geppo - Zadnje poruke

29.5.202 Sv. Juraj
U lijepom sunčanom jutru odvezemo se do groblja - mjesto Pag. Tu parkiramo, gdje se prične cesta na greben (sjeverno nad mjestom). Na grebenu su četiri vetrnice i odašiljač. Cesta je sprva makadamska, kad se prične strmina dalje betonska do vrha.
U 45 min (spore hoje) smo na grebenu. Bura jako vuče i ne zadržavamo se dugo.
Po plavim markacijama nastavljamo po grebenu prema zapadu. Pot je zbog kamenja prilično zahtjevna, paziti moraš svaki korak. Popnemo se na najviši vrh 205m (Sv. Juraj), gdje su ostaci objekta i davne povijesti. Nastavljamo do opservatorije koja gleda na Paška vrata, prema zaljevu Slana i plaže Malin.
Pogled nas očara!!
Pot se inače nastavlja do kraja rta - svjetionika, mi se odlučimo za spust.
Spustimo se po svom do ceste koja nas dovede natrag u mestece Pag (na pivo).
prehodili 9km u 3 sata i 30 min
lp

10.3.2023 Renke
U maglenom jutru pri +4C parkiramo kraj glavne ceste u Renkama. Počinjemo s putom koji vodi na Ostrež i označen je. Ali ne skrećemo desno nego nastavljamo cestom za Konjšicu. Što smo više, više sunca. Od daleka ugledamo sjeverni greben kojim se namjeravamo popeti na Kumat. Hodamo po asfaltu dok ne dođemo do mjesta gdje se greben spusti do ceste. Slijedi strm uspon u obronak i uskoro smo u stijeni. Strmo je. Težina ne prelazi I.
Priležemo na vrh Kumata i nastavljamo po lijepom grebenu. Snijega više nema. Onda greben počinje padati i dolazimo do lijepo uređene stazice. Vodi nas natrag pod greben i nad razbitinama ispod nas koje nas podsjećaju na kamenolom. Onda niz greben prema selu Konjšica. Usred je razgledište s vpisnom knjigom i lijepim pogledom na selo - nemarkirano!!!
Tu uzmemo vrijeme za malicu i sjedimo na suncu. U međuvremenu ulovimo neke klope!!
Spustimo se do sela i po asfaltiranoj cesti prema Ostrežu. Pod Ostrežem skrenemo prema grebenu koji vodi prema crkvici Sv. Katarine. Tu nas ulovi oluja koja traje oko 20min. Dođemo do markirane staze koja vodi na Ostrež i nastavljamo po njoj. Kod crkvice predahnemo par minuta i nastavljamo na greben. Sunce proviri iza oblaka samo JZ je dosta jak na vršnom grebenu. Put nas vodi nad ponorima zidova koji padaju prema klancu Save, Renkama. Lijepi razgledi.
Hodali oko 7 sati. Snijega više nema. Od toga markirani greben Ostreža i put natrag u Renke. Ostatak nemarkiran.
lp

2.6.2026
Ujutro parkiramo ispod farme Rogar. Putem do turističke farme Strevc. Iza farme prema Olševi. Preko čistine gdje je nekad bila lijepa smrekova šuma penjemo se uz brdo. Krivnja za pustošenje i degradaciju terena leži na olujnim nepogodama kojih je sve više. Neću čekati da se šuma vrati kakva je bila.
U preostaloj šumi još ima mnogo oborenih stabala koja leže preko staze. Ali nema problema pri prelasku ako si malo spretniji. Kod prozora malo se zadržimo, fotografiramo i u strminu prema Obel kamenu. Usput posjetim špilju u kojoj sam našao (13.6.2009) drveno korito za hvatanje vode koja kaplje po špilji. Korito još postoji, prilično ga je već nagrizao zub vremena. Na Obel kamenu malo se odmorimo nakon prilično strme strmine koja je uz to bila blatna i skliska u zadnjem dijelu. Nastavljamo grebenom do Govce. Donjom stazom natrag prema Potočkoj zijalki. Ne zadržavamo se predugo i nastavljamo spust do polazišta ispod farme Rogar.
Ovdje se odlučimo i za Strevčevu peć i opet natrag prema crkvici. Mimo crkve kroz šumu i u strminu Strevčeve peči. Na vrhu smo pošteno oznojili od strmine i sunca. Napravimo nekoliko snimaka i na hladno pivo Strevčeve turističke farme. Pošteno smo si ga zaslužili!

Javit ću se jer se već spominje.
Ta gora za koju pitaš je Križevnik s Turncom (stjenoviti vrh prije grebena).
Ta stazica je lovska staza koja je na nekim mjestima zahtjevnija nego uspon na Raduhu od Račkih vrata. Barem je bila takva kad smo s Janezom tamo hodili. Lovci su je kasnije sanirali pa je možda sad lakša?
Fotografija koju prilažem označava dio gdje treba popeti se na stijenu pa zatim po vrlo uskoj polici iznad ponora oko vrha. Meni je spust bio znatno zahtjevniji, više nego ta polica.
Na Ovčju stazu si došao u zadnjem dijelu puta i još je lijep dio odatle natrag prema markiranoj stazi za Raduhu. I taj je dio zahtjevniji od onog što si ti prošao.
Od Reberskog stana vodi lovska staza i spaja se na markiranu stazu za Grohat. Tu ima dosta orijentacijskih petlji.
lp

Stanp, taj slap je potpuno izvan markiranih staza. Spuštao sam se po prilično zahtjevnim bez staza i usput koristio dijelove šumskih staza. Koliko sam primijetio da bi negdje išlo direktno dolje, pokušao sam. U većini slučajeva bilo je prilično naporno, jako strmo. Ponekad je bilo potrebno i okrenuti se i vratiti. Najteže mi je bilo pronaći silazak s litica na koje me je dovela jedva vidljiva staza. Gazili su je rijetki posjetitelji i poznavaoci ovog terena (vidikovac). Šumske ceste su me držale više na istoj visini i hodanjem po njima nisam gubio vrijedne visinske metre. Ali usput sam otkrio mnogo novih stvari. Najviše me je iznenadio vidikovac na Repeljskoj dolini. On je potpuno uz cestu, ako nisi pažljiv možeš proći i uopće ga ne primijetiti.
lp

22.5.2026 Smrekovško pogorje
Jovan, imaš pravo! Primijetio sam kad sam prešao Krnes da neće izaći ( vremenski ). Također na kraju puta, kad sam prehodio skoro 24km jako se osjetilo u donjim udovima. I još smo sa ženom bili pozvani na RD u 18 sati, došao sam kući malo poslije 16 sati ( bez zaustavljanja na pivo na putu kući ).
U 7 sati ujutro parkirao sam kod mosta kad se ulazi u Rastke. Auto sam ostavio ovdje jer sam planirao spust od Starih stanova ( Golte ). Kako ću spustiti zadnji dio u Rastke bila mi je još zagonetka?
Sve do Komna išlo je bez spomena vrijednih problema. Kad sam prešao vrh Krnesa počeo sam malo drugačije razmišljati. U trenu sam se odlučio i spustio do lovske kuće. Kako ću doći u dolinu uopće nisam znao? Markacija nema pa sam se oslanjao na osjećaj. Nekoliko puta sam se okrenuo jer sam došao iznad strmih stijena i nije išlo dolje. Našao sam lijep prolaz i prešao strmu grapu. Onda po osjećaju dolje. Išlo je sasvim OK i nisam zalutao u veće probleme. Snježni nanosi su se brzo topili zbog strmine. Kad sam doplovio do ceste na Smrekovec jedino me mučilo što me čeka 2km asfalta i djelomično makadama do polazišta. Nisam vidio nijednu ljudsku dušu u 9 sati, čak ni u Rastkama.
Prehodio 23,6km u 8 sati i 45 min.

Staza koju si zamislio je OK. Za groblje pored bolnice ne znam, iako sam mnogo puta prolazio ovuda? Vodopada ima ovdje mnogo, jer ima i više pritoka nego drugdje. Vodopadi su visoki nekoliko metara. Ovisi o tome koliko je jak pritok vode, tako i izgledaju. Također lijevo od bolnice je jedan slap.
Imam planirano za sutra da idem nakon dugo vremena u ove krajeve. Planirano imam da parkiram u Rastkama i onda po stazi koju si planirao za povratak, prema Travniku. Od Travnika pa na Komen, Krnes, Smrekovec, Golte i onda spust natrag u Rastke.
lp

Pozdrav
Još jednom prijeđi po cijelom grebenu Rogatca i izbjeći ćeš onaj neugodan spust od križa.
lp

30.4.2026 Veliki vrh (Begunjščica)
Jutros parkirali malo dalje (parkiralište) od Doma u Dragi. Pokraj Pastiraca, Tomčeve koće do Roblekovog doma. Jutros je Begunjščica bila još uvijena u tamne magle i nije se vidjela. Sjevernjak je kasnije raspršio magle i bili smo na suncu. Bilo je prilično hladno, smrznuto. Kod koće kratki užinak i dalje prema najvišem vrhu. Uskoro osjećamo snagu sjevernjaka koji je mlatio po grebenu. Nakon četiri sata stupamo na Veliki vrh 2060m.
Ne zadržavamo se predugo na jakom vjetru. Po grebenu dalje i onda si priuštimo u zavetrju kraći odmor prije silaska do Prevalla. Kalvarija je strm a i naporna. Kad se spustimo do križa (planina Preval) na suncu si priuštimo duži odmor. Spustimo se u klisuru Drage koja je na početku dosta razorena od oluja. Mnogo kamenja i kad dođemo do livada vlasulja duboko uzdišemo. Slijedi zanimljiv i slikovit spust niz uski žlijeb koji je dobro osiguran i nije težak. Još kilometar uz Begunjščicu i smo na izlaznoj točki.
Staza je u cijelosti suha i bez problema smo prešli malo više od 12 km u 7 sati i 30 min.
lp

20.3.2026 Krvavica, "Špura", Čemšeniška planina
Već dugo se ovdje nisam šetao. Prvo sam odnio "mojim" kamzima solni blok i objesio ga na stijenu. Ako neće lizati, premjestit ću ga tamo gdje imam solnicu. Tu sam opazio da dolaze.
Nastavio mimo Gunetove glave, Ošivke, do početka "Špure", koja te direktno odvede na Crni vrh. Sve u odličnom stanju!! Vrpci napete, jeklenice i, skratka sve OK.
Zadnji dio je klizav zbog taljenja ostataka snijega, ali se prolazi!! Na Crnom vrhu snijeg, vlašac, zvončići. Sišao više po svom - strmo!!
Uzeo prečicu mimo Kukemberga, preko potoka Suhi i nakon 9km na izhodištu.
lp

Lijepo Boštjan, i ja!
lp

U Socki +2°C i malo magle.
Stijene grebena obasjane. Kad dođem do plezalnog dijela pospravim štapove i navučem rukavice. Očekujem nekog modrasa na suncu. Prošle godine sam ga skoro zgazio. Toplo je, svaki korak i hvatanje provjeravam. Točno na istom mjestu kao lani ga iznenadim na suncanu kupanju. Sikćući se povuče u pukotinu i jedva uhvatim zadnji dio da ga fotografiram. Šteta što sam bio pre spor, on prebrz da ga snimim.
Na vrhu Kozjeka 746m se ne zadržavam dugo. Spustim se mimo cvjetajućeg teloha do Strnadovih livada. Neko vrijeme prelazim označeni put pa strmo gore na greben koji me u nekoliko minuta dovede na Špičasti vrh 960m. Privoščim si obilnu užinu i odmor na suncu.
Nastavljam grebenom do Kislice 994m i dalje do spusta. Kad dođem do police koja bi me vratila do Strnadovih livada odlučujem se za greben koji opazim dolje. Prelijep spust, da bi trajao duže. Zastajem na stjenovitim vrhovima, malo komplicirano za mene
Desno okomite prepadne stene, lijevo tako/tako ili nastavak grebena koji se prilično strmo spušta. Odlučujem se za lijevo i oko pola sata je prilično strašno pa OK. Dolje naiđem na lijepu policu kojoj slijedim do glavne ceste do Vitanja (trenutno zatvorena za sav promet). Po praznoj cesti mimo Uniorja i oko 2 km asfalta do parkiranog auta.
lp

Lijepo da si uzeo bolju polovicu sa sobom i ne kao za Valentinovo
lp

Oportunist
lp

Odabrao si dugu varijantu
lp

8.1.2026 Krvavica
Na parkiralištu (12:30h) uz Suhim potokom -5C. Obujem "derezice" i po tragu prethodnika prema vrhu. Težak je dio pod Oknom. Klizavo, dereze ne drže baš, snijeg je labav. Kroz Okno popnem se bez problema, uže je suho. Ali pojavi se jak zapadnjak koji nosi snježne kristale. Već za vrijeme vožnje prema Krvavici primijetio sam bijele "zavjese" na vrhu i očekivao nešto takvo. Na drugu stranu još nitko nije otišao i odmah se odlučim za taj spust. Ni ne mami me natrag istim putem, preko tog zlog dijela pod Oknom. Spust u sotesku Tesen također u redu. Do razvoda za Zajčevo trag prethodnika koji je vješao trake boja na grane i označavao put prema Zajčevoj. U soteski me zasipa snijeg s grana koje otresa zapadnjak. Ništa posebno, osim sve više podrtih stabala koja svojim stablima i granama ometaju put. Nakon tri sata krug je sklopljen i još uvijek -5C.
Snijega do 60cm i neki dijelovi na mojoj stazi bili su prilično teški!
lp

28.12.2025 Raduha
Parkirali malo pod Radušnikom. Cesta za ovo doba godine prilično normalno prohodna (jako posuta pijeskom). Do koče bez gamaša, dalje zameti. Prvo smo se popeli na Lanež. Kad smo došli na greben, ohlađivao nas je uraganski sjevernjak. Ponekad smo se posrtali u naletima i puzali prema planoti Laneža. Posljednji stjenoviti dio je bio zahtjevan u vjetru. Na planoti nije bilo tako loše. Kad uđemo u zavjetrje Male Raduhe, vruće nam je. Do vrha Raduhe sjevernjak još prati greben, ali nije tako jako kao pred Lanežom. Na vrhu grupna fotografija, nahrani vranovce i silazimo u zavjetrje. Plan je tražiti direktno do Planine Arte. Povezli Maju, njoj prvi silazak po tom bezpotju. Početak (PVC vrećica), kao uvijek, tražimo.
Našli smo je, slijedi silazak. Ponekad zahtjevan jer snijega u zametima preko koljena ili više. Novakinja Maja dobro se drži i slijedi bez cmizdrenja.
Kad se spustimo do granice šume, bolje je i brzo smo na suncu Planine Arte. Na suhim klupama užina i kratak odmor. Slijedi silazak u maglu. Nakon malo više od šest sati na izlazištu. Posljednji dio silaska blatan.
lp