vinko - Zadnje poruke

Orjaški kameni toranj koji teče paralelno s glavnim grebenom Košute sjeverno od Užnika.
Pristup!
Preko graničnog prijelaza Ljubelj u Borovljama skrenemo za Sele, koji se malo prije sela odvaja put za Koschutahaus(1280)m, cestarinu više ne uzimaju, možda samo u sezoni. Parkiramo pred koćom i nakon kraćeg razgovora s upraviteljem koče koji je bio ljubazan i lijepo govori slovenski... krenuli smo prema Cjajniku u iščekivanju što nas čeka u ovoj opjevanoj ferrati koju su Austrijanci novu napravili prošle godine.
Manje od sat hoda po kamenju, zatim med jelenicama. Početak i nastavak uglavnom kroz prepadne dijelove. Spomenem da je ferrata na nekim mjestima prilično prisiljena jer izbjegava prirodne prolaze s ciljem veće adrenalinske vrijednosti.
Pod vrhom prelazi Cjajnikovo rebro gdje se možemo odlučiti za lakšu varijantu koja skreće desno oko ruba pa na bočni vrh ili direktno okomito na stup koji zahtijeva puno snage u rukama i silno naporan (ocjenjen C/D)III+ stupanj težine. Austrijanci imaju svoju ljestvicu od A do E.
Spomenuti moram da je uz bok (Via italiani-Mangrt, i Via Amaliji-Vevnica, ako nije još teža). Na nekim mjestima bi dobro došli plezalni copati jer je glatka stijena i ako je mokra cipela malo klizi.
Bez sigurnosnog pojasa i lošom kondicijom nikako gore. Napeta je, adrenalinska itd. Silazak istim smjerom. L.P Vinko&Nena

Počeli smo put iz doline KOT. Velika vlažnost u zraku, magla do 1800 m.n.v., put jako klizav, više sunce. Put išao preko plezalačke, preko Pekla na vrh, čudovite naše gore. Pogled divan. Škrlatica i Triglav povremeno u magli popodne. Vratili smo se istim putem u dolinu. Otišli u nedjelju prije ručka i vratili se za večeru. L.P. V&N.

Prošle godine sam ga skoro pregažio kad sam išao gore na Koš.turn, vidio sam ih i nekoliko, iako su po Sloveniji prilično rijetki.
Oprezno. L.p

Odabrao si pametnu varijantu, jer iz Belopeških jezera se vuče do vrha. Koliko ja imam informacije koje su stare tjedan dana, još nisu nič popravili. Sporno je više na početku, tamo gdje se stijena lomi izvučen je klin, ali se da polako preplezati.

Malo ćeš morati pričekati da bude lijepo vrijeme. Ali savjetujem te da se do sedla dovezeš autom i spustiš po via normale do bivaka Nogara (cca 1h) pa po ferrati gore do sedla (1,30h) pa još na vrh po Slovenskoj. L.P.

Belopeška jezera bivak Nogara pa po sjevernoj ferrati do sedla, pa dalje po Slovenskoj stazi na vrh Mangrta. Stijena je adrenalinska, na nekim mjestima su izvučeni klinovi koji drže žičanu uže, tako da treba dosta vještine za nastavak... sigurnosni pojas i kaciga obvezni. U subotu bilo dosta gužve.
Nazad preko sedla i po talijanskoj normalnoj do Belopeških jezera. Ukupno 8h hoda.
Ali Vevnica po mom mišljenju adrenalnija. L.P. V&N.

Ne znam gdje ćeš startati? Tamar ili Belopeška jezera? Preporučujem ti Belopeška jezera po ferrati gore na Visoku Poncu, dol na srednju i na Vevnicu... ako si dobro pripremljen da siđeš po Via della Vita (komplet za samozavarivanje obvezan) ili da se spustiš u Koritnicu tamo te mora netko čekati s autom. Možeš i prespavati u Bivaku Traviso i drugi dan na Mangart. Put je dug, da se ga može napraviti u jednom danu.

Hvala na podršci!!

Pipan je talijanski planinar koji je autor tih ljestvi, ima ih više, inače imena si nisam zapamtio ali pod ljestvicom njegova ploča u stijeni. Na Montažu je duga između 60 i 80 metara, na Vevnici dobrih 15 metara, salamandri se najradije pojavljuju nakon kiše. L.P

Da još ja malo napišem o ovoj prekrasnoj gori u zapadnim Julijcima.
Krenuli smo s planote Pecol, nakon sata hoda je odcep, desno po normalnoj stazi, i desno mimo tornja Disteis dalje po izloženoj polici prema bivaku Suringar (izuzetan pogled na klisuru Clapadorie) gdje se deset minuta prije bivaka staza odvaja desno (Findeneggov žleb). Staza više penjačka, bez jeklenica i klinova do vrha.
(Rok vjerojatno nije znao) i dolje Pipanovom ljestvom. Vrijeme super, razgled divan... svizaca i kozoroga ogromno.
Via Amalia nas još čeka. Lijep pozdrav svima na ovom portalu. Vinko²&Nena.

Naravno se dobiva, pa dobar štrudelj imaju.