Lukito - Zadnje poruke

U prilogu je kraći opis. Otvaranje table biće 22.4.2021. u Guncljah, prvi organizirani pohod po njoj pa 8.5.2021.

Sniezka, 18.7.2020

U subotu sam iskoristio priliku da posjetim najviši vrh Češke. Startao sam iz mjesta Karpacz na poljskoj strani. Možda će većini biti poznatiji obližnji grad Harrachov na češkoj strani, gdje se zimi održavaju i skijaški letovi.

Parkirao sam na "Parking pod Sniezka", gdje možeš platiti dnevnu parkirnu naknadu od 20PLN (4-5EUR) na automatu. Budući da nisam imao kovanice i kartica nije radila, parkirao sam 5m dalje na drugoj strani ceste, gdje je parkirni čuvar i plaćaš 15PLN (3-4EUR) te dobiješ i račun. Zatim sam krenuo prema žičnici koja te doveze skoro do vrha, zaobišao ju je i kod kućice platio 2EUR pristojbe za ulaz u nacionalni park.

Na putu do kolibe Strzecha Akademicka nisam sreo skoro nikoga, priključio sam se lijepo uređenoj stazi popločanoj kamenjem, gdje sam počeo sretati više planinara. Vrijeme se prilično pogoršalo, počelo je puhati i zatvarati se. Kasnije se priključuje i staza od gornje stanice žičnice i odjednom je bilo puno ljudi oko mene, mislio sam da idemo na hodočašće u Brezje. Procesija je išla sporije, zato sam radije skrenuo desno na strmiju i razgledniju stazu. Vidio sam uglavnom puno magle.

Na vrhu je kapela slična našoj na Kredarici, okrepčivalnica gdje je nekoliko stolova, vremenska stanica gdje je puno prostora, ali je zatvorena za javnost već od 2015. godine, puno posjetitelja i još više magle. Čini se da sam ja jedini imao rukavice sa sobom koje sam s veseljem navukao prije nego što sam krenuo dalje. Budući da sam imao dovoljno vremena odlučio sam ići još malo po grebenu i napraviti lijepu kružnu stazu. Kad sam se vraćao prema parkiralištu prešao sam granicu parka i onda ponovno ušao. Na svakoj takvoj stazi je nadzornik kojemu možeš ponovno platiti ili pokazati dnevnu kartu.

Do vrha sam trebao cca 1:30 normalnog hoda, sve zajedno dobre 4 sata (sa stankama).

Glede na opise i slike bio sam kakav sat iza Toneta.

Kočni i Grintovec, 11.9.2024

Cesta prema Suhadolniku nekako je prohodna s višim vozilom, parking bez problema. Iznad zadnjih kuća dosta nereda, tako da je staza orijentacijski vrlo zahtjevna. Sve do stijene teško vidjeti kakve oznake.

Staza preko Taška vidjela je ljepše dane ali nekako sam se popeo do priključka stare staze, gdje je i tabla da je staza privremeno zatvorena; dolje te table nema. I više se vide posljedice jakog kišnog vremena.

Skrenem na stazu prema Dolcima i uskoro dođem do bivaka. Bivak zatvoren, pospreman, sve o.k. I nekoliko svježih unosa u knjizi. Nastavljam prema Kočnama, prvo malo po kamenju pa u djelomično krušljivoj stijeni.

Na Kokrskoj Kočnoj ogulim par naljepnica s kutijice i žrtvujem novu vrećicu za knjigu. Nađem i staru prilično istrošenu vrećicu i pospremim je. Na Jezerskoj ponovim čišćenje i tamo knjigu stavim u staru vrećicu iz Jezerske Kočne. Iznad knjige nov kip Marije. Osjećaji mješoviti - zar stvarno treba toliko toga u planinama?

Nastavljam prema Grintovcu, na stazi upozorenje da je na stazi aktivan kliz. U tu svrhu sam uzeo dva klina i neke konopce, ali vidim da se s velikom opreznosti može proći. Zabijanje klinova otpada jer je veći dio stijene potpuno srušen i srušit će se još. Oko zavoja, i ovdje staza vidjela bolje dane, preko par klinova i na Grintovcu. Vidljivost cca 3m. Magla. I radije idem dalje.

Kod Cojzove koće vrijeme se potpuno razvedri i nakon kratkog odmora idem starom stazom prema Suhadolniku. Na sedlu je tabla koja upozorava da je staza od Grintovca do Kočna zatvorena. I stara staza prema Suhadolniku dobro razrušena, na posljednjem skalnom skoku treba dobro popeti 2-3 metra da se siđe. Onda dalje po kamenju gdje je nekad bila staza u dolinu.

Ako povučem crtu i s obzirom na vrijeme danas, Suhadolnik ne preporučujem.

Lp, Luka

Problem: U kojem smjeru ide kružna staza.

Zdravo

Jučer na Špiku, parkirao pod 3. ovinkom i spustio se do staze kroz Kačji graben. Staza je bez posebnosti, u gornjem dijelu nešto pojede stazu po melištu, ali radi se o nekim dijelovima staze u zadnjih 500 visinskih metara.

Sestupio sam mimo koče u Krnici, gdje je super (samo)postrežba i hrana.


Zašto je ova varijanta kružne staze (po mom) bolja? U prvom dijelu staza se stvarno strmo penje. Nije izložena, ali tako brzo dobivaš visinu, silazak takvim stazama nije brz i treba biti prilično oprezan. Slažem se da je gornjih 500m lakše za sestup, ipak ne možeš samo juriti po melištu ako je netko ispod tebe. Ponekad treba jako paziti, tako da je to neka lutrija.

Sestup u Krnicu mi se čini iz tih razloga lakši, uz to tako najbrže dođeš nakon ture do koče na vodu, šnops, pivo, hranu ili šta već.


S ovim zadnji problem Krnice riješen.

Sretno!

Prisojnik 2547m po Hanzovoj, srijeda 14.8.2024

Start s Koće na Gozdu jednom ujutro, hop preko ceste i već na putu prema stijeni te uskoro na ulazu u Hanzovu. Staza do snježnika bez problema.

Snježnik je i bit će još neko vrijeme. Za prelazak potrebna zimska oprema. Uzdignuto uz stijenu ne ide. Silazno uz stijenu (meni) prošlo, al' valja upozoriti da je stijena mokra, skokovi visoki 2m i onda kad dođeš do donje točke penješ se natrag s druge strane. Može po glatkoj stijeni, ja sam prošao kroz tunel i onda moraš popeti i po mokroj stijeni par metara do staze. Neka svatko procijeni za sebe, dodajem par slika za ilustraciju. Jedna ideja bi mogla biti uzeti neke konopce i zakačiti u stare držače klinova...

Staza dalje bez problema, kod Hudičevog stupa knjiga pokazuje da trenutno nema puno prometa. Prelazim desno i gore, oko zavoja po kuka i već sam na vrhu. Budući da sam imao vremena latio sam se "uređenja okoline", kad sam se navukao struganja naljepnica naslagao sam još kamenja oko kutije, pa niz greben u dolinu, jedan kratki, drugi hladni, planinsku užinu i za vrhunac palačinke.

Lijep dan i sretno!

Rjavina mi je lakša jer ima "penjanja" dosta manje nego na Kopiščarjevoj. Po težini je Rjavina po mom mišljenju malo lakša, oboje je negdje B/C.

A nije na B. Grintavcu staza zatvorena?

Parkirališta na poljsko/češkoj granici - greben Karkonoše, s poljske strane:

Ulaz u nacionalni park 2EUR (lokalci pokažu osobni dokument i besplatno je).

Parkirnine od 4-8EUR na dan, ili cca 25-50 centi na sat, ovisno gdje.

Ako baš želiš nekako "odgovorno" isprobati, uzmi samovarovalni komplet i zakači se. Onda kad si zakačen plezaj bez korištenja klinova ili čeličnica. Ako padneš nećeš pasti do izlaznog mjesta, posljedice samo udarac ili... gore. Naravno na vlastitu odgovornost.

Subota, 10.8.2024

Kot - Rjavina - Kredarica - Triglav - Staničev dom - Visoka Vrbanova špica - Plesišče - Donja Vrbanova špica - Kot

Svake godine malo drugačija ljetna tura, ove godine opet lijepo povezana u smislenu kružnu turu, obilje dobre volje i veselja. 23km, 2800vm.

Start ujutro negdje u Kotu, parking već skoro pun. Po mokrom putu polako sustižemo planinare, sunce se diže, san se budi. Prijateljske planinarke nas nekako puste naprijed, onda nas sustignu pa smo malo trkali tko će prvi odustati. U gornjem dijelu Kota skrenemo prema Rjavini, stavimo kacige i po plezalnoj prema vrhu. Lijepo opremljeni put brzo završi, lijevo opet i brzo smo na Rjavini.

Vrlo lijepo vidjeti kako razni influencerji / trgovci / iskorištavači prirode za vlastitu reklamu i profit / ... veselo lijepaju naljepnice i potvrđuju ono da gdje se valjaju magarci... no, i za takvima treba pospremati. Možda umjesto planinskih knjižica pogledati neki bon ton i pročitati pravila ponašanja u planinama.

S Rjavine preko Male Rjavine prema Rži i do Kredarice. O gostoljubivosti ondje nema što... Opet kacige na glavu i u red prema vrhu. 🙂

No idlo je ok, al istina zadnje vrijeme postalo neki karneval / cirkus. Za mene pobijedila strana planinarka koja je na zadnjoj jeklenici pred vrhom silazila u full opremi, štapovima oko zapešća i veselo se vpenjala. Nadam se da se osjećala sigurno. Na vrhu zatvoreno, tako smo brzo okrenuli i krenuli na sunce u Staničev dom. Brzo nešto pojeli, pogledali kako Janja ide za zlato i dalje prema Visokoj Vrbanovoj špici. Odatle mimo Plesišča po super putu do Donje, stvarno super pogledi, divlji prolazi, put naravno ok, neka kuka labava. Pod Donjom Vrbanovom špicom bio manji podor tako da je put malo oštećen, treba paziti pri spustu. Onda još nekoliko zavoja i već na putu u Kot. Dobri sat do auta, onda na jedno ili dva hladna 🙂

Bilo je lijepo.

Ispričavam se, imao sam neke probleme sa slikama, sada izgleda OK.

Tamar - Kotovo sedlo - Jalovec - stena Goličice - Šite - Travnik - Kol - Vršič - Grlo - Tamar

25.7.2024

Rano ujutro zapeljao sam se do Planice, na benzici uzeo još jednu kavu i dva rogljička. Parkiram, staza pod noge Lukito! Kroz Tamar još svježe, pa brzo po blažim kamenju do razvoda prema Kotovom sedlu, serpentinama gore mimo bivaka do sedla, lijevo prema ulazu u plezalački dio i kacigu na glavu. Pozdravi me jedna srna, malo se okrijepim i dalje prema vrhu. Malo mi je žao što nisam uzeo rukavice jer je bilo hladno u ruke. Po lijepo osiguranoj stazi brzo na vrh.... i zamračilo se. Nekoliko minuta na vjetru, pa sunce proviri kroz oblake. 2-3 slike, upišem se u knjigu (na vrhu su dvije knjige - jedna puna i jedna nova).

Sišao sam grebenom i na razvodu sreo neke planinare, razmijenimo riječi, dojmove, stanje staze, pa mimo ledenjaka nastavim prema steni Goličice. Priznajem, prilično zlo je silaziti po čepovima, više volim ograde. Penjanje sigurno lakše. Nakon silaska se malo orijentiram, pa kroz "Obeliksovu" zemlju do većih balvana, malo promašim, vratim se i lomče mi brzo pokažu da sam na pravom bespuću prema Šitama. "Staza" drži lijevu stranu, pa treba pravi trenutak skrenuti prema vrhu. Ovdje će vjerojatno svatko odabrati svoju stazu, ali općenito nema većih problema ako ne upadneš u neki izraženi skalni skok.

Na vrhu odlični pogledi, postavio sam jednog (amaterskog) lomca (čitaj: naslagao neke kamene), pa krenuo dalje, po diagonali. Nema staze... ali sam pronašao nekako najsigurniju variantu. Većinom kamenje (gležnjevi se danas ne druže sa mnom), paziti jer ima i skokova. Prelaze se nađu. Pa oko zavoja opet kroz balvane i napredujem prema Travniku. Tu slijedim srnju stazu, logičnim prijelazima.... i koristim sva znanja i iskustva da ne promašim. Ponekad dobro stati i razmisliti kako bi bilo vratiti se istim putem.
Prvo sam stigao Vrh Travnika (2251m), pa sišao prema zapadu gdje sam opazio jedan jako lijep i veliki lomac koji mi je stvarno pomogao. Mimo lomca pojavi se nekako uhojena staza, i polako napredujem prema vrhu Travnika. Pogledam prema Mojstrovkama, provjerim zalihe... teško će. Rekao sam bolje ići na Kol i sići južnom stranom po markiranoj. No, prije treba sići par sto metara. I silazak je prilično naporan/napet. Bespotje.

Niže uhvatim lovačku stazu i psujem sat do markirane i dobro sat do Vršiča. Tu sam stao, nešto pojeo, puno popio, pa kroz Grlo sišao u Tamar, gdje sam prvo otišao do kuće u Tamaru po malo tekućine, pa uz zalazak sunca do Planice i polako kući. 6l tekućine, 3300vm. Nije zadnji put, jednom ću prikjučiti i Mojstrovke, vjerojatno mnogo ljepše nego po toj #*&&*&^( lovačkoj stazi.

Sve staze su suhe odnosno bez posebnosti. Parkirnica 3.5EUR.

Lp,
Lukito

Ako imaš širu nogu i cipele su uske nema rješenja i neće se uhoditi kupi druge. Sve ostalo je gubitak vremena i novca.

U subotu je bila tabla za zabranu prometa u Krmu ujutro. Obični auti su išli nekako do Kovinarske koće, dalje viši auti i jedan hrabar Štajerac koji je sesuo novu Hondu.

Svatko potpuno tvrdo i smrznuto, vidjelo se da je netko plužio cestu do neke mjere. Danas sneži i u četvrtak će, tako da će uvjeti potpuno drugačiji.

Mi s kolegom također smo se popeli na Triglav, najviše Hrvata, neki Talijani, ostalo Slovenci. Uvjeti odlični, konopci malo usporavaju promet i neki nadmeni tipovi koji ne mogu 20 sekundi čekati i gura se medu ljude da ne ide ni naprijed ni natrag neka razmisle o svom ponašanju.

Zdravo

Tužna vijest, ali nadam se da će orisati što sve se može dogoditi. Znanac, poljski gorski vodič i rješavač otišao je s ženom u Tatre. Priča se da su na travnatoj padini izazvali manju plazu, zatim se do ruba nisu mogli zaustaviti i pali su preko, snijeg ih je pokopao.

Zbog loših uvjeta helikopter nije mogao poletjeti, tako da su rješavači otišli na mjesto nesreće pješice. Izpod snijega su ih iskopali mrtve.

To se dogodilo jučer - rujna. Obojica su bila vrlo iskusna.

https://www.rmf24.pl/fakty/polska/news-tragiczny-wypadek-w-slowackich-tatrach-zginal-znany-polski-p,nId,6299909#crp_state=1

Roksi, Andrzej, neka vam bude laka.