cenc - Zadnje poruke

Ponosno kao crkveni zvonik stoji Turn kraj Crnog vogla,od kojeg ga dijeli škrbina. Do nje je lak pristup s Kaninskih poda,
od nje do vrha pak treba savladati kratku dvojku.

Uz uspon na Turn pod Crnim voglom sam u utorak, 22.9.2015.,završio »projekt osvajanja slovenskih dvatisočaka«
i na svom popisu napravio posljednju,
412. kvačicu.
Kažem svom, jer popisa dvatisočaka ima više, kriterije za sastavljanje popisa pak teško odrediti.
Pomoću sam se poslužio širim popisom Marjane i Marka (M&M), njih neke dodao, predvsem se pak držao pravila da na nj uvrstim vrhove koji su na zemljovidima, i vrhove čija imena se pojavila u drugim popisima i različitim publikacijama (npr. Imenoslovlje Julijskih Alpa).
Pri »osvajanju« se pokazalo i da neki na taj popis ne spadaju, drugima se žal pak čini nepravda jer nemaju ime i izmjerene visine.
Deset godina sam predvsem s prijateljem Janezom, koji je sa mnom
većinu dvatisočaka prehodio već drugi put, obilazio meni dotad neznane
vrhove i grebene. Gdje sam trebao još iskustva alpiniste, pak je bio
sa mnom i brat Drago.
Svega na oko 100 vrhova je staza označena. Na sve ostale treba stazu
naći i nekad više, drugič manje i popeti. Opisi postoje na spletu (M&M..), u veliku pomoć su pak lovačke staze i srneće stečine. Za sve ostalo
(volju, kondiciju, upornost..) pak moraš poskrbeti sam.
Sretan put ponavljačima.
Vinko

Tone i "DVas", nema potrebe za ikakvom gorčinom kad razgovaramo o brdima.Svatko ima svoje želje i mišljenje, što je meni potpuno razumljivo.

Ali na osnovi iskustva, mišljenja sam da je najlakše sastaviti "pravi" popis kad imaš većinu vrhova već u "nogama".
Tada je i najlakše procijeniti koji spada na popis a koji ne. I opet je to subjektivna ocjena.
Barem za mene prominencija nije najprikladniji kriterij, jer po njoj mnogi poznati vrhovi mogu ispasti s popisa.
Na primjer, na jednom od prvih popisa dvatisućaka (254) nije bilo Široke peći!

Dvas, imaš li je na svom popisu 284 dvatisućaka? Pa Oltarček, Mali Prisank,Veliki kup, Rdeči kup...

Uživajte u brdima i vratite se sigurno kući.
Vinko

Po mojem mišljenju ih je još uvijek više od 284.
Sve ovisi o kriteriju za koji se odlučiš. Službenog, barem po mom saznanju, nema.
Za mene je bilo važno ime i "službena" visina na kartama, vodičima i Imenoslovlju Julijskih Alpa.

Kad ih većinu imaš u nogama, vidiš da mnogi "vrh", iako ima službeno ime i visinu, ne zaslužuje mjesto na popisu. Drugome se opet čini nepravda jer nema ime i visinu.
Dobrih 300 u svakom slučaju zaslužuje da bude na popisu. Naravno, ako koristiš i kriterij da si se na vrh s imenom moraš pošteno potruditi (npr. Oltarček, Vrh Rokavskega grebena, Široka peč, Rdeći kup, Mali Prisank...) i ne inzistiraš na prominenciji...

Možda je već bilo navedeno, ali sam propustio.
Gdje možeš ostaviti vozilo ako ideš na Špik?

Tudi meni se često izvan sezone neka tura u Austriji produži jer moram krenuti "s dna".
U Austriji ima puno "planinskih" cesta, čak i asfaltiranih, u zimsko vrijeme zatvorenih bez obzira na uvjete i po njima se mogu voziti samo oni s dozvolama.
Austrijanci to prihvaćaju više-manje s razumijevanjem, mi ćemo se morati na to naviknuti.
Nažalost!

Još uvijek sam istog mišljenja,
da Malog Prisanka ne bi više ponavljao. Hudičev žleb mi je "unio" previše straha u kosti.
Čestitam za hrabrost.
Lp, Vinko

Ponuda s cijenama na "balkonu Gesause na koči Grabneralm. Uvijek je na koči puno planinara, ne samo vikendom.....

Sezonu smo s Dragom započeli Hochturmom.
I što smo se više pomicali gore po Gornjoj Štajerskoj, to su vrhovi bili zanimljiviji.
Admonter Reichenstein najljepši i Grimming najmoćniji. Lijep zaključak ove sezone u visokogorju.

Stvarno pravi planinski raj. Ogromno cvijeća, puno
"domaćina" (gamsova!) i malo nas posjetitelja
cvjetnih poljana.
Kad procvjetaju još i planike, idemo ponovno
- na naš najbliži štajerski dvotisuhovnjak.

Tadej, veseli me da si "otvorio" ovu temu.
Radi se o dvije manje poznate "točke" na istočnom Kozjaku,
koje su obje vrijedne posjeta u svakom godišnjem dobu.
Nedaleko od razgledne Kranjčeve pećine je još najviši vrh istočnog Kozjaka (995m, bez razgleda), koji službeno nema ime, domaćini mu kažu Kogl.
Lp, Vinko

Tone, prave 'cvjetke' imaš pred sobom (Mali Prisank, Glava pod Planjom), osim Goličice koja nije ništa posebno. Ali s tom tvojom kondicijom sve to neće biti problem.

Vozni red je prilagođen "turistima i kaveljima", što je na kraju i razumljivo. Ti "kaveljci" koji u 11 sati ne mogu do vrha i natrag, pa će morati planirati dvodnevni izlet. Na rano start smo Štajerci ionako navikli.
Neka rješenje ipak postoji.

Trobec, u dolinu smo nakon dobrih dva sata došli skoro na kraju. Lovačka staza koja je povremeno slabo vidljiva ide više.

Prečenje Polovnika je stvarno jedna od vrlo lijepih tura u našim brdima.Čestitam. Kao pravi Drago, dobro si smislio povratak. Mi smo imali probleme na povratku jer smo s Krasjeg vrha otišli prema planini Zaprikaj umjesto da se spustimo do Lovske koče odakle vodi po sjevernoj strani lijepa stazica natrag
u Log Čezsoški.

Pozdravljena,
ako ne nađeš varijantu s dva auta predlažem da se odvezeš u Toplu do rudnika i tamo parkiraš.
S njega ideš strmom stazom ravno na Knipsovo sedlo s sedla prvo se prošećeš lijevo po grebenu do Veške kope vratiš natrag i nastaviš desno do Kordeževe glave. Na ovoj lijepoj grebenskoj stazi "posjetiš" sve dvatisočake.
S Kordeževe glave pa preko Male Pece po označenu poprečnoj stazi natrag do auta.

Tone, i ja se nadam da još napravimo neku zajedničku
turu.
Mimo toga, kad nestane dvotisućaka doma, tamo uskoro preko granice (Karnijske Alpe, Krške Alpe ili Nockberge) još puno takvih po kojima se može kao sivi šodravec skoro samo "prošetati"....
Vrlo prikladno za jače posijedjele šodrovce koji ne mogu više ruksak s gvožđem.