U Socki +2°C i malo magle.
Stijene grebena obasjane. Kad dođem do plezalnog dijela pospravim štapove i navučem rukavice. Očekujem nekog modrasa na suncu. Prošle godine sam ga skoro zgazio. Toplo je, svaki korak i hvatanje provjeravam. Točno na istom mjestu kao lani ga iznenadim na suncanu kupanju. Sikćući se povuče u pukotinu i jedva uhvatim zadnji dio da ga fotografiram. Šteta što sam bio pre spor, on prebrz da ga snimim.
Na vrhu Kozjeka 746m se ne zadržavam dugo. Spustim se mimo cvjetajućeg teloha do Strnadovih livada. Neko vrijeme prelazim označeni put pa strmo gore na greben koji me u nekoliko minuta dovede na Špičasti vrh 960m. Privoščim si obilnu užinu i odmor na suncu.
Nastavljam grebenom do Kislice 994m i dalje do spusta. Kad dođem do police koja bi me vratila do Strnadovih livada odlučujem se za greben koji opazim dolje. Prelijep spust, da bi trajao duže. Zastajem na stjenovitim vrhovima, malo komplicirano za mene

Desno okomite prepadne stene, lijevo tako/tako ili nastavak grebena koji se prilično strmo spušta

. Odlučujem se za lijevo i oko pola sata je prilično strašno pa OK. Dolje naiđem na lijepu policu kojoj slijedim do glavne ceste do Vitanja (trenutno zatvorena za sav promet). Po praznoj cesti mimo Uniorja i oko 2 km asfalta do parkiranog auta.
lp