sumrag - Zadnje poruke

Mimo Planine v Lazu krenuli smo prema Vršacima. Na putu - osim oko Planine Blato - nismo sreli planinara. Put do sedla između Hribarica i prvog Vršaka može biti bespućem s obiljem kamenčića. S posljednjeg Vršaka nastavili smo grebenom slijedeći usamljenog srne i spustili u Globoku kontu. Desno gore na sedlo između Zadnjeg Vogla i Vršaka nam je bila melješ previše, pa smo skrenuli lijevo prema Planini v Lazu. Kad nam se otvorio pogled prema Planini v Lazu odlučili smo držati lijevo melište pod Debelim vrhom i potpuno zaboravili odakle Konjskim policama ime. Uskoro nakon izlaska iz Globoke konte ugledali smo tanku stazicu desno koja vodi u već poznatu grapu pod Kredom i Slatnom, pa smo je ignorirali. I dobili smo što smo tražili - stijen bez prolaza. Malo smo lutali medu ruševjem i stalno nailazili na previsnu stijen, kad smo već malo umorni odlučili natrag do stazice koja se nam nudila. I nakon prilično elegantnog prolaza došli u grapu pod Kredom i Slatnom i natrag na planinu v Lazu. Kad smo pogledali natrag na Konjske stene, postalo nam je jasno da smo imali sreće...

Desna varijanta puta uz melište je neoznačena i prema vrhu jako strm - znatno lošija za klizanje od označene strme staze. U snijegu možeš zapičiti čizmu, gdje je spihano nailetiš samo na led koji prekriva kamenje.

Prave dereze zahtijevaju cepin i znanje o njegovoj upotrebi. Male derezice nisu zamjena za oprez.

Jučer i u subotu bile su na Nanosu potpuno zimske uvjeti - mjesta poledica put, prema vrhu tvrd, skorjasti snijeg i prilično jaka bura čiji dašak te može lako baciti dolje. Budući da smo se vraćali po Janezovoj dolini vidjela sam tek kod podnožja helikopter koji je došao po planinca koji je zdrsnuo na sredini Pleše, vjerojatno preskočio kameniti skok pa onda i kroz šumu. Kapu dol pilotu! Gospodin koji je kod podnožja pričao kako je prošao pored ozlijeđenog bio je obučen u adidase Nanos nije hribić!

Ma da, mislila sam na Markya i donji komentar, da si mora odabrati adrenalinske pute na Grintovec...

Valjda smo se u nedjelju sreli na stazi na Grintovec.
Ali staza preko Mlinarske sedlo bez dereza bila je stvarno previše adrenalinska...

Jučer smo se odpravili na Ledinski vrh. Skupaj za nama su otišla dva turna smučara, koji su se pak okrenuli jer nisu našli lovačku stazu. Mi smo nastavili prema Babi i došli do prvog slapa gdje smo skrenuli desno gore u grapu koja se prema kraju neuljudno uspinjala. Snijeg je bio krhak i cepin gotovo nije imao što uhvatiti, duboko dolje su srećom dereze osjetile malo leda pa smo izašli iz grape malo iznad visine koče na Ledinama. Kad se svijet izravnao snijeg se tako neuljudno predirao da smo skoro okrenuli, zatim se stanje popravilo, na 1900m smo došli do sunca i malo kasnije do vrha. Na njemu dva smučara iz Okrešlja i jedan pas. Zatim smo se sjurili dolje do Ledina, ponovno bez uspjeha tražili lovačku stazu (250m dolje i gore...) i konačno se spustili preko Žrela natrag. Od Žrela do žičare je plazovina prekrivena 20 cm "šećernog snijega", koja uspješno skriva sve neravnine pa je hodanje bilo prilično neugodno. Zato smo nakon devet sati hoda bili vrlo sretni videvši auto...