Konkretno s zakašnjenjem, ali ipak, ako nekome dobrodošle informacije o stanju snježnika.
Belopeška jezera - via Italiana - Mangart - bivak Tarvisio - via della Vita - Belopeška jezera (razmere 28.7.2018)
Put na Mangart OK, suh, bez problema. Oznake puta od Mangarta do bivaka Tarvisio nešto skromnije, čemu ću djelomično pripisati predugo lutanje s vrha do Roba nad Zagačama (glavni razlog naravno slaba informiranost o putu, još uvijek ne znam može li se do bivaka doći grebenom ili samo ovim putem koji silazi na kamenje prema Loškoj koritnici, tako da se do bivaka opet moralo penjati).
Na vrhu VDV bila je manja krpica snijega, koju se dalo lako zaobići. Po VDV prvi put i put mi se činio prilično atraktivan, turistički planinar mog tipa može se na trenutke i zamisliti da se igra ozbiljnog penjanja.

Jedna skoba labava, ostalo sve besprijekorno.
Snježnik pod stijenom u usporedbi sa stanjem prije mjesec dana znatno manji, ipak su na kraju pohoda izlaz iz osiguranog dijela i puzanje do suhog dijela na desnoj strani, bez zimske opreme baš neugodno. Prvo smo probali ljevom stranom (gledano prema stini), koja se na početku činila ugodnijom i priznajem da me nakon spoznaje dubine grapice lepo zabrinulo kako ćemo izaći. Ako smo se mi dvoje dosta zadržali na izlazu, nije mi jasno kako se do prvih varovala dokopao stariji čovjek (bez zimske opreme), kojeg smo sreli uskoro ispod bivaka (drug je pomislio da se možda okrenuo dolje i otišao zbog nemogućnosti izlaska iz uske zevi još jednom gore). Osim problema s traženjem prave staze, bio je ovaj snježnik najproblematičniji dio inače lijepog pohoda.