Tomco - Zadnje poruke

Svi potencijalni korisnici modela žolne NEO BT PRO proizvođača ARVA trebali bi odmah prestati s korištenjem i poslati svoj uređaj na provjeru proizvođaču!

Proizvođač je objavio „dobrovoljni odpoziv“ - dakle gre za moguću grešku na jednoj od komponenti, zbog koje uređaj može prestati raditi tijekom uporabe.

Više informacija ovdje:

https://www.arva-equipment.com/en/content/1488-recall

U Arvi će sve pojedinačne uređaje provjeriti i po potrebi zamijeniti komponentu na vlastiti trošak, uključujući troškove pošiljanja.

Kao registrirani korisnik primio sam obavijest direktno od proizvođača i poslao sam svoj primjerak u FR. Postupak je bio prilično jasan i jednostavan.

P.S. Objavu sam napravio zato što ne znam kojim kanalom bi došla obavijest do mogućeg korisnika uređaja koji se nije registrirao i ostavio svoje podatke na Arvi.

Pa su jednostavno bolji pisci i lošiji pisci... I Stritar ponegdje promaši, recimo kod nekih ocjena težine.

Što se tiče Habjana, bez obzira na sve što ja mogu reći, samo je sva čast i iskreni poklon za knjigu "Brezpotja". To je štivo koje mi je otvorilo cijeli novi svijet i obzorja i koje uvijek iznova s veseljem čitam.

Potpunog opisa u takvom formatu ionako ne može biti. Može biti osnovni vodič, a nedostajuće informacije dobiješ iz drugih izvora, među ostalim i ovdje na hribi.net.

Tako da i poklon svima vama koji doprinosite informacijama, opisima i slikama.

Viš preko staze Anita Goitan, 13.9.2026

Lani, kad smo s boljkom bili prvi put u zapadnim Julijskim Alpama, odmah sam se zaljubio u te planine. Ne znam zašto, sve mi se tamo čini tako posebno. Udaljenost, životinjski svijet i stvarno divlje planine. Vjerojatno je i faktor da mi je tamo sve tako novo. Logično, za sljedeći posjet odabran je Viš, s prijelazom preko Viševe grupe stazom Anita Goitan.

Polazište Cave del Mole. Odmah uz cestu je znak za zabranu prometa, ali može se normalno parkirati na parkiralištu malo dalje.

Kad izađeš iz šume na Višku planinu otvara se onaj veličanstveni amfiteatar planina - pogled pri kojem ti srce veselo zaigra. Nastavljamo prema Corsiju stazom 628a ispod žičare. Nakon nedavne kiše voda na ovim krajevima teče odasvud. Tek kod Corsija susrećemo prve planinare, kojih je inače bilo jako malo. Divokoze posvuda, ovdje ih nema manje nego iznad Pecola. Što smo bliže, s većim oduševljenjem gledam kuda ćemo kasnije prelaziti.

Kao i obično, kad idemo negdje prvi put, stavimo SVK u ruksak, bilo da nam treba ili ne. I ovdje je po mom mišljenju barem na dva mjesta bio jako preporučljiv, da ne kažem obavezan. Prvo mjesto je ono klasično ferata prijelaz uz sajlu iznad ponora. Ako se držiš južne strane, drugo mjesto je spust ispod Male Špice kroz kamin u sljedeću sedlovinu prema Turnu. Taj dio me baš iznenadio svojom zahtjevnošću. U ovom smjeru, kad treba niz kamin, ova staza bi trebala dobiti barem za jedan stupanj višu ocjenu težine nego što sam inače o njoj čitao u literaturi. Po mom mišljenju kamin je ovdje teži od onog u Kopiščarjevoj na Prisojniku. Tamo je vjerojatno previše željeza, ovdje ipak moraš stati i na stijenu. Pa, možda ova usporedba nije baš posrećena, jer ipak nikad nisam silazio Kopiščarjevom...

Nastavak ima još nekoliko atraktivnih i zračnih dijelova. U nastavku se priključujemo na via Normale prema Višu. Štapovi u ruke i ravnomjerno do vrha. Posjetitelja ni na vrhu nije bilo mnogo, pa je bilo još toliko ljepše. Sili smo se niz via Normale do Corsija i do Viške planine zapadno stazom 628. Za silazak ova staza je bila pogodak, kako do planine tako i dalje kroz šumu do zadnjih par zavoja prije parkinga. Na planini poslužuju u jako ugodnoj atmosferi. Nama se nažalost već malo žurilo natrag, pa se nismo zaustavljali.

Cijelu turu via Anita Goitan ocjenjujem s 1A. Prijelaz kroz krajnje divlje okruženje, stijene tornjevi, pogledi, mir, pojedinačni tehnički detalji, željezo postavljeno s ukusom i uglavnom samo tamo gdje je stvarno potrebno… Izvanredno!

Kao sljedeći ciljevi dodani su izvanstazni usponi na Divju Kozu, Turn i Gamsovu Mati. Već vidim da će to biti još jedna plemenita tura! Inače jedna od mojih najvećih želja ostaje uspon na Viš preko Gola Nordest, prema kojoj gajim enormno strahopoštovanje i zato se moram prvo uvjeriti da sam takvoj turi dorastao. Prije svega kondicijski... Jedna stvar je sigurna - sljedeći posjet ovim krajevima, za što god se odlučim, bit će još jedan pravi poseban dan.

Lijepo. Jedino šteta što nisi prešao cijeli greben, ako si već hodao gore. Vjerojatno su najljepši dijelovi baš tijekom prelaska....

Odlično! Prekrasne slike!

garmont, super tura. Sem fouš

Pa super slike, kot vedno.

Pitao bih, bi li se nešto moglo napraviti s pretraživačem na forumu, da će naći bilo koji mogući rezultat koji je povezan s unesenim nizom za pretragu?

Vjerujem da mnogi manje redoviti posjetitelji imaju problem naći pravu temu u kojoj bi željeli nešto pročitati ili napisati. Posebno kod planina koje imaju više tema povezanih s njom.

Primjer 1: niz za pretragu "Prisojnik Hanzova" ne vraća rezultat, iako postoji "Forum - Prisank / Prisojnik - Hanzova pot".

Primjer 2. niz za pretragu "Velika Baba" među rezultatima ne izlistava temu Forum - Velika (Koroška) Baba, dok planinu s popisom izleta pronalazi. Ako pak upišeš "Koroška Baba" onda pronalazi i forum.

Nema ujednačene logike kako pretraživač daje rezultate?

lijaneja je vjerojatno htio reći da se napiše pitanje u temi o Hanzovoj, a ne da se otvori nova.

No treba priznati da pretraživač na hribi.net nije besprijekoran. Npr. ako uneseš niz za pretragu "Hanzova Prisojnik", neće vratiti odgovarajući rezultat.

@gorohodec, postoji zasebna tema o Hanzovoj na Prisojniku i radi preglednosti preporučuje se da postaviš pitanje tamo:
https://www.hribi.net/trenutne_razmere/slo/prisank___prisojnik_-_hanzova_pot/1/164

Ali ipak ću ovdje reći da sam pronašao svježa izvješća da više nema snijega ni u tragovima.

Da, točno na to sam mislio, Pian Dei Fiacconi i ravno preko ledenjaka.

Preko poznanice znam da su prije nekih 10 dana neki radili kružno. Preko ledenjaka su išli gore i preko ferate dolje, drugih detalja ne znam. Znam samo da su jako mladi, što istovremeno može značiti da možda procjenjuju uvjete malo drugačije.

Možda netko može preporučiti pouzdani lokalni izvor informacija o trenutnim uvjetima za uspon?

Trobec, kakvo je stanje s "via normale" preko ledenjaka, da ste se je izbjegli? Je li postala preopasna preko ljeta, posebno za vođenje? Je li preporučljiva naveza?

Ne znam puno o Marmoladi, ali znam da kad idem, želio bih kružnu. I još, ako netko može reći, koja staza je u tom slučaju preporučljivija za gore i koja za dolje?

Hvala unaprijed za informacije.

Lijepo! Da, spomenuti spust u Kot može biti prilično dosadan... Lani smo hodali tamo nakon kiše i malo mi je dosadio

Hvala i ostalima.

Tone, znam, pročitao sam tvoj zapis par dana ranije. Ali sam namjerno želio da krenemo po dnevnoj svjetlosti, jer put još nemam potpuno u džepu. Hvala za klupu!

Hvala, vitan!

Zaboravio sam spomenuti da je upisna knjiga potpuno popunjena i vidi se da je već neko vrijeme tako. Pretpostavljam da je to već spomenuto ovdje... Tko/koje PD ima stvar pokriveno?

Trobec, izvrsna objava i slike.

Hvala za opis. Nisam znao da je ova "teža" ferata toliko zahtjevna. Nisam siguran hoću li moći svoju bolju polovicu povesti ovim putem.. :/

Veliki Oltar, 15. 8. 2026

Dugoočekivani dan je napokon došao. Veliki Oltar je planina prema kojoj sam stvorio gotovo idealiziranu sliku i stavio je među svoje "ultimativne" (srednjoročne ) planinarske ciljeve. Sjećam se kako sam prije otprilike tri godine za rođendan dobio Habjanovu knjigu Brezpotja. Za Oltar sam ionako znao i prije, ali sam tada rekao sebi: tamo gore moram poći. Ali - kad budem znao da sam tome dorastao. S kolegom s kojim dijelimo slične interese, već smo se ranije dogovorili da ovu turu sačuvamo za pravi trenutak. I danas je bio taj dan.

Autobus za dolinu Vrat dolazi na vrijeme na polazište. U 4.30 Vrata su već bila potpuno puna. Autobus u pet se brzo napunio; do zadnje stanice u Mojstrani neki uopće nisu došli na red i morali su razočarano okrenuti natrag. Petnaesti kolovoz ionako... Usput, obavještavanje o zauzetosti parkirališta nije posve jasno: na parkiralištu u Plovdovom Rovtu bila su još otprilike dva slobodna mjesta, a Črlovec mislim da je bio potpuno slobodan.

Kako god, iz autobusa u kojem smo bili stisnuti kao sardine, u Plovdovom Rovtu smo izašli samo mi dvojica i još grupa od troje, upućenih prema Dovškom Križu. Svi ostali su se odvezli dalje. Tijekom ture sam tako danas više puta pomislio na osoblje na Kredarici...

Prvi dio uspona prošao je bez posebnosti. U potpunoj samoći uspinjemo se preko Brinja, oko pola devet počinje pritiskati vrućina. I doista je bio vruć dan. Sa sobom sam imao gotovo četiri litre tekućine, ali mi je ipak ponestalo do spusta. Prema kraju vrućeg spusta spasila me kolega koji bolje podnosi vrućinu od mene s dodatnom zalihom.

Na Jezerima pase ovce. Ali ne baš obične ovce; više takve kao da su pobjegle iz crtanog filma Bacek Jon. Jurile su u ruksake, lizale oznožene noge i grizle remene na štapovima. Nije se dalo ni otjerati ih. Pravi organizirani ovčji kaos!

Zatim veselo dalje. Budući da je domaća zadaća temeljito obavljena, s prijelazima nije bilo nikakvih problema. Stijena do sedla Grlo je prilično kompaktnija nego što sam očekivao. Naravno, na cijelom putu treba paziti na natovareni šljunak. Kad smo dosegli greben, nastavili smo malo previsoko, što je za mene možda bio najneugodniji detalj ture. Pri povratku držali smo se niže, gdje je ujedno i ispravan prijelaz. Ako si dovoljno pažljiv, lijepo se vidi optimalno prijelaz.

Uspon na vrh nije od šale. Zahtjevan je i zahtijeva stalnu koncentraciju, kako zbog terena tako i orijentacije. Gomila kamenja ima dovoljno i jako olakšavaju napredovanje. Bez gomila kamenja bilo bi mnogo zahtjevnije. Kad je meni već počelo malo vući, ugledali smo prijelaz na greben. Prvo sam otišao provjeriti desnu varijantu s obilaznicom, da na spustu ne bi bilo kakvih iznenađenja. Kad sam se uvjerio da je tamo sve jasno, vratio sam se, zatim smo za veliki finale popeli na greben po pukotini u stijeni ispod sidrišta. Izuzetna stvar! Grebenčić na vrhu je toliko sladak da je bio prekratak. S veseljem bih ga produžio za nekoliko desetaka metara. Uskoro stupamo na vrh i čestitamo si. Dugo uživamo u trenutku i divimo se pogledima u besprijekornoj 360-stupanjskoj panorami bez jednog jedinog oblaka.

Spust je prošao bez problema. Polako i oprezno. Završni spust s Grla išao je možda još lakše nizbrdo nego put prema gore, jer smo do tada već bili lijepo "uvježbani" i naviknuti na teren. Šljunčare su prošle kao da su mignule, uslijedio je još kratak posjet bivaku i brz spust u dolinu, gdje smo gotovo u minuti neplanirano uhvatili autobus natrag. Ponekad jednostavno dođe onaj pravi dan kad se stvari odvijaju same od sebe.

Ovaj put sam također razriješio ispravan smjer spusta nakon kraja šljunčara pod Bivakom II. Kad se s glavne šljunčare spustiš lijevo i prijeđeš šumu, na kraju sljedeće kratke šljunčare treba skrenuti desno, ne lijevo. Kvaka je u tome da je i lijevo prohodno i onda te odvede u zaglavljenu jarugu. Kod ispravnog odvajanja desno izgleda kao da je šljunak nanijela bujica, ali ako malo bolje pogledaš, u šumi se pojavi gomila kamenja.

Na kraju ture s zadovoljstvom utvrđujemo da je tura bila pun pogodak i nekako baš prava za trenutnu razinu iskustva te psihofizičke spremnosti. Oduševljeni i ponosni!

P.S. Pivo nakon ture danas se uklopilo kao već dugo ne...

Lijepi planinarski pozdrav.

Krasna objava i lijep objektivan opis puta. Čestitke curama!

Slažem se da je opis još toliko objektivniji ako je dan iz perspektive roditelja, vodiča, itd.