Jučerašnji uspon na Nanos s Podnanosa bio je zbog koprene sasvim pravi, a hlada gore uvijek zbog vjetra.
Već na startu osjetim mediteranski zrak koji me pratio cijelim putem.Poznata planinska cesta se u dugim okukama penje preko skalnog stupnja planote Nanosa sve do Vrata 800m, kod Sembijske bajte, tamo se malo više ohladi.Naprijed poznata staza vijuga s konkretnim usponima do hoste gdje sam već blizu Vojkove koče na Nanosu, za 2,5h, domaćini čestitali.Na vrhu je konkretno vuklo pa sam dobro pazio na spustu prema Razdrtu, domaćinima malo veći dah.U nastavku brz spust i za nekih 4km do Abrama k prijatelju medvjedu.Snijega zimi u zametima par metara koji su kod njih nestali tek prije nekoliko tjedana.Na Uskrs su turisti još klizali na skijama iza farme.Snjeg je bio dolje kod tunela, kažu kao odrezano. Domaća kuhinja ovdje je neprocjenjiva, ljudi mnoštvo da tanjuri neprestano idu iz kuhinje na stolove, cijene još nisu visoke za taj kvalitet.Medvjed broji već 22 proljeća i dobro se drži na domaćoj buri.Još barem 10-15 godina će živjeti, kažu kod Abrama.Veselje je tu doma, ono unutarnje, pravo.Spust je uvijek brz jer sam lako pretekao sva vozila, samo paziti na kamenje sa stijena na cesti, ukupno 40km, 1200 v.m., lp!

