KrEnD - Zadnje poruke

Letos sam bio na grebenu kad sam povezao Rinke, Skutu i Dolgi hrbet (sa Jezerske strane). Sa strane Skute je ubrzo nakon raskrižja jedno blago previsno mjesto (dobro opremljeno), ali nije izloženo (nakon nekih 10 visinskih metara penjanja prema dolje dođemo u škrbinu). Zatim slijedi jako lijepo penjanje gore i dolje i gore i dolje ... sve do vrha. Spust s vrha je isprva jako udoban, zatim slijedi dobro opremljen skok, koji je jako izložen, provalija dolje je stvarno duboka. Meni je taj dio psihički "najteži". Nakon skoka slijedi još nešto uglavnom neosiguravanog penjanja prema dolje do Mlinarskog sedla.

Put od bivaka Nogara do spoja sa stazom koja vodi s Mangartskog sedla prema Mangartu je uspon preko livade i sipara. Na putu nema nikakvog posebno zahtjevnog mjesta, jedino ispod bivaka Nogara ima nekoliko čeličnih užadi, ali ništa posebno. Ako ćete se popeti do vrha Mangarta, slijedit će "teži" dijelovi na slovenskoj ili talijanskoj stazi.

Ne znam inače čemu biste se željeli izmaknuti Via Italiani (ferati). Radi se o sportskoj ferati koja je od ulaza do izlaza opremljena čeličnim užadima (osim na travnatom dijelu u sredini čini mi se da nema, ali se baš i ne sjećam , u svakom slučaju tamo nisu potrebna ). Omogućuje uživačko penjanje s lijepim pogledima, pri čemu možete biti pričvršćeni na uže tijekom cijelog stijenskog dijela. Prema vrhu je ferata prilično zračna, ali nije teška u smislu tehničke zahtjevnosti (to je naravno subjektivna ocjena). Ako već imate iskustva s feratama, onda preporučujem uspon ovom. Naravno sami procijenite svoje sposobnosti!

Spust preko Plazja na suhom odbijam (šoder ...).

Prilažem još fotografiju Mangarta u koju sam unio približan (!) tijek puta. Plavim X označena je pozicija bivaka (ta je točna). Crvenom linijom označio sam uobičajeni put, ružičastom približan tijek ferate: ulaz u stijenu je označen ispravno, za gornji dio ne dajem ruku u vatru da sam napravio potpuno točan crtež, sigurno izlaz malo lijevo od najniže točke grebena). Nacrtao sam i poprečnu stazicu koja se koristi ako se ide na feratu s Mangartskog sedla (u tom slučaju nije potrebno spustiti se potpuno do bivaka).

(Mangart je slikano s padina Ponce)

Greben iz Vevnice na Poncu prešao sam prvi put prije tri godine, zadnji put prije dvije godine. Prije dvije godine na grebenu su na najkritičnijim mjestima postavljene nove čelične užadi. Najviše sam se obradovao novim užadima na travnatoj padini pri prijelazu u škrbinu između Zadnje i Srednje Ponce. Osiguranja na spustu iz Vevnice u prvu škrbinu bila su i prije dvije godine još uvijek "stara". Unatoč "klimavosti" omogućila su siguran prijelaz.
(činilo mi se vrijednim zapisati komentar, jer se spominje i mogućnost "spusta" preko Zadnje Ponce - u stvari to je vrlo dug grebenski prijelaz i nikako samo spust )

O, super tema odnosno tura. Hvala lijepa za sve opise i također za ucrtani greben koji iz Kotovog sedla vodi pod Vevnicu. Umirujuće je i vidjeti da su sidrišta za spustove na turi uređena. Rado bih upitao dvije stvari:

- koliko dugo uže je na turi potrebno? 60 m ili može i manje?
- iz koje knjige/vodiča su zalijepljene fotografije?

Moje je mišljenje da dobro uvježban planinar ne treba SVK na Škrlatici. Ili drugačije - tko bi ga za siguran osjećaj na mjestima gdje je čelični kabel stvarno treba, njemu će psihički biti jako teško penjati se po ostalom nezaštićenom dijelu penjačkog dijela puta. Ali to je samo moje mišljenje, nikoga ne uvjeravam da ne koristi SVK. Kao što kaže gospodin Trobec, korištenje SVK je stvar iskustva i prosudbe svakog pojedinca.
(za referencu: sam na Škrlatici SVK nikad nisam koristio, također na putu od Kredarice do Triglava ne, ali ga uvijek koristim recimo pri spustu kroz Zadnje okno na Jubilejnoj stazi na Prisojniku ili recimo pri usponu po via della viti na Vevnicu ili preko Pipanove ljestve na Montažu).
Čini mi se da je za prvi put bolje imati pojas i SVK sa sobom, čak i ako se ne koristi. "Sigurnije je sigurnije "- Prije nekog vremena sam išao npr. prvi put po Kopinškova na Ojstricu i na osnovu fotografija na hribi.net procijenio sam da ću možda trebati SVK. Staza se onda pokazala znatno lakšom od očekivanja i SVK i pojas su ostali u ruksaku.

Zelo lepe fotografije . Kćeri su također jako utrenirane i prave planinske koze (mišljeno pozitivno ). Sve čestitke! Ponavljače valja upozoriti da je uspon preko Findenegga ozbiljan planinarski podvig i da su svakako potrebna prethodna iskustva. Meni se čini najteže doći do Findenegovog žlijeba, jer su neke police iznad Clapadorio (klisura duboko dolje gdje je završni "zrak") jako uske i osjećaj je stvarno iznimno zračan. Sam mislim da je za spust po "normalci" potreban SVK, bez njega može biti psihički naporno, mislim prije svega na sekciju čeličnih užadi koja vodi do Pipana.

Sam sam bio gore prije tjedan dana. Išao sam iz Jezerskog mimo kućice na Ledinama. Put do vrha mi se činio jako lijep, prava planinarska poslastica. Posjetio sam i Kranjsku Rinku, zatim sam se spustio na markiranu stazu koja vodi prema Skuti. Ispod Kranjske Rinke me je s markirane staze povukla desna nemarkirana stazica koja počinje preko sipara, ali je odsvjetujem u spustu jer uskoro "nestane", pa treba tražiti prijelaze preko ploča i ići preko nekakvih "polica" pa se spustiti do markirane staze. (Kad je stazice "nestalo", nisam htio nastaviti poprečno na istoj visini da se negdje ne zapletem. Zna li netko kamo vodi stazica?) Zatim sam išao markiranom stazom na Skutu (po stazi štapića, hehe) pa preko Dugog hrpta na Mlinarsko sedlo. Zatim je uslijedio, barem za mene, najteži dio ture - spust s Mlinarskog sedla do Češke kućice. Zaštite na ovom putu ima malo, u spustu stalno treba paziti na mogući kliz. Koncentracija je potrebna sve do dodira sa siparom. Zatim mimo Češke kućice u dolinu.