geppo - Zadnje poruke

29.5.202 Sv. Juraj
U lijepom sunčanom jutru odvezemo se do groblja - mjesto Pag. Tu parkiramo, gdje se prične cesta na greben (sjeverno nad mjestom). Na grebenu su četiri vetrnice i odašiljač. Cesta je sprva makadamska, kad se prične strmina dalje betonska do vrha.
U 45 min (spore hoje) smo na grebenu. Bura jako vuče i ne zadržavamo se dugo.
Po plavim markacijama nastavljamo po grebenu prema zapadu. Pot je zbog kamenja prilično zahtjevna, paziti moraš svaki korak. Popnemo se na najviši vrh 205m (Sv. Juraj), gdje su ostaci objekta i davne povijesti. Nastavljamo do opservatorije koja gleda na Paška vrata, prema zaljevu Slana i plaže Malin.
Pogled nas očara!!
Pot se inače nastavlja do kraja rta - svjetionika, mi se odlučimo za spust.
Spustimo se po svom do ceste koja nas dovede natrag u mestece Pag (na pivo).
prehodili 9km u 3 sata i 30 min
lp

10.3.2023 Renke
U maglenom jutru pri +4C parkiramo kraj glavne ceste u Renkama. Počinjemo s putom koji vodi na Ostrež i označen je. Ali ne skrećemo desno nego nastavljamo cestom za Konjšicu. Što smo više, više sunca. Od daleka ugledamo sjeverni greben kojim se namjeravamo popeti na Kumat. Hodamo po asfaltu dok ne dođemo do mjesta gdje se greben spusti do ceste. Slijedi strm uspon u obronak i uskoro smo u stijeni. Strmo je. Težina ne prelazi I.
Priležemo na vrh Kumata i nastavljamo po lijepom grebenu. Snijega više nema. Onda greben počinje padati i dolazimo do lijepo uređene stazice. Vodi nas natrag pod greben i nad razbitinama ispod nas koje nas podsjećaju na kamenolom. Onda niz greben prema selu Konjšica. Usred je razgledište s vpisnom knjigom i lijepim pogledom na selo - nemarkirano!!!
Tu uzmemo vrijeme za malicu i sjedimo na suncu. U međuvremenu ulovimo neke klope!!
Spustimo se do sela i po asfaltiranoj cesti prema Ostrežu. Pod Ostrežem skrenemo prema grebenu koji vodi prema crkvici Sv. Katarine. Tu nas ulovi oluja koja traje oko 20min. Dođemo do markirane staze koja vodi na Ostrež i nastavljamo po njoj. Kod crkvice predahnemo par minuta i nastavljamo na greben. Sunce proviri iza oblaka samo JZ je dosta jak na vršnom grebenu. Put nas vodi nad ponorima zidova koji padaju prema klancu Save, Renkama. Lijepi razgledi.
Hodali oko 7 sati. Snijega više nema. Od toga markirani greben Ostreža i put natrag u Renke. Ostatak nemarkiran.
lp

Ima kar nekoliko mogućnosti da se izbjegneš svih zavoja na toj cesti.
lp

6.10.2026 Osoršćica
U 9 ujutro krenuli smo iz resorta Bučani. Skrećemo za Podgoru i suočavamo se s prvim markacijama. Na nebu koprenasta oblačnost i dan ugodan za hod. Ni početni uspon zahtjevan. Najljepše počinje kad stignemo do Počivalice i otvaraju se pogledi. Staza postaje malo zahtjevnija (više treba gledati pod noge), inače bez problema do Sv. Mikula.
Tu otvaramo limenke piva koje nosimo sa sobom i uživamo u fotografiranju. Raspoloženje je dobro, ako koga sretneš Slovenac je. Nastavljamo prema odašiljačima i odavde nadalje nismo sreli nikoga. Na Televrini se ne zadržavamo predugo, jer do Planinarskog doma ima dosta hoda. Usput pogledamo do Križica i dom je već sasvim blizu. Jedini gosti smo i domar nas je sretan, jer je već slutio da će prodati malo piva. Pivo hladno, cijena 3,5 eura i 12 limenki smo uništili. Uz to smo se pošteno okrijepili hranom koju smo nosili sa sobom.
Za spust odlučujemo se mimo V.Tržića. Staza je lijepo markirana i nismo imali problema usput. Markacist je bio vrlo domišljat
Kad dođemo do napuštenih kuća svi smo šokirani. Gledamo napola porušene veličanstvene zgrade, uz kamene pomoćne objekte i kamenje složeno u zidove koji su štitili stoku, usjeve i stanovnike. Misli jure u razmišljanje kako je tu nekad tekao život? Hodamo pod stablima lovora koji širi svoj karakterističan miris - čarobno.
(Prvi stanovnici navodno su se ovdje naselili već u brončano doba. Zbog svog udaljenog i slikovitog položaja među brdima često ga nazivaju »lošinjski Machu Picchu«.)
Uskom stazicom između kamenih zidova ubrzo smo kod crkve Sv. Benedikt, gdje završava križni put. Još pola sata i već pijemo pivo u centru Nerezina kod Mornara. Ukupno oko 19 km i 8 sati 30 min. Moglo bi ranije, samo nam se tog dana nije nigdje žurilo!
lp

27.9.2026 Lučka kopa ( pisani dodatak gornjem video snimku ZOKIJA )
Kad me Zoki pozove na ovu goru ne razmišljam previše. Nedjelje obično provodim kod kuće, uz dobar nedjeljni ručak. Ta gora vrijedi te žrtve i umjesto obilnog ručka: pašteta, tvrdo kuhano jaje
Uspon iz Bele je strm, pod cipelama klizi kamenje, kleka, granje itd. Penjali smo se mojim tempom da se ne iscrpim do vrha strmine i da mi ostane još energije za završno penjanje vršnog grebena. U međuvremenu treba preplezati stijenski skok koji osim kršljivosti i naslaganog kamenja nije pretežak.
Na izlaznu prag ( između Konja i kope ) dolazim oznojen, pun iglica i još s malo rezerve energije. Tako mi je penjanje po grebenu više užitak nego problem i uspješno dolazim na zadnji vrh po grebenu koji je ponegdje prilično uzak. Povratak je istim putem i ako netko vidi problem pri usponu, bolje neka razmisli jer natrag će mu biti još teže
Sada nas čeka markirana staza prema Korošici. Sunce grije kleku uz stazu, usponu nema kraja ni mjesta. Ovdje sam već malo umoran. Izvor uz stazu bio sam neizmjerno sretan, osvježim se za nastavak uspona. Napokon se odvajamo prema Starim štalama. U međuvremenu propuštamo odvojak. Malo kružimo po labirintima urezanim u "klekovu šumu". Nalazimo divan prolaz, pogledamo se s divokozom samotnjakom koji nam da do znanja da smo smetnja u njegovom svijetu. Donjim putem dolazimo do Starih Štala ( vrlo je nehodana ). Spuštamo se markiranom stazom do odvojka za Grofov štant i posjećujemo lijepu zijalku. Ne ide nam natrag do markirane pa idemo dalje za Grofov štant do napuštenog vidikovca. Ovdje nam uspijeva naći lovsku vezu koja nas vodi prekrasnim prolazima mimo previsnih stijena i jaruga. Svega lijepog jednom dođe kraj. Dolazimo do velikog odrona. Odnio je velik dio brda i time dio staze. Malo tražimo, ali ne dugo. Uspijevamo naći nastavak do markirane. Odavde je samo klasika do polazišta. Osvježimo se kod Žeganog studenca i nakon 8 sati 30 min naša je priča gotova.
Veći dio svega što smo prešli je zahtjevno bez staze što zahtijeva iskustvo kretanja po takvom terenu.
Početak markirane koji je opisan kao težak zbog vjetroloma ne predstavlja probleme ako se držiš staze koja je utabana.
lp

14.8.2026 Krofička
Danas sa sinom na Krofičku. Sin je zadnji put prošao greben i stajao na vrhu Krofičke prije 18 godina. Krajnje je vrijeme za ponavljanje.
Do vrha se popeo od Doma planincev mimo Klemenčeve jame. Voda kod korita samo po kapljicama. Do vrha nikakvih posebnosti. Nakon kratkog odmora na vrhu krećemo grebenom prema Travniku. Tamo si priuštimo malo duži odmor. Mimo prođu dva planinara koji su se popeli preko Črni hribar. Nastavljamo dalje grebenom i u klekovini tražimo silazni žlijeb do lovske staze. Njome natrag na markiranu koja vodi na Krofičku. Na Klemenči se ne zaustavljamo nego silazimo u vrućinu doline. Osvježenje tražimo u Savinji kod Igla (sat je pokazivao +15C). Osvježenje za dušu onda u bifeu s kriglama Laškog.
lp

Pozdravljena
Fot.2 je taj greben i mi smo ga našla. Možići su na kraju strmine kad dođeš na policu. Prije ih nismo postavljali jer nismo znali gdje i kako ćemo izaći?
Mi smo našli dva puta i jedan te dovodi točno ispod grebena koji je na fot.2
čestitke za ponavljanje
lp

Da nije bilo tabora planinara u dolini, malo tko bi se potepao po ovim krajevima. Sa svizcima ove godine nisam imao takvu sreću da ih gledam tako izbliza kao prošle godine. Voda pritiče više po kapljicama, ali vide se posljedice oluja, kad sve pridrvi po obalama.
lp

22.7.2026 Lučka Bela, Brežiči, Stare štale
Obojica smo odmah imali istu ideju - pronaći put iz doline Lučke Bele do lovske kuće Brežiči.
Kako izvesti? Svatko svoju ideju, koju smo potom nakon zajedničkog dogovora ujednačili. To ujednačavanje i zajednički rad nagradilo nas je lijepim zajedničkim izletom, koji smo izveli u "0". Bez posebnih orijentacijskih, tehničkih poteškoća došli smo direktno ispred lovske kuće.
Tamo smo se počastili skromnim zalogajem i pod Lastovcem nastavili do Starih štala. Svizci su imali popodnevni odmor i samo jednog smo primijetili, koji se brzo sakrio u jazbinu. Osvježili smo se hladnom vodom i slijedi još spust po markiranoj stazi u dolinu Lučke Bele, gdje smo ostavili auto. Polom u donjem dijelu je djelomično saniran i nema više posebnih problema zbog oborenog drveća. Sljedeće osvježenje bilo je kod Žegnanog studenca, koji unatoč padalinama u posljednjih danima radi prilično slabo. Ali vode za piće ima više nego dovoljno. Skriveni Heineken, koji se sedam sati hladio u hladnoj vodi dajem traktoristu koji je dovlačio oborena debla do ceste - malo mu je smetao naš parkirani auto. Dečko je s veseljem prihvatio hladno pivo u naše isprike, a mi dobre volje zbog uspješno završenog izleta u Luče na osvježenje. ( kod Gamsa je srijedom zatvoreno )
lp geppo,pika

Mislio sam to korito pod Konjem. Mimo toga ideš do bivaka.

Čestitke što si uspio prvi put tako lijepo preko svih orijentacijskih petlji. Izvor u grapi još radi?
lp

10.7.2026 Obir (Zlatko&Zoki)
Ujutro parkirala malo dalje od jezera Freibacher. Lijepom šumskom stazom (u sjeni) do sedla Jagovčevo 1686m. Dok smo malicali kod pastirskih koliba gledamo u stijenu koja nas čeka. Staza do vrha nije osigurana ali je označena (pretjerano) sprejem i podsjeća me na domaće gore. Gdje je potrebno penjati se ne prelazi I. stupanj. Do vrha nismo imali nikakvih problema i nema pretjerane izloženosti - ali potrebna je opreznost!!!
Na vrhu nekoliko posjetitelja, ne zadržavamo se predugo.
Nastavljamo grebenom prema Kravlji vrh 2026m i tražimo odvojak za lovsku stazu. Isprva nalazimo na stijeni ostatke strelice i crvenog natpisa, ali je sve tako istrošeno da ne prepoznajemo kamo vodi? Onda nam uspije pronaći posječeno grmlje i veselo krenemo po prividnoj stazi. Ali ubrzo nam se sve izgubi. Tražimo, borimo se s grmljem i na kraju kontaktiramo samo telefonom. Napokon nam uspije pronaći jedva prepoznatljive i izblijedjele natpise na stijeni. Staza je vidljivija i veselo idemo po njoj. Kad dođemo do raskrižja shvaćamo da jedna grana vodi natrag prema Jagovčevoj planini, jedna do sipara i više u smjeru našeg dolaska. Odlučujemo se za potonje i spust počinjemo strmim siparom. Sipari pretvaramo u klizište krša i jedva se spašavamo da nas ne odnese niz strmi sipar. Počinje kalvarija: sunce, sipar, prašina, kamenje i svaki korak treba dobro postaviti da ne završi klizanjem. Nakon više od sat vremena takvog spusta dolazimo do lovske promatračnice. Svi iscrpljeni radujemo se sjeni šume, normalnoj stazi i malo kasnije spoju sa stazom kojom smo se ujutro uspinjali do sedla.
Kad se još rashladimo hladnom vodom već zaboravljamo na sve patnje. Kasnije si još priuštimo stanku u ugodnoj gostionici pred Železnom Kaplom i kupanje u Savinji kod Igla je već sve loše zaboravljeno i ostaju samo lijepe uspomene...
8 sati i nešto više od 10km
lp

2.6.2026
Ujutro parkiramo ispod farme Rogar. Putem do turističke farme Strevc. Iza farme prema Olševi. Preko čistine gdje je nekad bila lijepa smrekova šuma penjemo se uz brdo. Krivnja za pustošenje i degradaciju terena leži na olujnim nepogodama kojih je sve više. Neću čekati da se šuma vrati kakva je bila.
U preostaloj šumi još ima mnogo oborenih stabala koja leže preko staze. Ali nema problema pri prelasku ako si malo spretniji. Kod prozora malo se zadržimo, fotografiramo i u strminu prema Obel kamenu. Usput posjetim špilju u kojoj sam našao (13.6.2009) drveno korito za hvatanje vode koja kaplje po špilji. Korito još postoji, prilično ga je već nagrizao zub vremena. Na Obel kamenu malo se odmorimo nakon prilično strme strmine koja je uz to bila blatna i skliska u zadnjem dijelu. Nastavljamo grebenom do Govce. Donjom stazom natrag prema Potočkoj zijalki. Ne zadržavamo se predugo i nastavljamo spust do polazišta ispod farme Rogar.
Ovdje se odlučimo i za Strevčevu peć i opet natrag prema crkvici. Mimo crkve kroz šumu i u strminu Strevčeve peči. Na vrhu smo pošteno oznojili od strmine i sunca. Napravimo nekoliko snimaka i na hladno pivo Strevčeve turističke farme. Pošteno smo si ga zaslužili!

Javit ću se jer se već spominje.
Ta gora za koju pitaš je Križevnik s Turncom (stjenoviti vrh prije grebena).
Ta stazica je lovska staza koja je na nekim mjestima zahtjevnija nego uspon na Raduhu od Račkih vrata. Barem je bila takva kad smo s Janezom tamo hodili. Lovci su je kasnije sanirali pa je možda sad lakša?
Fotografija koju prilažem označava dio gdje treba popeti se na stijenu pa zatim po vrlo uskoj polici iznad ponora oko vrha. Meni je spust bio znatno zahtjevniji, više nego ta polica.
Na Ovčju stazu si došao u zadnjem dijelu puta i još je lijep dio odatle natrag prema markiranoj stazi za Raduhu. I taj je dio zahtjevniji od onog što si ti prošao.
Od Reberskog stana vodi lovska staza i spaja se na markiranu stazu za Grohat. Tu ima dosta orijentacijskih petlji.
lp

Stanp, taj slap je potpuno izvan markiranih staza. Spuštao sam se po prilično zahtjevnim bez staza i usput koristio dijelove šumskih staza. Koliko sam primijetio da bi negdje išlo direktno dolje, pokušao sam. U većini slučajeva bilo je prilično naporno, jako strmo. Ponekad je bilo potrebno i okrenuti se i vratiti. Najteže mi je bilo pronaći silazak s litica na koje me je dovela jedva vidljiva staza. Gazili su je rijetki posjetitelji i poznavaoci ovog terena (vidikovac). Šumske ceste su me držale više na istoj visini i hodanjem po njima nisam gubio vrijedne visinske metre. Ali usput sam otkrio mnogo novih stvari. Najviše me je iznenadio vidikovac na Repeljskoj dolini. On je potpuno uz cestu, ako nisi pažljiv možeš proći i uopće ga ne primijetiti.
lp

22.5.2026 Smrekovško pogorje
Jovan, imaš pravo! Primijetio sam kad sam prešao Krnes da neće izaći ( vremenski ). Također na kraju puta, kad sam prehodio skoro 24km jako se osjetilo u donjim udovima. I još smo sa ženom bili pozvani na RD u 18 sati, došao sam kući malo poslije 16 sati ( bez zaustavljanja na pivo na putu kući ).
U 7 sati ujutro parkirao sam kod mosta kad se ulazi u Rastke. Auto sam ostavio ovdje jer sam planirao spust od Starih stanova ( Golte ). Kako ću spustiti zadnji dio u Rastke bila mi je još zagonetka?
Sve do Komna išlo je bez spomena vrijednih problema. Kad sam prešao vrh Krnesa počeo sam malo drugačije razmišljati. U trenu sam se odlučio i spustio do lovske kuće. Kako ću doći u dolinu uopće nisam znao? Markacija nema pa sam se oslanjao na osjećaj. Nekoliko puta sam se okrenuo jer sam došao iznad strmih stijena i nije išlo dolje. Našao sam lijep prolaz i prešao strmu grapu. Onda po osjećaju dolje. Išlo je sasvim OK i nisam zalutao u veće probleme. Snježni nanosi su se brzo topili zbog strmine. Kad sam doplovio do ceste na Smrekovec jedino me mučilo što me čeka 2km asfalta i djelomično makadama do polazišta. Nisam vidio nijednu ljudsku dušu u 9 sati, čak ni u Rastkama.
Prehodio 23,6km u 8 sati i 45 min.

Staza koju si zamislio je OK. Za groblje pored bolnice ne znam, iako sam mnogo puta prolazio ovuda? Vodopada ima ovdje mnogo, jer ima i više pritoka nego drugdje. Vodopadi su visoki nekoliko metara. Ovisi o tome koliko je jak pritok vode, tako i izgledaju. Također lijevo od bolnice je jedan slap.
Imam planirano za sutra da idem nakon dugo vremena u ove krajeve. Planirano imam da parkiram u Rastkama i onda po stazi koju si planirao za povratak, prema Travniku. Od Travnika pa na Komen, Krnes, Smrekovec, Golte i onda spust natrag u Rastke.
lp