darinka4 - Zadnje poruke

Idealna tura u snijegu. Nije ništa težan uspon. Većina pohodnika koji idu po stazi za Lužnicu idu dalje prema Vrh nad Peski i Batognici. Mi se obično krećemo u snijegu s planine Kuhinja preko Leskovca. Kad uvjeti ne dopuštaju dalje, Maselnik je dobra izbira. Tako je bilo jučer 19.01.2026. Isgazilo se do vrha. Ali najavljen je bio jak vjetar. Ništa se nisu vremenari prevarili. Već na parkiralištu na planini Kuhinja bilo je minus 7 stupnjeva. Dan je bio bez oblaka. Snijega tamo otraga je dosta. Za dalje su bile dobre uvjeti, ali zbog jakog vjetra nismo se odlučili. Nekoliko puta smo se zaustavili i pričekali da sunek vjetra prođe. Bili smo jedini posjetitelji. Izgleda da ni Krn jučer nije imao posjetitelja.

15.11. 2024. Ovaj studeni je krasan. Da ćemo za tjedan dana stajati na oba Babanska Skednja nismo ni mislili. Oko osam ujutro krenuli smo iz Žage. U strminu. Više smo ogledali slap Boka. Nastavili do planine Baban. Dalje po stazi koja vodi kroz šumu. Sve do razvoda za Veliki Babanski Skedenj. Odlučili smo se za desni pristup vrhu. Silazili smo ljevom stranom i došli niže na poznatu stazicu. Ili bolje mulatjeru. Ispod vrha ima malo penjanja med kamenjem. Na vrhu s obje strane prilično prepadno. Pogledi su stvarno čudoviti. Kad jasnina traje. I nije bilo hladno. Odmah ispod vrha u travama zastali smo na debelu sat. Za silazak smo otišli mimo planine Ognjenik i onda po strmoj stazi koju su nedavno markirci obnovili markacije, jer je planinarska staza, došli još pri svjetlu na izhodišče u Žagu. Nismo sreli skoro nikoga. Nešto manje od 1700 visinaca i 12 nešto km hoda. Tura koja će ostati u lijepom sjećanju. Baš kao prije nekoliko dana kad smo bili u ovim krajevima.

Im ih je puno kad dođeš na ravni dio po blagoj stazi s Pleše. Također i po Krasu po gmajni ih je dosta. Hvala za objašnjenje.

Nije baš za šaliti se u takvom nepredvidivom vremenu kao ovih dana. Sjećam se prije godina kad smo iz Vrata išli na Škrlaticu. Kad smo silazili prema Rdeča škrbina vrijeme se promijenilo u pet minuta. Počelo je grmjeti. I kišiti. U takvom vremenu smo hodali do Pogačnikovog doma. Ništa ugodno. Pogotovo kad si na čeličnim užadima. Kad ne znaš kad će bljesnuti. Također se atmosfera ohladi i tijelo se brzo ohladi.

Razdrto- Vojkova koča- Grmada- do crkvice svetog Jeronima i blagim putem u dolinu. (16.07. 2026) Nije potrebno biti svetac, jer život je svet sam po sebi. Kad si ono što jesi, živiš život onakav kakav si stvoren. (Andrej Grabar) Koča je bila otvorena. Danas je bilo dosta posjetitelja. Vrijeme prema prognozama. Zagušljivo pri usponu i spustu. Ali nije bilo kiše.

Zimi cvijeće ne cvjeta. Sada je polje cvijeća prekrasno. Košutnik.(Nanoško pogorje)

Da. Iznad Hublja. Da.

Da. Negdje gdje je dolje poznati izvor koji se zove?

Da, idi dalje. Gdje je tako lijepo?

Turbo - ali ne u jednom danu. Sjećam se da je od prošle godine do Hude Škrbine bila prilično duga.

Je li u Zapadnim Juklijcima?

Iz Loške Koritnice smo otišli na Vevnicu mimo bivaka Alberto Busettini. Inače staza u tom šljunkovitom dijelu nestaje tu i tamo zbog odrona. Ali se još uvijek dobro vidi. Snimljeno prije dva tjedna.

Odlučili ste se brzo za Jalovec. Bravo Peter.

10.07. 2026. Najdublja molitva je vlastito spoznanje. Negdje sam pročitala. Primamljive su da ih se vidi izdaleka. Ali kad si na putu gore sve je drugačije. U svakom slučaju očekivali smo lakši put. Osim dva azajbljev, nema nikakve zaštite na putu. Barem do prve špice do koje smo mi došli. Na drugu nismo išli. Iako nije izgledala daleko. Ujutro smo vozilom dalje od Rablja skrenuli desno. U smjeru doline Remšendol. Skoro mimo mjesta Ortigara. Parkiralište je bilo skoro prazno. Odlučili smo ići stazom 520 do bivka cinque punto. Tom stazom još nismo bili. Sišli smo stazom 518. Nastavak od bivka barem nama nepoznatom stazom. Iako su gomile u pomoć, gdje koja nedostaje, kad ne znaš gdje bi staza trebala biti. Rušje je zakriva. I zima radi svoje. Odlučili smo za onaj dugi žlijeb. Našodran. Ali se može ići. Netko je na kraju žlijeba za rušje zavezao dugu uže. Pomaže da se popneš preko. Još jedan dio je bio malo težak, jer je trebalo tražiti prolaz. Ali smo našli i do vrha više nije bilo problema. Bili smo jedini posjetitelji u petak. Nanijelo je 1080 visinskih. Prehodili odnosno popeli dosta 10 km. Tura za koju nisam mislila da ću ikad ići. Da ćemo ići. I otišli smo.

Postoji staza do Kotovog sedla. Još se hoda. Samo naprijed.

Kamo nakon ove staze?

julya, hvala. Isplatilo se čekati još tjedan dana da se snijeg otopi. Ta čelična užad je još uvijek neupotrebljiva. Ali ne predstavlja problema. Važnije je bilo da su užad na dva mjesta držala, jer si se morao povući preko. Imala sam nekoliko metara užeta sa sobom, ako bi gdje trebalo. Ali nije bilo potrebno. Kao zanimljivost, sreli smo samo naše planinare.