bos - Zadnje poruke

Porodično smo se uputili na Brač da ga upoznamo malo drugačije. Za početak smo prešli četiri etape, više informacija o cijeloj stazi na Camino Brač.
Za prohodene etape mogu reći da uglavnom idu makadamskim cestama, nešto se hoda glavnim asfaltiranim cestama, vrlo malo po šumskim stazama. Oznake staze su uglavnom po tlu u smjeru etape, jer smo išli i kontra smjerom neke etape, orijentacija je bila zahtjevnija. priporučujem preuzetu GPS stazu cijele staze. Nigdje nismo vidjeli smjernih tabla staze i ni u većim mjestima info tabli cijele staze.
Svi pečati staze nalaze se u TIC-ovima po mjestima koji su uglavnom otvoreni radnim danima od 9. do 14. sat, tako Milna ima svoj pečat, Bol ima Blacu, Zlatni rat i Bol, Sumartin ima Povalju, Sumartin i Selce te Sutivan ima svoj.
Cijela staza ide od mjesta do mjesta te tako upoznaš puno zanimljivih mjesta i ostalih zanimljivosti uz stazu.
Logistiku smo riješili sami, pa smo uzeli bicikl da se vratim na izlaznu točku hoda po auto.
Prešli smo otprilike pola staze od ukupno 158 km, ostalo sljedeći put jer ako nešto započneš moraš i završiti!

Mjesto nesretne ljubavi, mjesto mostova, mjesto zvonika i mjesto odbojke, trenutno jedno od najboljih na svijetu, čiji dio su i naši Rok i Uroš.
Ako se planinski izrazim, više su Kobanci nego Pohorci, jedan je čak pravi Slovenac, drugi je pa morao ostati kod kuće kad smo se uputili na vrh naše domovine, jer nije htio obaviti pripremni trening.
Mariborec i Hočanin su u domaćim klubovima u mlađim kategorijama osvojili sve, zatim su se u Mariboru udružili i nakon dugih godina vratili naslov u Maribor. Potom su se uputili u inozemstvo svaki svojim putem i letos su se opet našli zajedno u Veroni, gdje je održana zaključna priredba olimpijskih igara, šteta što zato nismo mogli ući u arenu, još jedan razlog za povratak.
Ako se upućujete u planine blizu Verone, uzmite si vremena za obilazak mjesta koje krije mnogo toga ...

Lijep krug i kacigu dolje za pređeno.

"Teško je naći tanju planinu u našoj zemlji od Bavškog Pihavca, oba zida se spuštaju tako vrtoglavo okomito s oštrog grebena. Neprevaziđena slika alpske divljine." (Tine Mihelič)
Mislim da ste već sve rekli o ovom izuzetnom grebenu. Jučer sam se prepustio vođenju i tako sam mogao, bez razmišljanja o svim tehničkim i orijentacijskim teškoćama, mirno uživati u nezaboravnom danu.

Tone, divno po manje poznatim, ali zanimivim vrhovima.

... baš to sam mislio kad sam gledao sve koji su danas išli prespavati u koče oko Triglava

Jučer i danas smo se s mlađim sinom zaputili u triglavsko kraljevstvo.
Već po dolasku u Krmu iznenadila me je gužva automobila, neki su danas dobili kazne jer su parkirali na travi. Pa, gužva je bila posvuda, na cesti, na stazi, u kočama, na vrhu.
Najljepše je bilo hoditi stazom od Prgarce do Staničevog doma, gdje su nam društvo pravili samo svizci i krave. Nakon zanimljivog zalaska sunca ujutro pozdravimo sunce i u gužvi Kredarice doručkujemo. Do Malog Triglava nađemo i malo samoće za neku sliku, na vrhu pak u redu za obavezni suvenirski snimak.
Spuštamo se prema Planiki i natrag u Krmu, gdje je kružio helikopter.
Vrijeme idealno za hodanje, malo vjetra, ali ne previše, kasnije saznam da je pustinjski pijesak pokvario bolje poglede.
I još nešto o cijenama u kočama, na Staniču ričet i grah s mesom 14 € i dobiješ uz to kruh, štruklji 14 €, jabučni zavitek 7 €, na Planiki gulaš 18 € (4 komada mesa) i kranjska kobasica 14 €, oboje bez kruha, komad kruha 1 €, kućni desert (grmada i panakota) 8 €, u obje koče izotonik 7,5 € ... doživljaj sa sinom neprocjenjiv.

Tone, lijepo iskorišten dan.
Bio si među prvima koji je isprobao obnovljenu stazu.

Unatoč prijevremenom završetku, čestitke za prehođenu stazu.
Sam znam kako je to, jer moje nastavljanje još čeka: ponekad nema vremena, drugput vrijeme ne surađuje, treći put radije odeš drugamo u planine... Onda su tu obiteljske obveze, kad misliš da će ljeti biti najviše vremena, tada te djeca najviše trebaju...
Staza će čekati, naše vrijeme će još doći i sretno svima na SPP!

Obećanje stvara dug.
Ovaj put tijekom obiteljskog odmora malo sam istraživao pješice i malo biciklom. Prvo sam otišao do Čunskog biciklom i uz cestu ima dosta oznaka, naravno sljedeći dan zajedno s mlađim sinom provjerio sam i uz more 9. etapu. Žigu nisam vidio ni uz cestu ni uz more. Do kampa Poljana nema problema, zatim sve do zaljeva Za Osirom stvarno teška kamena obalna staza, ako je to staza, oznake su još vidljive, na jednom dijelu su prefarbane crvenom bojom. Po mom mišljenju premjestili su stazu zbog težine, jer u Čunskom ne vidim problem oko pristupa obali.
S prijateljem smo prošli i 10. etapu, ako kreneš rano uglavnom si u sjeni, vjerojatno jedna od ljepših, jer si uglavnom uz more, jedina manja nejasnoća s oznakama je između zaljeva Sunfarni i Krivica.
U Mrtvaško sam ovaj put otišao samo biciklom, skuplja se poprilično visinskih metara, jer je mlađi sin rekao da bi iduće godine išao i zadnju etapu i naravno brodom na Ilovik.

Zadnjeg dana kratkog odmora popeli smo se u hladu Martuljka do gornjeg slapa.
Po dolasku u vruću dolinu osvježili smo se u Savi Dolinki prije odlaska kući.

Iako u našoj knjižici STKP nema žiga Aljažev dom u Vratima, drugog dana našeg obiteljskog odmora posvetili smo se zadnjem dijelu 5. etape, koji je kasnije dodan cijeloj trasi STKP.
Iz Gozd Martuljka u Vrata i natrag skupilo se cca. 40 km, također 25% uspon je u Vrata, koji je s biciklom strmiji nego autom, ali najmlađi je ipak uživao, jer voli voziti bicikl.

Pošli smo obiteljski na tri dana u Gozd Martuljek.
Najmlađi je za prvi dan poželio Mangart po Slovenski poti, ali je nažalost otpao zbog požara, pa smo malo upoznali Mežaklu.
U selu Kočna ostavili smo bicikle, da bismo se na kraju mogli njima vratiti na polazište.
Zanimljiv put, pogodan za svakoga, preporučujem i uspon na vrh Obranca, koji je malo izvan puta, ali nudi prekrasne poglede.

Lijepo i zanimljivo ... već sam se nagledao, samo još nisam krenuo.

Jučer u idealnom vremenu za hodnju ispunio sam želju mlađem sinu.
Prijepodne su nas hladili oblaci, poslijepodne lagani vjetar i sjena pri spustu.
Staza je normalno prohodna, ljudi je bilo malo, cijelim putem nizbrdo smo hodali sami u društvu s divokozama koje su se mirno pasle, zato je začuđujuće jučer bivak samovao na poslijepodnevnom suncu.
Mali princ i kraljica ... neprocjenjivo sjećanje zauvijek.

Lijepu zahtjevnu turu ste si izabrali, bravo vama oboma!

Slika 32 - prešli smo do kraja, vidljivo manje sedlo, lijevo neimenovani vrh, a onda smo išli desno gore po grapi lijepo sa štapovima do krova Rjavine.