headstar - Zadnje poruke

Započeo sam u Mariboru:
1. dan: Prvog dana sam obavio s Pohorjem i prespavao na Uršlji gori.
2. dan: Drugog dana sam obavio sa Smrekovcem i Raduhom i prespavao na Korošici.
3. dan: Trećeg dana sam prešao sve Kamniško Savinjske alpe i prespavao na Kališću.
4. dan: Četvrtog dana sam prešao Storžič i sve Karavanke (Dobrča, Begunjščica, Stol, Golica, Baba) i prespavao u Mojstrani
5. dan: Petog dana sam prešao Triglav, Razor, Prisojnik i Jalovec te prespavao u Trenti.
6. dan: Šestog dana sam prešao sedam jezera, Krn, Vogel rodicu i Črnu prst te prespavao na Petrovom brijegu
7. dan: Sedmog dana sam prešao Porezen, Sivko i Trnovski gozd te prespavao na Colu.
8. dan: Osmog dana sam prešao Javornik, Nanos, Predjamu, Postojnu i Sv. Trojicu te prespavao u Pivki.
9. dan: Devetog dana sam prešao Vremščicu, Brkine i Slavnik te stigao u Ankaran dovolj rano da sam se 3 sata kupao.

Cjelovito sam imao sa sobom Dnevnik gdje sam skupljao žige, ali mi je na kraju slučajno pao u more. Šta sad? Jesam li ovlašten za značku? Hoće li itko poći sa mnom kao svjedok pred Komisiju za staze na PZS?

LP

Pečat za Gomilu nalazi se u skrinjici kod razglednog tornja. Bio sam tamo prije dva tjedna.

Košenjak - spomenik tragediji na putu preko Kozjaka

Z zanimanjem sam pročitao zapis povodom 60. obljetnice Slovenske planinske staze. Zaboljelo me neke netočnosti koje bih htio istaknuti, naime piše:

- SLOVENSKA PLANINSKA STAZA U BROJKAMA:
Otvorena 1. kolovoza 1953., imala je 80 točaka.
Pobudnik i idejni tvorac: Ivan Šumljak.
Broj točaka: danas 75 kontrolnih točaka od 2011. (2003.-2011.: 71 kt, 1993.-2003.: 69 točaka (2001. promijenjena jedna), prije 1993. bilo 80 kt).

Dodao bih da je SPP prije 1958. išla samo do Postojne (žig kod tajnika PD) i manje KT.


- popnu se na 23 divna vrha,

Ima ih znatno više (na putu "Po robu" npr. barem 5).

- prati ih na cijeloj SPP crveno-bijela Knafelčeva markacija s brojem 1.

Ne drži, jer markacija na više dionica npr. Podkraj-Abram ne pronalaze se, na dionici Senožeče-Vremščica nema broja 1....


Do sada je oko 9500 planinara uspješno prešlo Slovensku planinsku stazu, kojima je dodijeljeno toliko znakova. U evidenciji PZS prvi primatelji častnog znaka: Pregrad Pašič, Beograd (1958), Dušan Starčević, Beograd (1958), itd.

Ne drži, jer u evidenciji sledeći:
1. Predrag Pašić, Beograd
2. Franc Šolar, Koper
3. Borut Juvanc, Maribor
4. Drago Glogovšek, Maribor
5. Norbert Voj, Maribor
6. Margetić Rudi, Celje
7. Jovan Marković, Sokolov Kamen
8. Slobodan Stanišić, Sokolov Kamen
9. Tomislav Savić, Sokolov Kamen
10. Ivanka Mohorič, Kranj

B2,

na web stranicama komisije za europske pješačke staze postoji forum na kojem je dosta riječi posvećenih i austrijskom dijelu staze (također o etapi od Leobna tj. Bruecka prema Speikkoglu).

link: http://eupoti.com/keups.htm

Predložio bih dio austrijske planinarske staze E6 (NordSuedWanderWeg) između Bruecka i Speikkogloma (Koralpe) koju biste mogli produžiti preko Košenjaka do Dravograda. Radi se o npr. petodnevnom prelasku lance vrhova 1300-2100m.

B2 sve što si napisao drži kao pribijeno.

Put od Nanosa do Predjame označen, uz oznake još se može pratiti stara "jedinica". Od Predjame do Postojne nema oznaka i nikad ih nije bilo (PV 1955/11). Od Postojne prema Lonici može se pratiti kakva oznaka bez "jedinice", dio između Lonice i Slovenske vasi lijepo označen ali voden sasvim drugdje nego što je išla SPT 1. Naime "prava" put išao je od raskrižja na livadi pola sata ispod Trojice ravno kroz šumu, prešao cestu tik uz znak za vježbalište i spustio se po južnim padinama oštrog vrha (danas zaraslo) na makadamsku cestu i njome po SZ strani Petelinjskog jezera u Slovensku vas gdje je žig još uvijek u el. ormariću kod Vadnjala (kuća prazna nekoliko godina). Od Slovenske vasi preko Petelinjka, Osojnice, Volča i na Vremščicu put dobro označen, samo "jedinicu" teško pratiti.

Talci, put Postojna - Sv. Trojica

Je li tko zadnje vrijeme hodio po "pravoj" slovenskoj planinskoj stazi konkretno na relaciji Nanos - Predjama - Postojna - Lonica - Pivka - Vremščica?

Na osnovu vpisne knjige u Slovenskoj vasi zaključujem da već nekoliko godina osim mene nitko nije bio ili planinari jednostavno ne znaju lokaciju knjige i žiga kod Vadnjala.

Cijeli put sam veselo pritiskao fotoaparat i skupljao dokaze - slike. Ali sve uzalud... Dok sam se kupao, aparat je vjerojatno postao meta nekog od kupalaca, jer kad sam se vratio na plažu aparata (oh ti nesrećo) uz ruksak više nije bilo!

Ovaj vrh me nimalo ne podsjeća na krpelja!

Tijekom odmora posjetio sam i Biokovo - prošao dio Biokovske partizanske staze (KT 9 - KT13). Zanimljivo na ovoj stazi da na KT nema pečata nego samo oznaka KT. U dnevnik treba zalijepiti sliku KT.

LP