Željela sam već dugo sve četiri vrha u jednom zamahu. I subota, 4.10.2025. bila je idealan dan za to. Put sam si nacrtao u Locus Map, nisam ni znao što očekivati niti jesu li staze uopće prolazne. Jedno je nacrtana crta na zemljevidu, drugo je stanje na terenu. No, iznenađujuće je bilo sve lijepo prolazno, istina je da barem dvije trećine puta čini makadam. Što nije bio nikakav problem. Dakle, staze su bez problema prolazne. Staza smo se latili s dva automobila, jedan u Podgozdu (početna točka za Sv. Petra) i jedan u Blatniku pri Črmošnjicama (označeno parkiralište na zemljevidu). Zato rano smo se brzo uspeli do Svetog Petra, spust do makadama odnosno šumske staze i prema Pogorelcu (Sedlata Gorica - uzletište). Put do Svetog Petra je u cjelini označen, lak i ide u cjelini po šumi. Nastavak od Sv. Petra do Pogorelca nije označen praktički nikamo. Nekaj tabla je sicer kod šumske koče Primož, ali nijedna za Pogorelec. Tek zadnjih 10 minuta prije vrha nailazimo na tablu koja nas usmjerava na uzletište. Tu prva pauza za sendvič i spust preko najvišeg vrha koji se nalazi u šumi malo iznad uzletišta. Opet dolazimo do šumske koče Primož, tu nas table usmjeravaju prema Kočevskom rogu odnosno Kočevju. Makadamska šumska staza koja vodi prema Velikom Rogu uglavnom je neoznačena, oslanjao sam se na nacrtanu stazu na telefonu. Locus Map radi i offline što je za ove krajeve zlata vrijedno. Većinu vremena na telefonu nema signala. Nakon dosta vremena hoda konačno dolazimo na Rošku pešput, gdje su opet oznake (zelena medvjeđa šapa na bijeloj podlozi) sve do vrha Velikog Roga gdje više nema tornja. Pauza za sendvič i nastavak. Do Žage slijedimo zelene medvjeđe šape (označava Rošku pešput odnosno poznatiju kao Pot po medvjeđim stopama). Kod Žage ne nastavljamo u smjeru Roške pešpoti u pragozd (mislim da nova Pot po medvjeđim stopama potpuno zaobilazi pragozd, nisam siguran) nego se odvojimo na cesti lijevo i nakon oko 10 metara desno u šumu. Tu nas čak očekuje tabla za Mirnu goru. Skoro jedina do Mirne gore do koje nas čeka još dosta hoda. Po makadamu i mimo Ponikeva - najljepši dio staze, dolazimo u večernjim satima do doma na Mirnoj gori. Samo skok na najvišu točku i po tami povratak do automobila u Blatniku pri Črmošnjicama. Slijedimo označenu stazu Mirna gora - Brezovica (mnogo ljepša od one do Vrčica jer do Vrčica ima dosta makadama). Na jednom mjestu se odvojimo desno prema Blatniku gdje imamo auto. Bili smo ga jako veseli. U Blatnikov hram na Dvoru na odličnu picu, zatim do drugog automobila i kući. Ljepa i duga tura po skoro domaćim kutcima.
Na kraju se nabralo 50 km i dobrih 2000 visinaca.
Poveznica do Strave (ako netko treba GPX može mi se javiti na ZS):
https://www.strava.com/activities/16034162077