darinka4 - Zadnje poruke

Idealna tura u snijegu. Nije ništa težan uspon. Većina pohodnika koji idu po stazi za Lužnicu idu dalje prema Vrh nad Peski i Batognici. Mi se obično krećemo u snijegu s planine Kuhinja preko Leskovca. Kad uvjeti ne dopuštaju dalje, Maselnik je dobra izbira. Tako je bilo jučer 19.01.2026. Isgazilo se do vrha. Ali najavljen je bio jak vjetar. Ništa se nisu vremenari prevarili. Već na parkiralištu na planini Kuhinja bilo je minus 7 stupnjeva. Dan je bio bez oblaka. Snijega tamo otraga je dosta. Za dalje su bile dobre uvjeti, ali zbog jakog vjetra nismo se odlučili. Nekoliko puta smo se zaustavili i pričekali da sunek vjetra prođe. Bili smo jedini posjetitelji. Izgleda da ni Krn jučer nije imao posjetitelja.

15.11. 2024. Ovaj studeni je krasan. Da ćemo za tjedan dana stajati na oba Babanska Skednja nismo ni mislili. Oko osam ujutro krenuli smo iz Žage. U strminu. Više smo ogledali slap Boka. Nastavili do planine Baban. Dalje po stazi koja vodi kroz šumu. Sve do razvoda za Veliki Babanski Skedenj. Odlučili smo se za desni pristup vrhu. Silazili smo ljevom stranom i došli niže na poznatu stazicu. Ili bolje mulatjeru. Ispod vrha ima malo penjanja med kamenjem. Na vrhu s obje strane prilično prepadno. Pogledi su stvarno čudoviti. Kad jasnina traje. I nije bilo hladno. Odmah ispod vrha u travama zastali smo na debelu sat. Za silazak smo otišli mimo planine Ognjenik i onda po strmoj stazi koju su nedavno markirci obnovili markacije, jer je planinarska staza, došli još pri svjetlu na izhodišče u Žagu. Nismo sreli skoro nikoga. Nešto manje od 1700 visinaca i 12 nešto km hoda. Tura koja će ostati u lijepom sjećanju. Baš kao prije nekoliko dana kad smo bili u ovim krajevima.

Nije baš praksa, da ta ptica slijeće na krov. Prilično dugo. Nikud joj se ne žuri.

Hja, slično kao pod jezom.

Bilo mi je smiješno, jer je izabrao stijenu s koje je skaakao u vodu. Samo s te.

Nakon dugog vremena zanimljiva tura u ovom pogorju. 8.04. 2026. U Trenti (Na Logu) smo krenuli. Nastavili smo po slovenskoj geološkoj stazi. Prešli smo potok Trebiščina. Mimo Trebiškog dola do sedla Dol. Zatim još malo u smjeru Zadnjiškog Ozebnika. Neka 15ak km smo prešli.

Došao je na svoj račun. More danas.

4.04. 2026. Od Spod Zjabci smo otišli. Nismo se ni brinili do gdje ćemo doći. Ako dođemo do Oslove Škrbine bit ćemo zadovoljni. Jer je snijega još ogromno. I nitko nije bio ni do planine za Skalom. U nastavku smo imali tragove medvjeda. Tamo negdje prije Oslove Škrbine nestali su. Tko zna kamo je bio namjeravao? Dan nakon prognoza. Sunce je grijalo. Snijeg se omekšao. Sišli smo po putu uspona. Kao zanimljivost, jer smo ovdje već hodili po snijegu, nismo imali problema sa praćenjem staze. Jer kad ima više snijega uvjeti su nešto drugačiji. Ljepa tura u ovim samotnim krajevima. Lanževica će pričekati suhe uvjete.

Blaže, priznajem ti odgovor, iako je do Lanževice još dosta hoda. Smer s Pod Zjabci do Oslove škrbine jučer. Snijega pa zaista nevjerojatno mnogo. Nastavljaj dalje.

Blizu, ali nije tamo.

Kamo se ide? Gdje rijetko koga srećeš.

Zapadni Julijci?

Gdje je od Pogačnikova doma?

Mene više čudi što neki plaćate te visoke parkinge. Okreneš se i odeš drugdje. Čula sam negdje da Bohinjci ne vole turizam.

Pohod po stazama Valentina Staniča. (28.03.2026) Nas troje smo prešli cijelu stazu iz Solkana na Sabotin. Nastavili na Vrhovlje i do koće na Koradi. I silazak u Kanal. Putem smo se odlučili za obilazak crkvice sv. Jakova. Nekoliko puta smo išli tamo dolje cestom. Staza je lijepo praćiva. Vrijeme je bilo lijepo. Vjetrovito na grebenu od Sabotina dalje. Mnogo nas se sakupilo. I poznanika. Duljina staze je bila 25 km. Nabralo se nešto visinskih metara. 1279.

Možda Lopa?

Sličan oblik ima Rombon ako ga gledaš s Stola.