DVas - Zadnje poruke

Željela sam već dugo sve četiri vrha u jednom zamahu. I subota, 4.10.2025. bila je idealan dan za to. Put sam si nacrtao u Locus Map, nisam ni znao što očekivati niti jesu li staze uopće prolazne. Jedno je nacrtana crta na zemljevidu, drugo je stanje na terenu. No, iznenađujuće je bilo sve lijepo prolazno, istina je da barem dvije trećine puta čini makadam. Što nije bio nikakav problem. Dakle, staze su bez problema prolazne. Staza smo se latili s dva automobila, jedan u Podgozdu (početna točka za Sv. Petra) i jedan u Blatniku pri Črmošnjicama (označeno parkiralište na zemljevidu). Zato rano smo se brzo uspeli do Svetog Petra, spust do makadama odnosno šumske staze i prema Pogorelcu (Sedlata Gorica - uzletište). Put do Svetog Petra je u cjelini označen, lak i ide u cjelini po šumi. Nastavak od Sv. Petra do Pogorelca nije označen praktički nikamo. Nekaj tabla je sicer kod šumske koče Primož, ali nijedna za Pogorelec. Tek zadnjih 10 minuta prije vrha nailazimo na tablu koja nas usmjerava na uzletište. Tu prva pauza za sendvič i spust preko najvišeg vrha koji se nalazi u šumi malo iznad uzletišta. Opet dolazimo do šumske koče Primož, tu nas table usmjeravaju prema Kočevskom rogu odnosno Kočevju. Makadamska šumska staza koja vodi prema Velikom Rogu uglavnom je neoznačena, oslanjao sam se na nacrtanu stazu na telefonu. Locus Map radi i offline što je za ove krajeve zlata vrijedno. Većinu vremena na telefonu nema signala. Nakon dosta vremena hoda konačno dolazimo na Rošku pešput, gdje su opet oznake (zelena medvjeđa šapa na bijeloj podlozi) sve do vrha Velikog Roga gdje više nema tornja. Pauza za sendvič i nastavak. Do Žage slijedimo zelene medvjeđe šape (označava Rošku pešput odnosno poznatiju kao Pot po medvjeđim stopama). Kod Žage ne nastavljamo u smjeru Roške pešpoti u pragozd (mislim da nova Pot po medvjeđim stopama potpuno zaobilazi pragozd, nisam siguran) nego se odvojimo na cesti lijevo i nakon oko 10 metara desno u šumu. Tu nas čak očekuje tabla za Mirnu goru. Skoro jedina do Mirne gore do koje nas čeka još dosta hoda. Po makadamu i mimo Ponikeva - najljepši dio staze, dolazimo u večernjim satima do doma na Mirnoj gori. Samo skok na najvišu točku i po tami povratak do automobila u Blatniku pri Črmošnjicama. Slijedimo označenu stazu Mirna gora - Brezovica (mnogo ljepša od one do Vrčica jer do Vrčica ima dosta makadama). Na jednom mjestu se odvojimo desno prema Blatniku gdje imamo auto. Bili smo ga jako veseli. U Blatnikov hram na Dvoru na odličnu picu, zatim do drugog automobila i kući. Ljepa i duga tura po skoro domaćim kutcima.

Na kraju se nabralo 50 km i dobrih 2000 visinaca.

Poveznica do Strave (ako netko treba GPX može mi se javiti na ZS):

https://www.strava.com/activities/16034162077

Pozdravljeni, posjetio sam neke vrhove s mini Aljaževim tornjem na vrhu. Med njima Svinjak, Ojstrica, Vrh nad Peski, Veliki vrh itd.

Zanima me postoji li kak popis vrhova gdje se nalazi mini Aljažev toranj?

Hvala.

Hvala, letos jedna od težjih tura, ako ne najteža. U subotu ponoviti dio staze na K6.

Prošao ovo u subotu, sve samo ne lako. Slažem se sa svime što je napisao bagi. Posebno glede Golave. Općenito ne mogu zamisliti te spuste i uspone u mokrom vremenu. Stvarno strmi usponi i spusti. I dobro da sam uzeo smjer koji sam. Vrlo, vrlo nerado bih se spuštao po Zvonetovoj s Golave. Meni je na kraju sat pokazao 35 km i 2600 visinskih metara.

Hvala bogu da moram ići tamo još samo 2x i nikad više.

Prohođena u subotu. Staza naravno nije kružna, ide od Škofija do Sečovlja, pa je bilo potrebno malo logistike. Rezervacija apartmana u Parecagu - skoro na kraju staze. U subotu rano ujutro u lov na autobuse do polazišta. To je uzelo najviše vremena pri planiranju. 5:31 s postaje u Parecagu ide autobus prema postajalištu Lucija TPC. Tamo je prvi prijelaz. 5:48 na autobus za Koper Banka. Tamo zatim drugi prijelaz. 6:31 hvatamo još autobus do Moretini gdje stižemo 6:44. Malo dalje od postajališta i desno u brdo, da se priključimo na stazu E12. Inače je službeni početak staze u Škofijama kod granice ali ništa strašno. Radi se o kratkoj distanci. Ostale informacije o tijeku same staze dobili smo na web stranici, i GPX datoteku.

https://eupoti.com/e_12.htm

Stazu smo na kraju završili u Parecagu gdje smo imali apartman i nismo išli do kraja do hrvatske granice a to je neznatan dio staze. Na kraju se nakupilo skoro 44 km i 450 visinskih metara. Za stazu smo trebali dobrih 10 sati s pauzama. Ljepa i slikovita staza. Više na slikama. Jedino na kraju, gdje staza ide uz soline i kanal sv. Jerneja nemam nijedne slike. Ali tamo uz kanal je speljana ugodna staza, ide po drvenom podiju iznad kanala, slično kao slani travnjak Ankaran.

Savjet ipak nije bio tako loš.

Naravno, AO je u domeni PD, ako već kompliciramo.

U blizini, u Trebnjem je Baragova pohodna staza. Također lijepa. 18 km - kružna.

U Polhograjcima samo jednom brzo na Grmadu pred olujom. Danas pak znatno veći krug. Za polazište smo odabrali parking ispred Mercatora u Polhovom Gradcu. Prvi cilj bila je Grmada preko Male Grmade. Od tamo krećemo prema sv. Katarini i sv. Jakovu. Sljedeći cilj Dom na Govejku i kraća pauza prije nastavka na obližnji Osolnik. Od tamo još na Tošč i, budući da nisam našao drugu vezu, spust do parka dvorca u Polhovom Gradcu i uspon još na Polhograjsku goru odnosno sv. Lovrenca. Imali smo svega, od sunca, vjetra, lagane sodre i kiše. Staza nam je uzela otprilike 10 sati. Nabralo se blizu 36 km i 2400 uspona.

No pa smo se ga lotili u nedjelju. Start s Savice u 4:30. Dereze smo navukli pri serpentini 43. Brzo nastavljanje do koče pod Bogatinom i prema sedlu. Prije sedla se odcepljujemo lijevo, idemo pod Bogatinom i, kad smo tik ispod vrha Mahavščka, usmjeravamo se skoro direktno na vrh. Pravo trpljenje zbog vdiranja snijega. Malo desno pod vrhom dolazimo na greben gdje je snijeg tvrd. U 9:00 smo na vrhu. Spuštamo se po grebenu dalje i kad se on završi skrećemo lijevo i idemo pod Mahavščkom, opet prema sedlu i pred sedlom desno, istim putem natrag. Odmor u koči pod Bogatinom te povratak do auta u 13:30. Ljepa tura i novi dvatisućak.

Spomenute i u knjizi Hemingwaya - Farewell to arms.

U subotu iz Cerkna na Bevkov vrh i dalje do Sivke i povratak u Cerkno. Put je vodio iz Cerkna prema Velikom vrhu, nismo išli na vrh nego ispod njega, mimo svetišta prema Cerkljanskom vrhu, dalje do žiga za Bevkov vrh, Bevšek, Sivka. Povratak više ili manje isti put. Nabralo se skoro 34 km i 1760 visinskih metara. Čudesna staza i super dan. Na kraju još večerja kod Pr Padkejc - sve pohvale.

Hvala Bogu da nisam išao.

Balkan.

Je li tko hodao ovih dana prema sedlu? Bi li bilo moguće ići u subotu? Hvala.

bagi hvala za opisani put. Bili smo jučer, super sve. Sekli smo direktno od spomenika na Cerju dol, ima put do donjeg makadama. Nema drugega za dodati.