bos - Zadnje poruke

Porodično smo se uputili na Brač da ga upoznamo malo drugačije. Za početak smo prešli četiri etape, više informacija o cijeloj stazi na Camino Brač.
Za prohodene etape mogu reći da uglavnom idu makadamskim cestama, nešto se hoda glavnim asfaltiranim cestama, vrlo malo po šumskim stazama. Oznake staze su uglavnom po tlu u smjeru etape, jer smo išli i kontra smjerom neke etape, orijentacija je bila zahtjevnija. priporučujem preuzetu GPS stazu cijele staze. Nigdje nismo vidjeli smjernih tabla staze i ni u većim mjestima info tabli cijele staze.
Svi pečati staze nalaze se u TIC-ovima po mjestima koji su uglavnom otvoreni radnim danima od 9. do 14. sat, tako Milna ima svoj pečat, Bol ima Blacu, Zlatni rat i Bol, Sumartin ima Povalju, Sumartin i Selce te Sutivan ima svoj.
Cijela staza ide od mjesta do mjesta te tako upoznaš puno zanimljivih mjesta i ostalih zanimljivosti uz stazu.
Logistiku smo riješili sami, pa smo uzeli bicikl da se vratim na izlaznu točku hoda po auto.
Prešli smo otprilike pola staze od ukupno 158 km, ostalo sljedeći put jer ako nešto započneš moraš i završiti!

Mjesto nesretne ljubavi, mjesto mostova, mjesto zvonika i mjesto odbojke, trenutno jedno od najboljih na svijetu, čiji dio su i naši Rok i Uroš.
Ako se planinski izrazim, više su Kobanci nego Pohorci, jedan je čak pravi Slovenac, drugi je pa morao ostati kod kuće kad smo se uputili na vrh naše domovine, jer nije htio obaviti pripremni trening.
Mariborec i Hočanin su u domaćim klubovima u mlađim kategorijama osvojili sve, zatim su se u Mariboru udružili i nakon dugih godina vratili naslov u Maribor. Potom su se uputili u inozemstvo svaki svojim putem i letos su se opet našli zajedno u Veroni, gdje je održana zaključna priredba olimpijskih igara, šteta što zato nismo mogli ući u arenu, još jedan razlog za povratak.
Ako se upućujete u planine blizu Verone, uzmite si vremena za obilazak mjesta koje krije mnogo toga ...

Možda netko drugi tko je išao po njoj također da svoje mišljenje ... laično ja bi opisao tu feratu kao većina staza s ocjenom B s detaljima C i onda zanemarite čelične užadi i klinove koji inače pomažu pa postane teže na par mjesta.
Ona stvarno nudi neki drugi pogled u pristup na Triglav, možda bi bilo vrijedno razmisliti ako bi je opet obnovili jer po mom mišljenju ne bi bilo toliko posla.

S obzirom na to tko je otvorio temu, bit će mi čast da je mogu dopuniti.
Jučer putem Krma - Konjsko sedlo - Mokra skala - Planika - Rjavec - Glava v Zaplanji - Triglav po talijanskoj direttissimi - Mali Triglav - Triglavski Vogel - Planika - Krma.
Uspon s Planike na Rjavec je baš pravi za nas šodrovce, direttissima je već na granici, dobro da još neki stoljetni klin čvrsto drži.
Bio je lijep dan okružen pogledima, samo je popodne malo smetao vjetar.

Voziš se još malo naprijed u KB i skrećeš lijevo na cestu preko Brsnike.

U svemu lošem ima nešto dobro, tako sam na početku već izgubio skoro sat zbog zatvorene ceste na Zavižan, ali sam se zato mogao voziti obilaznicom kroz srce NP cestom koja je inače zatvorena za promet.
Glavni cilj bio je V. Rajinac, jer tamo još nisam bio. Natrag do Zavižana išao sam preko M. Rajinca i Zavižanskog Pivčevca.
Veza između Velikog i Malog Rajinca je kraća nego što pokazuje planinarska karta Hrvatske i spaja se na stazu prema vrhu cca. 100 visinskih metara ispod vrha.
Na suncu je bilo prilično toplo, poslijepodne je malo smetao samo vjetar, inače opet lijep dan na Velebitu.

Zaputili smo se na dva dana nastaviti naš put.
Ujutro nas je u Ajdovščini dočekala bura, gdje smo se kod Hiše mladih priključili na 13. etapu. Etapa prolazi asfaltiranim i makadamskim cestama te kolovozima, na par mjesta za nas nije bila prohodna u tom smjeru zbog strmine i puno kamenja. Prvi dan nastavili smo još po 14. etapi do Komna, gdje smo prenoćili kod vrlo poznate gospođe s TV-om.
Drugi dan nastavili smo po 14. etapi, koja je vjerojatno jedna od tehnički najlakših i najljepših za vožnju bicikla. Samo na kraju posluži strmim usponom na Kokoš, ali cesta do vrha je u dobrom stanju. Uslijedio je samo spust po početnom dijelu 15. etape i već smo bili u Krvavom potoku, koji smo već znali, jer smo nastavak prema moru već prešli.
Žigovi STKP na ovom dijelu postoje, ali na Kokoši je potrebna zamjena. Preporučujem pratiti trag, jer ovaj dio STKP nije najbolje označen.
Proveli smo dva prekrasna dana na Krasu, među svim ljepotama naravno ističu se Štanjel i Lipica. Ako smo na Trstelju kod koče mogli uživati u ugodnoj atmosferi zanimljivog opskrbljivača, za Koču na Kokoši mogu samo reći da su sigurno vrlo marljivi i dobro rade s obzirom na neopisivu gužvu.

Jučer putem Vrata - Sovatna - Turn pod Stenarjem - Spodnji Stenar - Stenar - Križ - Bovški Gamsovec - Luknja - Vrata.
Put na Turn pod Stenarjem približno po gornjoj objavi. Najzahtjevniji je strmi spust po travama, možda bi se to rame dalo čak zaobići s desne strane, kako sam gledao izdaleka s obje strane. Sad koji je glavni vrh teško reći, jer meni pokazuje visinu 2177 m, pa smo posjetili sve špice.
Nastavak je lijepo penjanje do Spodnjeg Stenara. Onda smo još malo posjetili markirane vrhove, jer je bio krasan dan za hodanje i poglede.
Ako je ujutro parkiralište oko 6 sati već bilo skoro potpuno puno, na markiranim stazama je bilo malo ljudi, a na prva dva vrha naravno uživali smo u samoći.

Danas obiteljski s prijevoja Weinebene grebenom do vrha i povratak ispod grebena mimo koče Grillitschhütte.
Bio je lijep dan bez velike gužve, trenutno je glavna crvena boja.

Krasno Tone, slovenska prognoza je bolje držala od norveške.

Tone, krasno iskorištavaš lijepe dane.

Lijep krug i kacigu dolje za pređeno.

"Teško je naći tanju planinu u našoj zemlji od Bavškog Pihavca, oba zida se spuštaju tako vrtoglavo okomito s oštrog grebena. Neprevaziđena slika alpske divljine." (Tine Mihelič)
Mislim da ste već sve rekli o ovom izuzetnom grebenu. Jučer sam se prepustio vođenju i tako sam mogao, bez razmišljanja o svim tehničkim i orijentacijskim teškoćama, mirno uživati u nezaboravnom danu.

Tone, divno po manje poznatim, ali zanimivim vrhovima.

... baš to sam mislio kad sam gledao sve koji su danas išli prespavati u koče oko Triglava

Jučer i danas smo se s mlađim sinom zaputili u triglavsko kraljevstvo.
Već po dolasku u Krmu iznenadila me je gužva automobila, neki su danas dobili kazne jer su parkirali na travi. Pa, gužva je bila posvuda, na cesti, na stazi, u kočama, na vrhu.
Najljepše je bilo hoditi stazom od Prgarce do Staničevog doma, gdje su nam društvo pravili samo svizci i krave. Nakon zanimljivog zalaska sunca ujutro pozdravimo sunce i u gužvi Kredarice doručkujemo. Do Malog Triglava nađemo i malo samoće za neku sliku, na vrhu pak u redu za obavezni suvenirski snimak.
Spuštamo se prema Planiki i natrag u Krmu, gdje je kružio helikopter.
Vrijeme idealno za hodanje, malo vjetra, ali ne previše, kasnije saznam da je pustinjski pijesak pokvario bolje poglede.
I još nešto o cijenama u kočama, na Staniču ričet i grah s mesom 14 € i dobiješ uz to kruh, štruklji 14 €, jabučni zavitek 7 €, na Planiki gulaš 18 € (4 komada mesa) i kranjska kobasica 14 €, oboje bez kruha, komad kruha 1 €, kućni desert (grmada i panakota) 8 €, u obje koče izotonik 7,5 € ... doživljaj sa sinom neprocjenjiv.

Tone, lijepo iskorišten dan.
Bio si među prvima koji je isprobao obnovljenu stazu.