branči - Zadnje poruke

Početkom mjeseca srpnja bi s prijateljima otišao na Piz Boe. Vjerojatno ćemo odabrati lakši put (ne ferate). Zanima me jesu li nekome poznate razmere na toj stazi (snijeg, kakve druge posebnosti, ...) Hvala unaprijed na odgovoru

13.8.09 do Belopeških jezera. Put nastavljen prema koći Zacchi i uskoro stigao do nje. Od tamo smo krenuli prema bivaku Ponca, malo odmorili i uputili se prema vrhu Male Ponce. U zadnjem dijelu puta treba dosta opreza, jer je na putu puno drobirja koje otežava uspon, još više silazak. Med niskim borovčkama u zadnjem usponu treba tražiti put koji je slabo praćiv, što znači da ovaj vrh nije previše posjećen. I tog dana od bivaka dalje nismo sreli nikoga, pa smo uživali u lijepom danu i punom miru. Kod koće Zacchi puno ljudi, što pokazuje da je to zanimiva izletnička točka. Nives i Branči nasmeh

I ja sam 28.6.2011. došao na planinu Dovška Rožca. Kad sam od koće htio nastaviti put prema Dovškoj Babi, zaletio se bik na mene. Bio je sav slinav i prijeteće urlao. Unatoč tome što sam naviknut na životinje, vidio sam da s njim nema šale, tako da sam se povukao natrag na plato koće. Kad ga je oskrbnik zamotio grickalicom, mogao sam brzo nastaviti put i ne prema Dovškoj Babi, ali radije sam se uputio na Gubno. Kad sam se kasnije vraćao, na sreću je bio na drugom kraju planine. U razgovoru s prijaznim oskrbnikom saznao sam da je bik imao loš dan i da inače nije napadan I još to, upozoravajuća tabla bila je tada samo na glavnim vratima na cesti, dok na ostalim dijelovima gdje je mogućnost doći na planinu nije bilo. Dakle posjetitelji tog kraja obraćajte pažnju na tog bika jer osobito ako vas opazi na cesti jer je vrlo nepredvidiv.

Alpin ne nalazim riječi kojima bi opisao zadovoljstvo gledajući tvoje letove. Nadam se da ćeš nas razmazivati još mnogima

Alpin za tebe i tvoje prijatelje samo B R A V O. Gledanje filma je fantastičan doživljaj. Želim vam još puno takvih lijepih letova uz to nadam se i još puno takvih lijepih filmova

Ljepo sunčano jutro nas je u nedjelju 28. 3. 2010 pratilo na vožnji prema Ljubelju, jer smo bili namjeravani na Kofce. Kod Matizovca već nekoliko kola parkiranih. Brzo smo se presvukli, pripremili i krenuli. Iako je Nives bila ove godine prvi put na turi, dobro se pokazala. Nakon dobre sata hoda kod koče. Ispred i unutra više posjetitelja. Ipak smo sjeli na lijepo očišćene klupe ispred koče i prepustili se toplim sunčevim zrakama. Neki su se uputili dalje prema Velikom vrhu, ali ne mnogo. Ja sam otišao prema križu i dalje prema Kofce gori. Budući da nisam namjeravao na vrh, nakon oko 30 minuta okrenuo i vratio se do koče. Snijeg južni zbog jakog sunca i puno se udiralo. Nakon dobre užine oprostili smo se od prijaznog čuvara i zadovoljno krenuli u dolinu. Nadam se da će ove godine biti još mnogo takvih lijepih dana.

Ben hvala na brzom odgovoru. U nedjelju sam se ipak radije uputio na Kofce. LP

Pozdrav. Sutra bi se uputio na Dovšku babu, pa me zanimaju kakve su razmere za hodanje na tom dijelu. Trebam li još uvijek stalno zimsku opremu, do gdje se može dovesti vozilom. Hvala na odgovorima i LP

15.3.2010 ponovno sam krenuo na Pokljuku nadajući se lijepom sunčanom danu kao vikendom. Čekalo me oblačno, turobno vrijeme. Što je bilo zadovoljavajuće bila je spokojna tišina, samo ja, zasnežene gore i oblačno nebo koje je povremeno propustilo sunčane zrake. Do Blejske kuće put dobar, o...d nje dalje na Lipansko sedlo zadovoljivo ako ne si izašao iz gazi, tako i od sedla dalje. Na Okroglju me dočekao jak i hladan sjeverni vjetar koji mi je hučao oko nezaštićenih ušiju. Pratio me sve do malo ispod vrha Debele Peći, gdje sam zbog njega cca 10 min ispod vrha se okrenuo i vratio prema Blejskoj kući. Kod kuće popio čaj i krenuo još na Mrežce. Na tom dijelu skoro ništa nije puhalo, sunca pa još manje nego na putu prema Debeli Peći. Unatoč tome što mi je hladni vjetar spriječio vrh (stvarno me zeblo u uši), bio je lijep i aktivan dan, jer sam morao do auta parkiranog na Mrzlem Studencu.

Na tom dijelu jučer nije bilo znakova koji bi klizanje naznačivali niti tragova starih lavina. Naravno opreznost nikad nije odviše!!

Jučer 8.2.2010 na Viševniku. Snijeg se mlio pod nogama skoro cijelim putem tako da je hodanje bilo naporno. Ako si išao sa skijama bio si odmah u snijegu do pasa ili dublje. Malo ispod vrha snijeg odvejan ono što ostalo glatko i ponekad uledeno pa barem male dereze priporočljive. Nažalost ostavio sam ih u autu. Ipak lijep dan Branči

Poslije dugo vremena danas 3.1.2010 opet moj dan (Nives ostala doma zbog vrućine), jer sam se u lijepom vremenu mogao uputiti u brege. Za cilj odabrao Porezen gdje sam jednom bio ali ga ne pamtim zbog lošeg vremena. Auto ostavio na parkiralištu kraj lokalne ceste u Davči jer dalje na šumsku stazu nisam mogao zbog snijega što mi je produžilo put za dosta vremena. Unatoč tome dobro napredovao. U lijepom vremenu došao do raskrižja gdje staza skreće prema pastirskoj koći. Tej stazi nisam slijedio (bila zametena snijegom) nego nastavio prema Poreznu preko vrha Mederce pa po grebenu ravno na vrh tj. do spomenika. Na tom dijelu bila potrebna opreznost jer su se pod snijegom napravile ledene ploče vrlo prikladne za klizanje. Iako je obronak bio strm uspio sam i u manje od 3 sata stigao na vrh. Na vrhu puhao hladan vjetar, koji je ublažio toplo sunce. Zbog lijepog vremena jasan pogled na obližnje brege, i okolne i dalje planine. Nadam se da će ove godine biti još puno takvih dana.

Jučer 31.10.2009 nakon dugo vremena opet u hribima. Od teretne žičare krenuli smo prema Češkoj koći. Iako suho, na putu kroz šumu potrebna opreznost jer lišće prekriva smrznute korijenove. I stepenice koje ljeti puno pomažu bile smrznute i jako klizave. Od Češke koće prema Vratcama. Kamenje na škrilju jako klizavo zbog mraza, i kablovi hladni i klizavi. Iako smo cijelo vrijeme tražili sunce ga nismo ulovili jer je bilo samo na vrhovima okolnih planina. Iako smo sunce samo gledali i nismo ga osjetili bilo je super Branči i Nives

Pozdrav. I ja moram čestitati svima koji ste obavili tako veličanstveni posao. Hvala vam. Dokle god ima takvih među nama, ne moramo se bojati za naše lijepe planine. Još jednom hvala i bravo!!!

16.8.2008 s planine Podvežak uputili smo se prema Korošici. Unatoč tome što je bilo već ujutro puno sunca i vruće bila je staza vrlo lijepa. Tijekom puta divili smo se planinama koje su okruživale našu stazu i utvrđivali njihova imena. S puno dobre volje došli smo do Kocbekovog doma. Tu smo se presvukli i nastavili prema Ojstrici. Staza je bila zbog sunčeve pripeke, puno drobirja i mnogo posjetitelja prilično naporna, unatoč tome i lijepa. Prvi put je dobro došla i kaciga jer je često odletio neki kamen koji su nehotice ispustili posjetitelji vraćajući se s vrha. I na vrhu i kod koće bilo je jako puno ljudi. Bio je lijep dan. Nives i Branči

Osim toga da ti pri praćenju s viših samo njima dostupnih položaja pošalju kakav kamen, još nisam doživio da bi mi išta namjeravali. Istina je i to da svojim ponašanjem nisam ugrožavao njih.

5.8.2009 krenuli smo iz tvrđave Kluže prema vrhu. Stanka i ogled tvrđave Fort Herman i dalje kroz šumu. Te staze nije bilo kraja. Na razgledištu lijep pogled na susjednu Jerebicu. Kad izađemo iz šume kroz visoku travu ponovno do stijenskih ostataka I. svjetskog rata. I tu kratki odmor i ogled njih i dalje prema vrhu. Na sedlu tj. dijelu gdje treba malo popet Nives čeka zbog bolova u nogama pa nastavljam sam. Ali ne dugo jer se iznad vrha pojavio crni preteći oblak. Budući da nas je oluja već jednom u planinama iznenadila i od tada sam "veliki oprezan" okrenuo sam se malo ispod vrha vratio do Nives pa smo se zajedno vratili prema Klužima. Iz oblaka ništa nije bilo pa je moj strah i prekid uspona malo ispod vrha bio potpuno uzaludan. Ništa zato vratit ćemo se drugi put. Nives i Branči