jbs - Zadnje poruke

Da, to je zanimljivo... radi se o državnoj tranzitnoj, a ne o turističkoj panoramskoj cesti, pa bi htjeli ograničiti osobni tranzitni promet (osobna vozila i kamperje), s druge strane potiču turistički autobusni promet, koji jedva prolazi kroz zavoje.

Jučer smo i mi s mlađom kćeri bili na Grosser Hafner, za nju prvi 3000ak😊. Bio sam u dilemi, ili u kombinaciji s biciklom kao što je predložio Samuel, ili pješice iz doline po varijanti koju je nedavno objavio Zapp, pa bi i pas mogao poći😊. Ipak me je biciklistička varijanta vukla još od Samuelove objave, pa smo izveli tu varijantu, s tim da smo je malo produžili, jer smo auto ostavili malo niže, kod slapova Fallbach, gdje se cesta već počinje blago uspinjati, a biciklom smo išli do vrha, do brane Kolnbrein, jer nas je i to zanimalo za razgled.
Za tunele obavezno imati svjetla na biciklu, posebno za prvi koji je dug preko 500m i potpuno neosvijetljen te prilično klaustrofobičan. Posebno je neugodno jer ujutro gore cestom voze šumarski kamioni i njihovo bučno pretjecanje u tamnim tunelima baš nije ugodno. Zato je važno da si na biciklu dobro osvijetljen, a najbolje im se skloniti na rub. Cesta je inače jako slikovita i sama po sebi zanimljiv biciklistički cilj.
Kod hotela na vrhu iznad brane ostavljamo bicikle pa dalje pješice. Početno prelazenje do planine Krumpenkar je prilično dosadno, stalno malo gore-dolje, visine gotovo ništa ne dobiješ, osim toga jako blatno i izgaženo od krava, pa se teško brzo krećeš. Posljedično se vuče, posebno natrag je prilično »suvišno«. Gore nismo išli do Kattowitzer koče, prešli smo oko 500m ranije preko travnjaka gore i priključili se stazi od koče na visini 2550m. Na grebenu si brzo od koče. Greben je zahtjevniji na početku, gdje ima nekoliko užadi (zanimljivo da je uže umjesto čelične užadi), zatim dođeš na poznati dio s uspravnim kamenjem (i mi smo dodali dva😊), gdje se greben proširuje i nezahtjevan je do vrha. Slažem se s komentarima da je oznaka staze »vrlo zahtjevno« pretjerana, jer je greben nešto zahtjevniji samo u početnom dijelu, gdje je i uži i izloženiji. Oznaka »zahtjevno« bi bila posve odgovarajuća. Ipak greben nije posve nezahtjevan, jer je u početnom dijelu još prilično zračan i ima par dijelova gdje treba bolje uhvatiti za stijenu.
Iako je bilo vedro, zbog pustinjskog prašine nije bilo lijepih pogleda. Na stazi i vrhu bilo je prilično ljudi, također dosta Slovenaca. Ujutro se nije naplaćivala cestarina, što je razveselilo grupu od četiri simpatična mladića s Koruške koje smo sreli. Vraćali smo se mimo koče, cijene su iznenađujuće povoljne (pivo 5,5 eur), a nema ni ceste ni žičare gore. Kod koče je i korito s tekućom vodom iz potoka (s »tipičnom« tablom da voda nije pitka), također na više dijelova staze ima prilično potoka, pa se voda može natočiti na mnogim mjestima. Kad smo bili natrag kod brane, otišli smo i na turistički obilazak brane i vidikovca, što je prilično adrenalinsko.
Tura je jako lijepa, dinamična i razgledna. Ali je i prilično naporna, jer ukupno iznosi 2400 visinskih i 50 km, od toga 34 biciklom i 16 pješice. Vremenski se staza prilično oteže. Do vrha od auta trebali smo 6 sati, što je bilo oko sat više nego sam planirao, razlika je nastala zbog dosadnog prelaska od brane do planine Krumpenkar, gdje u svakom smjeru »izgubiš« barem jedan sat. Spust biciklom je uživački, ali popodne natrag je prilično prometno, neki tuneli su i naizmjenično jednosmjerni, pa treba čekati na semaforima i 10min ili više.

Da, po pravim mjerilima stvarno nije ferata, ali su je reklamirali kao obiteljsku feratu i na mnogim mjestima je tako navedena. Zato je potpuno neodgovorno da na početku i kraju nije odgovarajuće označeno, pa stranci s djecom i kompletima za samozavarovanje još uvijek hodaju po njoj i oslanjaju se na njezinu prikladnost. Bilo bi bolje da se table i sve čelične užadi uklone, trenutno stvarno izgleda kao namjerno sabotirana staza i postavljena zamka s samo nataknutim čeličnim užadima.

Danas sam na Visoki Kanin s Na Žlebeh preko ferate Rosalba Grasselli, zatim mimo Okna još na Prestreljnik. Na polazište sam se vratio preko Prevale putem 636.
Do Gilbertija ujutro baš po skijalištu (desni strmi krak, koji ipak ne preporučujem na mokrom, jer je visoka vegetacija (lopuh); bolje je ići servisnom cestom po lijevom kraku). Prema sedlu Bela peč pojavljuje se sunce, koje me stvarno obasja tek nakon dugog prečenja kod bivaka Marušič. Od bivaka Marušič (prilično posjećenog) početak staze Rosalba Grasselli je gotovo neprepoznatljiv, pokazuju ga crveni trokuti. Staza je vrlo raznolika, prava ferata je samo na početku pri usponu na Vrh Krnice (C), gdje je SVK vrlo preporučljiv, jer su neki dijelovi vrlo zračni i vijugavi, ali odlično osigurani. Od Vrha Krnice staza gotovo više nije osigurana i više je markirano bezputje s puno zračnog grebenskog penjanja te također dosta izloženog prečenja (staza sa sedla između Vrha Krnice i Visokog Kanina naime još malo spusti pa zatim prelazi ispod Visokog Kanina po izloženim travama i šutu). Spust s Vrha Krnice na sedlo pod Visokim Kaninom ide po neosiguranim pločama (vjerojatno se mogu zaobići niže po šutu), koje na mokrom mogu biti vrlo neugodne. Zatim slijedi prečenje ispod sedla natrag na greben, gdje su na nekoliko mjesta čelične užadi, ali na mnogim izloženim prečkama i nema. Greben od sedla do vrha je potpuno neosiguran i prilično je zračan. Ukratko, od bivaka Marušič staza je prilično zračna i zahtijeva i stabilan korak i stabilno vrijeme, jer nije pametno žuriti.
Staza s vrha Visokog Kanina do Okna u Prestreljniku je bez posebnosti. Obiteljska ferata je potpuno u rasulu, sigurno je službeno zatvorena, ali table o tome nema ni na jednom ni na drugom kraju (barem ja je nisam vidio). Čelične užadi su poderane, na više mjesta su na klinove samo položene (?!), ključna mjesta sa stepenicama su ipak prohodna. Od bivaka Marušič do Prestreljnika nisam sreo nikoga, od Prestreljnika do Prevale i putem 636 bilo je prilično posjećeno, jer rade i gondola i žičara. Put 636 je vrlo lijepo vođen.

Jučer lagani kružni pohod na Ojstrnik i Zahomec. Od parkirališta preko koče Nordio do planine Bistrica i po mulatjeri na vrh Ojstrnika. Zatim po grebenskoj stazi (482) natrag do planine Bistrica i pod Gozmanom do kapele Marije Snježne. Zatim još do Zahomske planine i na vrh Zahomca. Natrag do parkirališta po stazi mimo kapele sv. Huberta (507a). Uvjeti bez posebnosti, na planini Bistrica puno stoke, na Zahomskoj planini puno brdskih biciklista. Cestarinu/parkirnu su povećali s 5 na 7 eura.

@velocy... da, vetrolom je stvarno prouzročio poprilično pustošenje u tom dijelu ispod Macesna. Nekoliko oborenih stabala je odmah iza lovačke kuće u šumi, ali ta nisu problem zaobići. Više, kad dođeš iznad "skoka", onda je u jednom dijelu stvarno sve oboreno. No iako je oborenost opsežna i vrlo gusta, oštro je ograničena, što znači da se može zaobići. Prije nekoliko godina, kad sam prvi put išao kroz vetrolom, i sam sam napravio grešku da sam počeo penjati preko oborenog, što mi je uspjelo, ali bilo je pravo mučenje. Sljedeći put sam pokušao zaobići oborenost i ustanovio da se može lijepo zaobići desno. Ukratko, kad dođeš do vidikovca, ne smiješ ići u oborenost i početi penjati preko stabala, nego se moraš držati više desno i zaobići oborenost. Nekako vodi šumska "jaruga" ili dolinica koja teče desno uz oborenost. U tom slučaju praktički nije potrebno penjati se skoro preko nijednog stabla. Naravno orijentacija je zahtjevna, jer staze u tom dijelu nema, pa je ključno da znaš kamo trebaš doći. Inače je sada približan tok staze označen i na OSM kartama, što znatno olakšava orijentaciju. Prema toku staze na OSM kartama trebaš se nekako držati 50m više desno (vidi sliku).

Danas u "teniskama" (pas čak bez) mimo Macesna na Slemenovu špicu. Uvjeti su idealni.

Put s Dolške škrbine na Grintovec će biti saniran u sljedećih nekoliko dana: https://pzs.si/novice/18567-opozorilo-delo-na-na-poti-v-dolski-skrbini-pod-grintovcem/

Da, to drži, da si pažljiv na stvari koje sam ja još ne bi primijetio.

S kćerima jučer krug iznad Pecola. Na Montaž preko Findeneggovog žlijeba, zatim niz Pipanovu ljestvu, pa preko ferate Leva još na Špik Hude Police.
Prijelaz prema bivaku Suringar prilično izložen, uglavnom neosiguran. Osim na jednom mjestu u manjoj grapi gdje je uže napeto, i na najkrhkijem dijelu gdje je čelično uže. Uspon preko Findeneggovog žlijeba jako lijep penjanje, stijena čvrsta, prema vrhu malo više šljunka ali ništa gore jer nije slomljeno i krhko. Na par mjesta u grapi preko nekoliko skokova treba se dobro povući (mislim da na nekim mjestima gdje vode crvene točke nije najlakše). Greben do vrha jako lijep i na nekim mjestima prilično zračan.
Nikoga nismo sreli. Cijelim putem do vrha i na vrhu bili smo sami. Prve ljude sreli pri spustu ali samo jedan austrijski par.
Po novoj stazi preko Pipanove ljestve išao prvi put i sada postala prilično zračna i odlično osigurana ferata (rekao bi B/C), dodatna ljestva u donjem dijelu prilično spektakularna. SVK svakako jako preporučljiv. Ferata Leva također lijepo obnovljena, na ključnim mjestima jako dobro osigurana, ipak neka izložena travnata prijelaza neosigurana. Viseće ljestve koja je bila na usponu/spustu u sedlo sa Špika Hude Police više nema, umjesto toga napravljene skobe. Na Špiku Hude Police bilo kao obično dosta ljudi ali nije bilo pretjerane gužve.
Malo smo se igrali idejom da produžimo preko ferate Ceria Merlone ali vrijeme se počelo zatvarati kao što je bilo najavljeno pa smo se spustili klasikom do koče Brazza (pivo 6 eur, Fanta 3,5 eur). Spust sa Špika Hude Police mi uvijek da misliti. Iako je staza potpuno laka široka i udobna objektivno je prilično opasna jer svaki pogrešan korak i pad preko tih trava može biti fatalan.
Divokoza naravno dosta uglavnom ženke s mladima kapitalaca nije bilo na vidiku.
Rabeljsko jezero toplo ali zbog premalo vode nije protočno pa je shodno tome mlakužasto s malo neugodnim mirisom.

Tone, bravo i za ovu turu, koja je za oblizati prste. Rakova špica i Rogljica me još čekaju.

Čestitke, super tura! Hvala za ideju

Da, ako ideš u suprotnom smjeru, možeš izbjeći donju polovicu sipara idući kroz jarugu na desnoj strani. Ostaje još 100 visinskih metara gornjeg dijela sipara koje moraš probiti. Ili možda je moguće i dio toga zaobići po strmoj stijeni na lijevoj strani (neprovjereno). Kako sam razumio Bojanovo pitanje, odnosilo se na "penjačke" dijelove ture, koje u suprotnom smjeru više penješ naviše nego naniže. Naravno, postoje dva dijela koja u suprotnom smjeru mogu biti zeznutija, dakle sipar ispod Kočne, a i izložene trave preko Ovnovog čera gdje treba naniže više paziti nego naviše.

Bojan, hvala. Varijanta je sigurno lakša u suprotnom smjeru, ali glavni cilj bio je Kočna, pa smo je prvo odkljukali. Također penjanje niz razrušeni teren je korisno potrenirati... Do bivaka ionako nismo došli, pa teško mogu reći u kakvom je stanju, izdaleka je izgledalo sve bp. Put preko Ovnovog čera je ionako lijepo vidljiv, ali je uzak i treba paziti na travu koja visi s puta (da ne stupiš u prazno). Na markacije nisam obraćao pažnju (mislim da ih stvarno nema puno, možda neka na stijeni), ali su kažipoti jasno vidljivi i s puta na Grintovec i na Dolcima. Na Dolcima su ionako srušeni (ali ipak vidljivi) kažipoti za Kočnu i Dolsku škrbinu.

Čestitke i vama, Škrlatica je prava kraljica Slika 9 je zanimljiva, morao si za nju sa ljestvama skoro u provaliju stati. Divokoze su se stvarno lijepo pozirale.