malinca_13 - Zadnje poruke

Prije dva dana pogled s Koče pod Stolom prema Stolu. Još ima malo snijega, ali s dobrom obućom ne bi trebalo biti problem.

Slovenska planinska staza

Maribor - Slovenj Gradec

Između Božića i Nove godine 2025. krenuli smo Slovenskom planinskom stazom iz Maribora u Slovenj Gradec.

Prvi dan (popodne): Maribor - Mariborska koča (zatvorena) - Ruška koča na Arehu
Vožnjom vlakom dolazimo do stanice Maribor Tezno i pješice nastavljamo do početka staze. Počinjemo hodati oko tri sata, kad sunce polako zalazi iza brežuljka. Slijedi idilična zimska šetnja uz boje zalaska. Na smrekama sloj bijelog snijega. Zatim tama, hladnoća, jedva vidimo markacije, posrćemo kroz snijeg koji se jednom urušava, drugi put kliza. Prolazimo pokraj turističkih naselja i skijaških centara u prednovogodišnjoj ukrasu. Malo dalje od skijaškog područja opet mir, snijeg pod nogama i bistro zvijezdano nebo nad nama. Na kraju idilični Areh - iza crkvice blista Orion, Plejade … Koča je zatvorena, ali nam ostavljaju otvorenu sobu gdje umorni jedemo večeru iz ranca.

Drugi dan: Areh - Koča na Pesku (Rogla)
Izvorni plan bio je drugačiji, ali se ujutro za doručkom u koči odlučujemo ići samo do Rogle. Kilometri u snijegu teku sporije. Na Arehu susrećemo puno skijaša i vrlo malo planinara. Rezultat je da većina staze prema Šumikovom vodopadu nije išljapkana. Gaženje planinske staze uzima nam dosta vremena i energije. Na stazi gotovo nikoga ne susrećemo i čini mi se da smo sami u lijepom zimskom gozdu. Nastavljamo po zasneženoj cesti jer je većina planinske staze prekrivena dubokim snijegom i ne želimo da nas noć opet sustigne. Prema Klopnom vrhu (koji nam ne daje osjećaj vrha) i zatim do Rogle put je lakši i brži. Osim zadnjeg kilometra po prometnoj cesti nikoga ne susrećemo, pa uživamo u miru i tišini udaljenih staza.

Treći dan: Rogla - Lovrenška jezera - Ribniška koča

U koči jedemo doručak i pakiramo sendviče za put. Osmjehujemo se gužvi na skijaškoj stazi, mi pak idemo mimo prema Lovrenškim jezerima. Taj dan otvaraju nam se mnogo više pogleda, uključujući planine, jer više staza ide otvorenim prostorom. Danas ima više ljudi i zato je staza uglavnom išljapkana. Snijeg i sunce stvaraju zimsko idilo. Budući da nam ostaje vremena, idemo do zasneženog Ribničkog jezera i čekamo zalazak sunca na Jezerskom vrhu. Nakon vrlo ukusne večere u koči odigramo partiju šaha.

Četvrti dan: Ribniška koča - Slovenj Gradec

Iako volimo dugo spavati, danas se odlučujemo krenuti prije svitanja, nagradjeni prekrasnim pogledima. Put do Crnog vrha obojen je narančasto od sunca. Silazimo do Grmovškovog doma gdje pijemo kavu u gužvi skijaša. Nastavljamo uz skijašku stazu, opet gazimo jer planinska staza nije išljapkana. Vrijeme se mijenja i dok dođemo do Koče pod Kremžarjevim vrhom dobijemo i malo snijega s neba. U koči vlada domaća planinarska atmosfera, jedemo ručak i silazimo strmom ledenom stazom u Slovenj Gradec - to je jedini dio staze tih dana gdje su nam stvarno trebale male dereze. Imamo neke poteškoće (ne neočekivane) s povratkom javnim prijevozom jer na blagdan nema puno autobusa. Zadovoljni se vraćamo i već planiramo sljedeće etape Slovenske planinske staze.