Istraživanje južne Tirolske prvi tjedan srpnja; naša baza bila je vas Plaus u dolini Vinschgau/Val Venosta blizu grada Merano. To je službeno dvojezična regija, a njemački jako prevladava, cijeli tjedan nismo sreli nijednog Slovenca. Očito samo prolaze kroz ili prije skrenu u Dolomite. Šteta, jer je stvarno turistički razvijena i jako uređena destinacija za odmor, okružena s 2 i 3-tisućnicima, slapovima, jezerima, dvorcima, voćnjacima, vinogradima, planinskim kmetijama, zanimljivim bočnim dolinama, gradićima i biciklističkim vezama ter vlakom po cijeloj dolini, ...
Rado bih podijelila s vama dojmove s naše ture na čudovita gorska jezera Spronser Seen/Laghi di Sopranes: Vellau - žičnica na Leiteralm (1522 m) - Hochganghaus (1839 m) - Hochgangsharte (2455 m) - jezera - Malga Oberkaser (2134 m) - Taufensharte - Leiteralm - žičnica. O jezerima (sveukupno ih je 10, sva iznad 2000 m) na ovom forumu našla samo jedan videoposnetak, zapisa još nema, pri pripremi ture koristila sam zapise s stranih stranica, jer postoji više različitih izlaznih točaka i putova na to područje.
Nezaboravna tura u veličanstvenom okruženju, same hoda za 6 sati s oko 1000 visinskih metara, naravno mi smo trebali više sa svim fotografiranjem i jednom dužom pauzom na planini. Adrenalinska je već vožnja među krošnjama drveća s jedinstvenom žičnicom, stojeći u košari, što svakako nije za vrtoglave. S planine vodi lijepa staza kroz šumu i preko mosta do sljedeće planine, gdje počinje pravi uspon.
Put uglavnom lijepo položen, zadnji dio do sedla, oko pola sata izložen, po potrebi možemo se držati pričvršćenih lanaca. Na sedlu konačno ugledamo prvo jezero i iznenađuje nas koliko još ima snježnih polja. Put dalje je i po snijegu utaban, spuštamo se među jezera, slapove, žuboreće potoke, alpske zvonce, encijane, ... Krajolik me podsjeća nekako na Island s vodom posvuda, zelenilom, tamnim stijenama i snijegom. Usred svih tih ljepota leži gostoljubiva koča na planini Oberkaser, gdje se možemo okrijepiti i prespavati, kako sam primijetila. Stvarno lijepo uređeno! Pivo 5,80, gulaš s kruhovim knedlama 17 eura (primjer).
Mi nastavljamo put da zaokružimo turu, čeka nas još zadnji kratki ali naporan uspon na sedlo, susrećemo maramca i koze, onda strmo prema dolje niz stube natrag do žičnice, taj zadnji dio me iscrpio jer smo žurili da uhvatimo zadnju vožnju u dolinu koja je već u 17.30 (kasnije u sezoni navodno u 18h). Cijela tura uglavnom ide po skalnatim stubama ili snježnim poljima (početak srpnja), bez gadnog šljunka i kamenja. Vrijeme nam je poslužilo, unatoč oblacima imali smo divne poglede, povremeno sunce oživjelo boje krajolika ali nas nije peklo jer većina puta ide po otvorenom.
Uspjeli smo uhvatiti žičnicu i vožnja prema dolje još je adrenalnija od vožnje gore!
Ako se naš Tango gore još tresao, dolje je već uživao u pogledima i mirisima. Nezaboravno! Karta za tu jedinstvenu vožnju gore dolje 13 eura po osobi, za psa 6 eura. Preporučujem ranu vožnju (začinju u 8h), da zatim u miru uživamo na turi i ne žurimo na tu zadnju košaru.
Cijeli dan u brdima slušali njemački, sreli samo par Slavena i nijednog Slovenca, pretjerane gužve zbog dužine i zahtjevnosti ture nije bilo (opet, početak sezone).
Ostale dane pogledali smo obližnje i daljnje znamenitosti; preporučujem obilazak grada Merano koji ima jedinstvenu mediteransku klimu usred planina (klimatsko lječilište austrougarske plemićke klase), znameniti slap Parcines/Partschins s 97 metara (lijepa hladna pješačka staza uz vodu vodi s P za Texelbahn, nakon 1h uspona stiže do slapa, nema ulaznine/parkirnine), jezero Resia, znameniti prijevoj Stelvio i šetnju iznad njega uz divljenje tisućnicama (P besplatno), ... te naravno vrhunski sladoled domaće proizvodnje u bilo kojem mjestu, kuglica je jeftinija od slovenske (1,50 do 1,80)! Sigurno se na južnu Tirol vratimo.
