Prije 14 dana iz kampa Danica u Bohinjskoj Bistrici po bivšoj smučarskoj stazi na Koblu. Kasni start zbog jutarnje kiše.
Između Ravni i Koble 3 pasu se krave, odavde je jako lijep pogled na cijelu Bohinjsku dolinu, jezero i kad nije oblačno i na najviše vrhove nad Bohinjom. Mnogo cvijeća, također puno insekata koji prekida tišinu. Na cijelom putu nismo sreli nijednog pješaka, osim...
Samo nekoliko desetaka metara nakon što smo stupili na makadamsku stazu blizu Koble 2, doživjeli smo nevjerojatno susret. Sa strmog obronka 10-15 m ispred nas skočio je glasno kričeći srnjak i samo nekoliko metara za njim ris. U trenu su priješli cestu i nestali. Buka koju su napravili nestala je u hipu. Čisti adrenalin!

Nazvali smo lovce koji su potvrdili da su prije nekoliko godina na to područje doselili risji par. S malo neprijatnog osjećaja nastavili smo po sve usamljenijoj stazi. Malo više prešla nam je put jedna lisica na bivšnjem pašnjaku pod przelecom, na povratku na istom mjestu još dvije.
Uskoro smo došli do przeleca između gornje postaje žičare i Krevla, gdje je puno borovnica. Zaustavili smo se i uzele borovnice. Put dalje jako lijep, razgledan i dobro ušutan. Misleći da idemo na vrh Koble došli smo na prekrasni razgledni greben i malo za tim na njegov vrh, koji bi trebao biti Krevl, ali ima i pečat za vrh Koble.
S tog mjesta stvarno lijep pogled na sve strane. Na Primorsku, vidjelo se čak do mora, prema Črnoj prsti, vrhovima nad Soriškom planinom i na Bohinj. Najviši vrhovi bili su u oblacima, ali povremeno otkriven dio Očaka i snijeg na njemu od prethodnog dana.
Povratak istim putem, samo kroz selo Ravne cestom.
Put inače bez posebnosti, povremeno malo lošije praćiv, zanimljiv i razgledan. Bohinj se pokazuje u potpuno drugom svjetlu. Vjerojatno neponovljiv, jer čovjek u prirodi jako rijetko susreće risa, posebno risa na lovu.

