darinka4 - Zadnje poruke

Idealna tura u snijegu. Nije ništa težan uspon. Većina pohodnika koji idu po stazi za Lužnicu idu dalje prema Vrh nad Peski i Batognici. Mi se obično krećemo u snijegu s planine Kuhinja preko Leskovca. Kad uvjeti ne dopuštaju dalje, Maselnik je dobra izbira. Tako je bilo jučer 19.01.2026. Isgazilo se do vrha. Ali najavljen je bio jak vjetar. Ništa se nisu vremenari prevarili. Već na parkiralištu na planini Kuhinja bilo je minus 7 stupnjeva. Dan je bio bez oblaka. Snijega tamo otraga je dosta. Za dalje su bile dobre uvjeti, ali zbog jakog vjetra nismo se odlučili. Nekoliko puta smo se zaustavili i pričekali da sunek vjetra prođe. Bili smo jedini posjetitelji. Izgleda da ni Krn jučer nije imao posjetitelja.

15.11. 2024. Ovaj studeni je krasan. Da ćemo za tjedan dana stajati na oba Babanska Skednja nismo ni mislili. Oko osam ujutro krenuli smo iz Žage. U strminu. Više smo ogledali slap Boka. Nastavili do planine Baban. Dalje po stazi koja vodi kroz šumu. Sve do razvoda za Veliki Babanski Skedenj. Odlučili smo se za desni pristup vrhu. Silazili smo ljevom stranom i došli niže na poznatu stazicu. Ili bolje mulatjeru. Ispod vrha ima malo penjanja med kamenjem. Na vrhu s obje strane prilično prepadno. Pogledi su stvarno čudoviti. Kad jasnina traje. I nije bilo hladno. Odmah ispod vrha u travama zastali smo na debelu sat. Za silazak smo otišli mimo planine Ognjenik i onda po strmoj stazi koju su nedavno markirci obnovili markacije, jer je planinarska staza, došli još pri svjetlu na izhodišče u Žagu. Nismo sreli skoro nikoga. Nešto manje od 1700 visinaca i 12 nešto km hoda. Tura koja će ostati u lijepom sjećanju. Baš kao prije nekoliko dana kad smo bili u ovim krajevima.

Imala sam ga sa sobom nekoliko puta ljeti. Ali trebala sam ga vrlo vrlo rijetko. Sjećam se Zapotoškog vrha, u tom strmom dijelu nisam ga trebala jer je trava bila suha i nije prihvatio. Kao što je napisao djimuzl. Ovisi o tlu.

Točno. Samo naprijed.

Vrh na slici se zove?..

Čestitke Petru. Odnosno svima trojici.

Tako je. Postavi novu zagonetku.

Ime vrha?

Stvarno lijepi samotni vrhovi. Još Veliki Snježni vrh čeka. Čestitke za turu.

Hvala obojici. Bila sam sretna da su preko Kanje uredili put nakon odrona. Kad je bila nekoliko godina zatvorena.

(28.08.2026) Flori – planina Zapotok – Preko Kanskog prevala na vrh. Spust direktnom stazom do polazišta. Uvijek u svakoj situaciji čovjek može biti tako malen da joj da ravnotežje. Uzdignuti čovjek se mora omekšati u suosjećanju da osjeti čovječnost. (Andrej G.) Iako nebo nije bilo plave boje, tura je barem za mene nakon mnogo godina što sam tu hodala bila prekrasna. U tišini neba planina je zvala. Nije bilo posjetitelja jučer. Dečko koji je išao gore i dolje direktnom stazom krenuo je od Florija već u 5 ujutro. Mi smo kao i obično počeli hodati oko sedam. Poznatom stazom mimo sedla Kanja. Sve table su postavljene nanovo. Zalje su u redu. Kao što su napisali, na stazi ima dosta krša-šljunka. Prema tome treba hodati oprezno. U žlijebu je uže u pomoć. Ima nekoliko dodatnih klinova i skobova kojih tada kad sam ja hodala nije bilo. Vjetar koji je bio najavljen se malo smirio. Također se ohladilo na vrhu. Direktna staza je lijepo vođena. Neka tako ostane. Još dodajem da je staza kondicijski zahtjevna i zračna.

Tako je. Nastavi.

Gdje je to?

Vjerojatno zbog zima, kada je cesta zatvorena zbog snijega.

Imaju opciju probušiti tunel. Pitanje je kada? Tada nas vjerojatno više neće biti. Čula sam na radiju kad su o tome raspravljali.

24.08. 2026. S Nevejskog prijevoja krenuli smo u svježe jutro gornjim putem na planinu Gorjuda. Tamo smo prije godina s Marijanom već išli. Donjim putem, koji je na nekim dijelovima opasan za klizanje. Gornjim putem smo jučer po prvi put išli sva trojica. Kod bivaka, koji je sada zatvoren, malo se zaustavimo. Čeka još duga i razgledna staza do bivaka Marušič. Sretnemo nekoliko planinara. Svi su došli od Gilbertija. I najljepši dio grebenom do vrha. Kao što je napisao bagi greben je dug i kamenit. Kad gledaš razbijene stijene od hitaca, nije nikakav ugodan osjećaj. Mnogo ugodniji je kad si nakon sati hoda na vrhu, gdje smo uzeli malo vremena za odmor. Prije nego smo došli do bivaka Marušič divili smo se letu 18 bjeloglavih supova. Toliko ih još nisam vidjela. Spustili smo se u smjeru Gilbertija. Mogli bismo se spustiti žičarom, jer je još vozila. Ali odlučili smo ići cestom. Više po šljunku, odnosno gdje je hodanje bilo prikladnije. 1600 visinskih metara je iznosilo. Prešli smo skoro 20 km. Prilično dugo smo se odlučivali za ovu stazu. Ali došla je na red. Kondicijski zahtjevna. A nadasve razgledna.

Imaš prav. Danas je objavljeno da su radovi završeni i put je otvoren.