darinka4 - Zadnje poruke

Idealna tura u snijegu. Nije ništa težan uspon. Većina pohodnika koji idu po stazi za Lužnicu idu dalje prema Vrh nad Peski i Batognici. Mi se obično krećemo u snijegu s planine Kuhinja preko Leskovca. Kad uvjeti ne dopuštaju dalje, Maselnik je dobra izbira. Tako je bilo jučer 19.01.2026. Isgazilo se do vrha. Ali najavljen je bio jak vjetar. Ništa se nisu vremenari prevarili. Već na parkiralištu na planini Kuhinja bilo je minus 7 stupnjeva. Dan je bio bez oblaka. Snijega tamo otraga je dosta. Za dalje su bile dobre uvjeti, ali zbog jakog vjetra nismo se odlučili. Nekoliko puta smo se zaustavili i pričekali da sunek vjetra prođe. Bili smo jedini posjetitelji. Izgleda da ni Krn jučer nije imao posjetitelja.

15.11. 2024. Ovaj studeni je krasan. Da ćemo za tjedan dana stajati na oba Babanska Skednja nismo ni mislili. Oko osam ujutro krenuli smo iz Žage. U strminu. Više smo ogledali slap Boka. Nastavili do planine Baban. Dalje po stazi koja vodi kroz šumu. Sve do razvoda za Veliki Babanski Skedenj. Odlučili smo se za desni pristup vrhu. Silazili smo ljevom stranom i došli niže na poznatu stazicu. Ili bolje mulatjeru. Ispod vrha ima malo penjanja med kamenjem. Na vrhu s obje strane prilično prepadno. Pogledi su stvarno čudoviti. Kad jasnina traje. I nije bilo hladno. Odmah ispod vrha u travama zastali smo na debelu sat. Za silazak smo otišli mimo planine Ognjenik i onda po strmoj stazi koju su nedavno markirci obnovili markacije, jer je planinarska staza, došli još pri svjetlu na izhodišče u Žagu. Nismo sreli skoro nikoga. Nešto manje od 1700 visinaca i 12 nešto km hoda. Tura koja će ostati u lijepom sjećanju. Baš kao prije nekoliko dana kad smo bili u ovim krajevima.

Polona hvala. Ti samotni krajevi te baš povuku. Da ideš. Pogotovo s nekim kome vjeruješ glede puta. Dleskovec hvala. Cvijeće je tu baš neobično. Lijepo. Čak i mami da ga slikaš. Mirank hvala. Nama je tu bilo nepoznato. Glede bezputa po kojem sam pitala. Bili smo prilično iznenađeni jer smo našli više staza tamo gdje smo išli kod one raskrsnice gdje je pilano rušje. Kad si tamo vidiš prave uvjete. Voda kod lovske kuće teče. Ja joj ne vjerujem. Radije natočim gdje je ima više. Potok je tamo dole prilično vodotok, prije nego te staza povede mimo lovske kuće. Sad snijega više nije bilo nigdje. Na koprive se navikneš. One ti ništa ne rade. Ni na visoke trave. To su trentarski zakon. Da ne zaboravim još Bojanu hvala za pomoć pri traženju onih nekad vidljivih staza.

22. 06. 2026. Smo išli. Iz Bavšice po vidljivoj stazi do odvojka za Vrh Brda i za sedlo Kanja. Mi skrećemo lijevo, gdje bi barem još trebao biti vidljiv odvojak za stazu o kojoj sam pitala. Marijan je imao stazu ucrtanu u navigaciji. Ali tamo nije bilo prolaza. Smo išli tražiti malo više. Ni tamo nije bilo. Spustili smo se malo niže i našli nekoć piljeno šiblje i stazu. Ali ta staza je vodila nekamo gore. Navigacija je pokazala da se tamo ne ide. Spustili smo se opet niže i išli nekako u pravom smjeru u trentarska bezstazja. Dalje u visokim travama, na strmini, išlo se više po osjećaju. Kad misliš da dođeš na pravo sedlo, otvori se staza preko sipara na sljedeće sedlo. Zatim preko gromada. Gdje smo znali da smo na pravoj stazi. I ugledali ostenje Šmihelovca nakon sati hoda. Do vrha Zgorelca nije više bilo daleko. Vrijeme je prilično služilo. Vjetrovito na grebenu do vrha. Spust preko sedla Kanja. Spust sa sedla je prilično zahtjevan. Natovaren je šljunkom. Kad smo se riješili sipara potražili smo sjenu i nešto pojeli. Čekao je još samo spust u Bavšicu. Bilo je jako sparno na stazi. Od lovske kuće Bukovec počeli su se skupljati tamni oblaci. Čulo se i grmljavina u smjeru Bovca. I malo poslije 17.30, kad smo se brzo presvukli i preuli kod vozila, počelo je jako kišiti. Da, dogodi se da nebo pričeka da se suhi vratimo do auta. Inače bismo bili mokri. Bili smo jedini planinari. Krpelja i kopriva je bilo na stazi dovoljno. I šumskih jagoda također. Nije bilo zmija. Ni u visokim travama. Previše je toplo i za njih.

Kozlić na stazi jučer.

Te su od jučer s trentarskih bezputa. S Bavšice po bezputu u smjeru Zagorelca.

Da, on je sretan u vodi.

Još uvijek, unatoč suši, ima nešto vode pod branom. Za Maksija dovoljno.

Ako bude moguće naći neki trag navigacijom, bit će sasvim u redu. Dobro poznati samotni krajevi Trente. Hvala mirank.

Zanima me, je li netko hodio na Zagorelec iz smjera Bavšice? Naime, jedna je staza ucrtana odmah nakon odvojka za greben prema Grintavcu. . Ali postoji još jedna bez staze koja ide lijevo iza vrha Kanje. I spaja se na uobičajenu stazu ispod Šmihelovca. Ta me staza zanima.

Tomco hvala i sretno na putu.

Na toplom i mekom. Ljepše je.

Idi dalje od kapelice. Zavoja prije spusta prema lovskoj kućici Dobrenjščica sada je lijepo vidljiv. Vidi se na slici, kleka je posječena na početku. Prošli put nije bilo. Dalje je staza pratljiva. Samo na jednom dijelu smo zalutali. Ali smo brzo našli pravi odvojak. Na slici 8 i 9 je početak ove, reći ću otprilike sat kraće staze. Vjerojatno će ona plava linija. Jer staza je nekad bila. Onda su je zbog potresa napustili. Sada je lovci održavaju. Gdje su zahtjevni prijelazi dali su užad. Gore dalje ljestve pomažu. Mi smo imali divokoze negdje iznad nas koja je pokrenula nešto kamenja. Nije dug taj dio. Baš smo se začudili da se vidi posječena kleka tamo gdje ta staza počinje. Nekoliko puta treba preko sipara. Tamo oprezno.

17.06.2026. Tolminske Ravne – Planina Kal iznad Dobrenjščice. Na Kser 1900 m, Vrh Planje 1971 m i naposljetku Tolminski Kuk 2085 m. Kadar čovjek svoj odnos prema životu dovede do slobodnog pada, tada je njegovo povjerenje potpuno. No ljudi se silno drže beskraja neba svojih snova i rijetko su spremni da ih život upotrijebi za bilo što. (A.G). Prošlo je šest godina otkako smo ovdje hodali. Skretanje za gornji dio iznad Dobrenjščice brzo smo pronašli. Od Planine Kal do tamo imali smo društvo dvojice planinara s tolminškog kraja. Oni su nastavili prema Batognici i spomeniku na Malim Peskima. Nebo je bilo milostivo. Nije bilo oborina. Pogledi su također bili dobri. Na vrhu Kuka, gdje smo se neko vrijeme zadržali, bilo je ugodno toplo. Kasnije se je vrh ovio u oblake, pa se opet otkrio. Cvijeća je sada mnogo. Takvo je doba. Navigacija je dobro došla, jer je staza kroz klekovinu ispod vrha Škrli slabo vidljiva. Kad se priključiš na onu iz Dobrenjščice, više nema problema. Vrh Planje je prilično dug, ali staza je lijepo vođena sve do Kuka. Dalje je sve poznato, jer smo nedavno hodali ovdje u snijegu.

Od danas. S Ksera, Vrh Planje i Tolminskog kuka.

Hm Črni Vogel?

Ružni Vršič?