepune i zato biram ture gdje su bivaci i time odgovarajući ture i ova je jedna od zadnjih novih, dok mi ne postanu dostupni Mali Oltar, Oltarček, Visoki Rokav, Široka peć itd...
Bio bih sretan info gdje ići na slici 16. Po vidnom žlijebu ili više lijevo?

Prespavši dugu noć u bivaku odlazim na Šplevto baš kad izlazi sunce. Zatim idem na greben Kopic. Do grebena ide lijepo kao što opisuje prethodnik. Pređe se šljunčara i slijedi stazica preko travnate ramene zatim lagani spust i prečica u široku grapu gdje slijedimo što logičniji smjer prema sedlu. Neka nas u srednjem dijelu ne zavede dobro vidljiva rampa jer iza nje manji skok ako idemo direktno gore samo skroš. Od sedla dalje već mi prijeti crni oblaci i ne nađem dobar prijelaz i idem po propaloj polici na travnate padine i gore grebenom. Na vrhu me pogode neke kapi kiše i brzo silazim i uopće ne idem prema Gornjoj Kopici ali ubrzo žalim jer se razvedrava. Hoću već nazad ali jak nalet vjetra odvraća me od ideje i rizika a oblaci se opet nabijaju. Šteta jer ne izgleda teško na slikama prethodnika. Preko Brinja opet izgubim put popnem se još na Brinovu glavu i u dolinu gdje još malo lutam jer imam dobru vezu tek popodne ovaj put išlo glatko javnim prijevozom i presjedanjima.

Jučer sam se s prijevozima i autobusom odvezao u Mojstranu i bez konkretnog plana krenuo prema bivaku 2 i usput me osvane ideja da probam Visoki Rukav. Preko melišta idem u Rukavski ozebnik. Sad je prolazno ili ne. Za mene je bilo prolazno u dobru pola sata. Prvo je stvarno propadnut skok, zatim samo sipko pobočje s nestabilnima kamenjima. Najbolje držati desno uz zid, prvo sam išao lijevo i pustio nešto kamenja niz ozebnik kad sam ga prešao. Opreznost mora biti stvarno maksimalna. Ali ga odvraćam zbog stvarno jake propasti. Na škrbini ne nađem ni ulaz u početni kamin i prvo idem na Srednji Rukav, koji ima i jedan baš okomiti skok. Na vrhu dosta puše. Gledam da li se uopće da na Rogljati Rukav, ali vjerojatno ne po šodrasku. Siližem natrag na sedlo i čitam opise za Visoki Rukav. Nađem ulaz gdje je okomiti žlijeb, zatim se na polici sve zaglavi. 1h cincam i ne znam kamo, sve izgleda previše teško za II-III kao što navode neki vodiči i kad ih usporedim s popedenima III čini mi se ovdje barem IV. Onda mi svi mogući scenariji prolaze glavom i odlučim da gora čeka i silazim. Nema smisla izazivati. Već do ozebnika nije išlo najbolje. Po ozebniku je išlo, ali mi se 1x srušio cijeli korak pod nogu i zagrmjelo puno drobirja niz ozebnik. Vrlo teško pogoditi stabilne korake. Budući da još ima puno vremena idem još na Dovški križ i Šplevtu te u bivak prespati. Drugi dan opisujem u drugoj rubrici.

Lijaneja, hvala na info. Vjerojatno će još malo pričekati. Još nemam osjećaj kad je trojka, jer negdje je trojka laka, negdje teška. Više od toga, brine me ozebline. Ostalih novih vrhova dostupnih autobusima na Gorenjsko nekako mi nedostaje. Barem da ima bivak.
Trobec, rekao bih da sam vas vidio kako idete gore kratkim putem, kad sam ja silazio iz grape na melište i vidio najmanje 3 kako idu dosta razdvojeno s melišta po stijenama, vjerojatno ste vi bili? Spomenutog gospodina sreo sam baš na rubu kad se ide u grapu. Inače sam išao po osjećaju i kamenčićima i nekim opisima gore. I ja sam nosio konopac, ako bi imao problem silaziti trojku, ali ostao neiskorišten.

Trobec, negdje smo se zgrešili .
U subotu po vikend vožnjama krenem u Kranjsku Goru, gdje sam bio malo prije 16.00. Preko Žage i mimo Krnice do bivaka 1 baš za zalazak sunca. Zatim ujutro na vrh, nakon izlaska iz žljeba skrenem previše desno i dođem na rub gdje se već vidi Paradajz. Zatim po grebenu na vrh. Silazim istim putem. Štandova za spust je stvarno puno, ali se lijepo popenja. Imam ideju da odem i na Malu Poncu, ali se zaglavim kod stvarno srušenog prelaza preko male grape. Sve što sam uhvatio se srušilo, pa se okrenem i spustim u dolinu. I u Krnici i kod Mihovog doma tako luda gužva da ti prođe volja jesti ili piti. Bili su sami stranci. Zatim preduga vožnja, na kraju zvati taksi...

Za poznavatelje me zanima, je li Visoki Rokav još teži? Ovdje je po mojoj procjeni druga stopa penjanja.

I ja sam s Poštarskim domom završio svoju prvu SPP Čestitke mladom planinaru.