n3jc - Zadnje poruke

Jer na internetu u žurbi nismo našli nikakvih opisa za Capu Suariccione (1433m) i Capu di Melo (1562m), a smo ipak otišli, šaljem tu kratki opis.

Dva vrha su nam zapala u oči na zemljovidu, jer su bila točno nad našim prenoćištem. Krenuli smo s ceste koja se spušta s prelaza Col de Vergio prema zapadu. Po ugodnim kolovožima do raskrižja puta (slika 1), od raskrižja pa u smjer kontra svim putokazima: u šumu po brezstazi/stečinama u smjeru prema Capu Suariccione. Od tamo vodi grebenska stazica prema istoku, kojoj se izbjegava sljedeći vrh (Capu di Melu), ali vrh se da dosegnuti minimalnim trudom po lakom brezstazu. Ako nastavite u istom smjeru, sljedeći vrh Capu a Rughia (1712m), ali nam je za njega ponestalo vremena.
Pod crtu: vrlo lijepa skromna tura koja ne nudi prestiž nego mir: na njoj nismo sreli nijednog čovjeka, samo hrpu krava, koza i svinja.

Križ - onaj iznad Kriških podova, snimljen s druge strane.

Gledajući fotke dobio sam "deja vu" moment, i shvatio odakle: o spustu iz Visoke Peči dol u Malu Pišnicu pisao je Prle u svojim Grebenima (Ciprnik - Mojstrovka). Spominje bijele tolmunke, trsku, slap i skokove, sve što je na fotkama. Spuštao se po užetu (užeta prethodnika). A kad ideš u Malu Pišnicu, radije napravi pripremu; ti ćeš to sad , ali za ostale: lovska staza ima na nekoj visini odvojak za Ciprnik, ali ima i nepreporučljivi nastavak daleko naprijed, koji je poznat kao izuzetno opasan za klizanje.

Par godina starih informacija, ne znam je li se teren u međuvremenu promijenio (odroni ...). Možeš usporediti slike sa svojim iskustvom.

Pogled s vrha sipara prema Kukovoj špici pokazuje slika 1. Jaruga o kojoj govoriš pretpostavljam da je ona koja ide koso preko slike i ima snježni nanos u donjem dijelu?
Držao sam se desne. Najteže mjesto je bilo kratko ali sigurno teže od lake dvojke. Nakon njega se moglo pomaknuti još više iza ruba (nije vidljivo s prve slike), gdje se u tebe "zareže" amfiteatar (slika 2, snimano sa snježnog nanosa u tom zidu). Od tamo dalje nekim ne preteškim penjanjem prema vrhu Kukove špice (pogled u smjeru uspona pokazuje slika 3).

Imaš u opisu puta na hribi.net ... Mihelic u sjevernim pristupima ovako (sukladno s hribi.net opisom):
Vrata - Bivak: 2.30h
Bivak - vrh: 3h
Spust: 4h
Ukupno: 9-10 sati

Do Bivaka bi rekao da staza nije ništa posebno, može već ujutro peći sunce. Do Zadnjeg doleka je onda par ugodnijih dijelova gdje je stazica preko trave, i smotanih po kamenu i melišćima (zajedno s pripekom pije energiju). Tehnička zahtjevnost koja je ozbiljna počinje od Zadnjeg Doleka dalje. Tebe može već staza do tamo poprilično iscrpiti.

Za gore računaj barem 6 sati. Ako budeš u praksi malo ranije, neće biti strašno. Sunčana pripeka će biti stalnica. Vode uz stazu se ne sjećam (neka špilja je uz stazu ali ne znam ima li vode) i uzeo bi je na tvom mjestu puno, radije ne bi računao na sreću sa snježnim nanosima.

Jučer sam išao biciklom preko Vršića - zapornice su podignute na obje strane i nitko ne naplaćuje kod njih.

Za vašu informaciju, korita prije i na planini Zgornja Krma (uz markiranu stazu) su potpuno bez vode, barem u petak su bila.

Točno! Nastavi

Prilično blizu

Ne

Gdje?

Težavnost je veća i po mojem iskustvu drugačija nego na lakšim (ne lakim!) popularnim martuljskim (Špica, Križ, Oltar, Mala Ponca). Bio sam tu prije 6 godina, okrenuo sam se negdje na slabijoj polovici uspona do vrha iz sipara, nakon što se je pri laganom dodiru rukom sa padine odlijepio veliki komad stijene, srušio se dolje i na sreću me nije pomeo sa sobom. Uz sveprisutnu nestabilnost na strmom terenu zaključio sam da bi to možda bilo dovoljno za taj dan i zasad se nisam osjetio poziva da se vratim.

Pri putu na Kukovu spicu ili kvečjemu kakav streljaj daleko

U slučaju Oltara zapravo postoji iznenađujuće dobar odgovor, a to je: da se upoznaš s tim krajevima, pođi prvi put na Splevto. Bit će prilično lijep cjelodnevni izlet. I možeš malo pogledati prema nastavku na Oltar. Naravno, na putu do Splevta možeš se i prilično izgubiti, posebno na putu prema dolje i nije za početnike. Za Oltar se možeš izgubiti još više i također skrenuti sa staze - neki "umjetnik" je već ponekad postavio i neke kamenčiće na varljiv način (barem varljivo za planinare koji traže normalnu stazu).

Ako prvi put ideš na Splevto može se dogoditi da ćeš se i prvi put malo izgubiti, barem sam se ja prilično na spustu preko Crvenog potoka. Kad onda sljedeći put ideš na Oltar i kad te gora malo umori, vratit ćeš se malo lakše ako već poznaješ put.

Dodatak "za pedante": stvarno je Zob v Klemenci peci

Ne. Izgleda da nije tako očito pa ću otkriti odgovor. Neposredno prije nego što stignete do Logarske, uz cestu je odmorište s većim parkiralištem. Taj rogelj se vidi s tog odmorišta, ako pogledate s ceste u smjeru Klemence Peci. Nisam siguran je li to rogelj koji se drži Klemence peci (zove se Zob, na njega vode i penjačke smjerove), ili je to neki drugi rogelj "osamljenik" koji se nalazi u neposrednoj blizini.

Neka nastavi jedan od vas ili bilo tko