Vsobotu zjutro se odpeljem do Bijelih voda, šteta ne previše rano tako da unatoč žuborenju potočića uz put nema prave hladnine i dosta znojav dođem do skloništa Brunner. Tamo napunim boce vodom i nastavljam do bivaka Gorizia. Još uspon na škrbinu i već sam na stazi 100-godišnjice. U rov nasuprot dolaze dva njemački govoreća planinca koje sam sustigao kod bivaka G. i pitaju me za put do koče Corsi. Ukažem im pravi smjer i nastavljam do Anite Goitan. Budući da se za uspon na Divlju kozu nisam najbolje pripremio (previše površno pročitao u koju grapu skrenuti s puta nakon A.G.) očito sam skrenuo u krivu ali sam dobro birao prolaze i dostigao vrh s sjeverne strane. Na vrhu me pozdravlja ljubazan Talijan koji je čekao svoje prijatelje alpiniste koji su penjali sjeverni zid. Malo začuđeno me gleda kad mu kažem odakle dolazim i pokazuje koja grapa je prava te mi objašnjava spust više puta jer talijanski skoro ne znam ništa. Dao mi je vrlo dobre savjete pa nisam imao problema pri spustu (nemojte čitati kao šetnju
), a da sam se vraćao po grapi pristupa ....?
Budući da mi nije bilo dosta popeo sam se još na Viš, pa mimo Mojzesove škrbine do koče Corsi gdje sam se opet sreo s Talijanom i prijateljima. Slijedio je spust (ako se tako može reći jer put ide skoro više gore nego dolje
) do auta kod Bijelih voda. Lijep vruć i naporan dan bio
