u razmišljanje: zašto svako ljudsko biće ima razum i slobodnu volju? Zar nije odgovornost i pravo svakog od nas da to koristi i izražava? Dakle: ako je netko uvjeren da npr: digitalizacija glupira, to je njegovo uvjerenje, tako je izabrao, to mu je život omogućio izabrati. Ali omogućilo mu je i da izabere da digitalizacija ne glupira, ali te mogućnosti nije izabrao, razlozi su u njemu samom, on ima takve predstave i uvjerenja o digitalizaciji. Sve ok. I možda zbog zaključivanja iz sebe na množicu, vidi i u mnogima drugima da ga je digitalizacija oglupila. Ali to još ne znači da je to istina, to samo znači da taj netko u to vjeruje, to samo znači da je to njegova predstava o drugima. Tek kad taj drugi povjeruje u njegove riječi, imaju te riječi i za njega neki smisao. Ali svatko ima svoj razum i svoju slobodnu volju da izabere hoće li nekim riječima vjerovati ili ne. I opet smo kod ega. Ego će se odazvati jer se osjeća osuđenim, pravi ja će biti svjestan da su to sadržaji drugoga i moći će se od toga razlikovati i samo promatrati i svjestan sebe i odvojenosti od predodžbi drugih. Riječi nekoga drugoga imaju na nas utjecaj samo tada kad mi sami odnosno naš ego izaberemo da im vjerujemo. Kad smo sposobni svjesni svoje individualnosti, sposobni smo i ostati nevezani za sadržaj poruka drugih, sposobni smo primati različitost drugih i sposobni smo se odreći potrebe za mijenjanjem drugih.