taja3 - Zadnje poruke

Između Vršiča Lopatnika i Krnčice nema snijega, dalje nisam išla, ali s obzirom na vruće vrijeme sumnjam da ima još snijega na toj visini.

Danas sam išla s planine Jezerce na Košutnu i Kompotelu, za vrh Korena nedostajalo vremena.
Do planine Košutna put bez posebnosti, suh, skala malo prije planine odlično osigurana - nova jeklenica.
Snijeg počeo malo iznad planine, pratila sam stope do vrha Košutne. Dalje prema Kompoteli malo gazila do staze s planine Koren na Kompotelu. Ta staza dobro uhojena, ipak korisne gamaše i štapovi s krpljicama. Dereze nisu bile potrebne.

Ako mislite na cestu koja se u Podvolovleku odvaja za Bifejem pri Gamsu i ide mimo kmetije Planinšek, onda je juče bila prohodna bez prepreka. Istina, na početku ceste znak za radove i zabranjeno za sav promet - ali nigdje gradilišta. Prvi kilometri svježe asfaltirani, moguće da su gotovi.

Danas sam išla stazom od Doma u Iškem Vintgaru do ušća Zale i Iške, vraćala sam se uz korito Iške.
Već na početku srela dosta planinara koji su rekli da su se morali vratiti jer je staza neprohodna zbog sručenog drveća. Nisam vjerovala i ipak otišla pogledati. Uskoro nakon prelaska Iške i staza se solidno penje, na vrhu naletjela sam na hrpu sručenog drveća. Nije samo nekoliko stabala nego po mojoj procjeni barem 50. S velikim trudom sam se ipak probila kroz tu gustoću i ne žalim jer me čekala prekrasna tura dalje.
Inače staza u dobrom stanju, čelične užadi gotovo nove, pa nadam se da će markacisti PD Krim uskoro ukloniti stabla. Do tada bi dobro došlo obavijest da je staza neprohodna zbog sručenog drveća.

Hvala, već se ih veselim.

Mene zanima jesu li štruklji u planšarici još uvijek tako odlični kao prije godina?

Iz Višnje gore po Poti dvaju slapova preko Kucelja i Gradišća
Nakon včerajšnje kišne subote bio je današnji izlet predivan. Meglom zastrtoj i još uvijek kišnoj Ljubljani me je u Višnjoj gori dočekalo sunčano jutro. Zaparkirala sam kod crkve i više manje slijedila opis staze koju sam našla na ovim stranicama, kao jednu od mogućih ruta na Kucelj. Nekoliko vremena slijedila sam vrlo uočljive oznake - žute puščice, za koje sam mislila da označavaju Pot dvaju slapova i tek u selu Blečji vrh shvatila svoju zabludu. Te puščice zapravo označavaju slovenski dio Jakovljevog puta. Naravno se nisam pomirila s time da propustim 1. slap, pa sam se vratila, našla 1. slap, odnosno čitavu množicu slapova, jer se po cijeloj šumi slivalo puno vode. Još vodnatiji je bio drugi slap (Kosca), kiša u prethodnim danima i toplo vrijeme koje je rastopilo sav snijeg stvarno je poskrbelo za veličanstveni prizor. Pot preko Kucelja i Gradišća bez posebnosti, snijega više nema, malo ga je bilo samo u dolini uz potok.

Danas na Kompotelu s planine Jezerce na Krvavcu. Čudovit dan, snijega na početku nije bilo puno, možda 10 cm, prema vrhu malo više, posebno u zametima i do 1 m. Staza je bila utabana do zadnjeg raskrižja. Snijeg je suh - prah, dereze nisu potrebne, korisno je imati gamaše i naravno štapove. Natrag istim putem. Predivan dan.

Danas sam bila na Ojstrici od Planine Podvežak. Gore preko Male Ojstrice, vraćala se mimo Korošice, Planine Vodotočnik i preko Deske na Planinu Podvežak. Čudoviti razgledi i puno cvijeća. Na stazama nema posebnosti, ali vpisna knjižica na vrhu Ojstrice potpuno puna, zadnji upisi iz sredine juna. Cesta od kraja asfalta do odcepa za Planinu Podvežak u lošem stanju. Uz cestu hrpe pijeska, uskoro će popraviti.

Jučer sam išla na Kepu iz Erjavčeva rovta. Brinula sam se za cestu, glede na komentar Ljubice Š. da treba imeti terenac. Nije bilo potrebno, cesta je u vrlo dobrom stanju. Na nekim mjestima voda ju je malo razrila, ali nigdje nije bilo opasnosti da se zaglaviš. Varovala na putu su u odličnom stanju. Pri prelasku krhkih padina potrebna velika opreznost i kaciga nije odveć.

Hvala vama Viharnik i Ločanka što ste mi svojim opisima samotnih staza punim entuzijazma omogućili spoznati i ovu stranu Polhograjaca. Nisam uspjela naći početak grebenske staze na V. Babnik koju opisuje Viharnik, ali sam istrajala i probijala se kroz palo drveće i bezpotjem naposljetku dosegla grebensku stazicu. Ovdje je stvarno čudesno, bori, cvjetajući vresak, pogledi na zasnježene KS Alpe i naravno, potpuna samoća. Izlet sam produžila preko Gontarske planine na Osolnik i natrag skoro do Govejka. Skoro zato jer se iz koče već izdaleka razlijegala glasna glazba (pa naravno subota), koje nisam htjela za kraj ovog izleta. Zato sam uzela prečicu na markiranu stazu koja ide do Legastje. Čudesan izlet na topao proljetni dan sigurno će mi ostati u sjećanju dugo. Još se vraćam.

U petak sam bila na Nanosu, prekrasan dan s malo bura. Išla iz Razdrtega strmo gore i položno dolje, na obje staze još ima malo snijega koji će uskoro skopnjeti. Koča otvorena, oskrbnica rekla da je otvorena petak-nedjelja do maja. I neočišćeni snijeg pred kočom ne znači da je zimi zatvorena, bura radi svoje.