Dragi svi
Nisam baš sigurna pa li "hvala" odgovara na vaše komentare. Jer sve što se događa u planinama i sve što pišemo s Jurijem je ionako naša ljubav. Stijena je tu, mi bismo išli, mi bismo pisali... Iskustva u planinama ionako nitko ne može oduzeti, nitko (osim planinara, a danas ni svaki) ne može ni razumjeti. Zato je sve ostalo nevažno. Čak i da samo mi znamo za sve podvige i tvrdoglave, teške korake i sama sebi čitam svoje zapise
Ali je istina da sam vesela zbog jedne stvari, a to je da usrećujem još nekoga. Nekoga. Nepoznatog. Baš tako, usput. To je lijepo! Kad usrećuješ druge, usrećuješ sebe, kažu

Zato hvala, iako je to vjerojatno premila riječ. Neka bude. Planinari razumijete.
Svim najboljih melodija planinske tišine.