ksena - Zadnje poruke

Ararat je s 5165 m najvišji vrh Turske i za Armence, koji nikako ne mogu preboljeti njegove izgube, sveto gora. Ognjenički stožac, koji nije aktivan već više od 150 godina, pokriven je vječnim snijegom i leži 16 km od iranske i 32 km od armenske granice. Njegov niži susjed Mali Ararat visok je 3896 m i leži JI od glavnog vrha Ararata.
Na njega smo se popeli 23.7.2014, prije toga smo se temeljito aklimatizirali, tako da uspon na vrh nije predstavljao problem.
Letjeli smo iz Ljubljane preko Ankare do grada Van, koji leži uz istoimeno jezero, zatim s kombijima do grada Dogubayazit.
S uzlazom smo počeli u Eli Vilage na visini 2200 m i prvi dan odradili 1000 m visine do prvog kampa Yesil Yayala, drugi dan smo se popeli do visine 4200 m te se ponovno spustili na 3200 m, gdje smo drugi put prenoćili. Treći dan smo se preselili i prenoćili na 4200. Taj dan nas je zajelo nevrijeme s tučom, neprijatan dan nastavio se u zvijezdnu noć i umitu, sunčan sljedeći dan. Nekoliko nakon jednog po noći krenuli smo prema vrhu Ararata. Na 5000 m se zdanilo i na toj visini smo se i opremili derezama. Snijeg sicer počinje oko 4300 m, sama pot poteka između stijena i snijega.
Penjali smo se u idealnim uvjetima. S vrha nam se otvorio pogled do Armenije i Irana. U tabor na 4200 vratili smo se u 8.00. Pravi čas, jer se vrh počeo omotavati u oblake i maglu. Isti dan smo odradili dug spust skoro 3000 m do Eli Vilage.
Ljepa tura, koja po pripovijedanju naše lokalne vođice, privlači sve više gornika i turnih skijaša.

Iz Tolminskih Raven do pl. Na Kalu, pa u lijepom, sunčanom vremenu s veličanstvenim pogledima na Tolminski Migovec, Tolminski Kuk, Zeleni vrh. Pogled s Zelenog vrha prema Podrtoj gori i Vrhu nad Škrbinom nije obećavao ništa više takve uvjete, ali ipak se vjetar neprestano igrao s maglom i omogućio uspon po osiguranom putu na Vrh nad Škrbinom te silazak pod znamenitim plezalištem Škrbinska ploča natrag na izlaz. Pot normalno prohodna, pod Podrtom gorom trenutno još treba prijeći dvije kraće snježne površine.

Ova voda je na mulatjeri - prema ili od planine Na Kalu, ispod Tolminskog Migovca.

Mavi12, ako ti pomažu fotografije snimljene u petak 10.10. Pretpostavljam da je na S strani još bijelo.
Lp i sretno.

Cesta zatvorena - viđeno 18.6.2024
Lp

Biciklistička staza je očišćena i normalno prohodna, sjeverni put na Sabotin bez posebnosti.

S planine Kuhinja bilo je u subotu, 10.11.2018, suho. Kako je na sjevernoj strani (zbog magle) nije se vidjelo.

Tako je izgledao Krn jučer ..

Bila sam 2.1., ali su uvjeti sada sigurno drugačiji, barem po debljini snježne pokrivače. Svakako je potrebna zimska oprema jer je bilo i vjerojatno još je od skloništa do vrha tvrdo i mjestimi poledeno.
Sretno!

Na putu nema snijega. Ne znam pak, je li tako duga putanja prikladna za takvog psa. Ja svojih sigurno ne bih povela, iako su kondicijski dobro pripremljeni. Samo moje mišljenje. Sretno.

U nedjelju na S strani Krna izgledalo je ovako. Glede na uvjete na stazi koju sam napravila (greben Krna od Srednjeg vrha do Vršiča) rekla bi da je stanje na S strani slično - poprašeno, stijene oblečene u led ili smrznuti snijeg, prečnica će po temperaturama i vjetru sigurno biti klizava. Sretno.

U nedjelju, 5.10. uspon na Monte Capolago/Seekopf. Put ne bi opisivala jer ga je Igor Z. nazorno riječima prikazao. Ljepoto poplezavanje na sprva prilično kršljivom terenu, više gore pa na kompaktnoj stijeni. Prečenje ključnog mjesta na turi - vrlo izloženog grebena bi vjerojatno predstavljalo najveći problem vrtoglavima, inače bez problema s oprezom i čvrstim korakom. Silazak je zahtijevao svu opreznost jer se pod nogama stalno "mlio" drobir.
Ljepa tura, jučer nažalost bez pogleda jer se iznad 2200 uporno vukla magla.

S Nevejskog prelaza preko sedla Passo degli Scalini do Škrbine prednje špranje, gdje se tik ispod vrha škrbine počinje put Ceria Merlone, lijepo prečenje Poliških špikova. Prvog dana do bivaka na Špiku nad nosom, gdje smo se nagledali prekrasnog zalaska sunca nad morem magle i sljedećeg dana na izlasku sunca. Nastavak puta po Ceria Merlone do odjeljka gdje se počinje put Leva. I ta ferata dobro osigurana. Prije kraja se spaja s putom na Montaž (preko Pipanove ljestve). Unatoč prekrasnom danu na putu Leva nijedan gornik, Montaž uglavnom prazan. Pogledi po cijelom prečenju od Škrbine prednje špranje do Montaža i s njega bili su čisti, sezali daleko okolo. Snijega na putu samo po malo, prolazi neproblematični. Ovdje ondje treba malo više opreza, jer je nekoliko klinova na oba prečenja izvučenih.

Za zagrijavanje po Slovenskoj na vrh Mangarta. Put bp, samo snežna mrlja koja još drži na putu ne otežava uspon, jer ga označeni put zaobilazi. Sišli smo po Talijanskoj smjeru, kojim se danas penjalo dosta planinara. Pod Travnikom pratili smo put koji silazi do bivaka Nogara i popeli se feratom Via Italiana. Malo iznad ulaza u feratu susreli smo četiri češka momka, bez kaciga, bez kompleta, loša obuća. Nakon razgovora odsvjetovala sam nastavak, uslišili su. I Via Italiana bp, ako zanemarim jedan labav klin. Jeklenica tu jako labava i može biti opasna za mnoge.

BiaS ... samo ostvari tu želju, put je lijep u svim godišnjim dobima .

zlatica ... nisam taka sila, energije pak imam zasad dovolj ... mlada pa ...hmmm, 25 na bazi koja uporno i bez milosti raste . Hvala na pohvali ..svakome dobro djeluje, bez obzira na godine, a ne?

Rano s čelom do pl. Slapnik, zatim u svjetlu porajajućeg dana do vrha Krna. Gomiščkovo sklonište bilo je u 7.00 još usnulo, pa sam nastavila put do vrha, sišla na Krnsku škrbinu, popela se na Batognicu i sišla na Prag. Put je bp, na vrhu Batognice dojam lijepe gore krate samo leševi nekoliko ovaca koje je vjerojatno posekla munja. I do Vrha nad Peskama nema posebnosti, s njega sam krenula direktno po "lijepo voznom" melištu do doline Lužnica, mimo krnske planine i krug završila na pl. Kuhinja.
Jutros je parking bio pust, nešto poslije 10.00 preplavljen automobilima. Ne samo parking, već cijeli rub ceste skoro do sela Krn.

S parkirališta nad Drežničkim Ravnama mimo pl. Zapleč do sedla Vrata, zatim prema Krnčici. Staza osim dva snježna jezika gdje smo cepinom načinili stope, bez posebnosti. Jer smo bili rani, penjali smo se u sjeni, natrag smo htjeli samo sjenu i hladnu vodu. Na parkiralištu (oko 700m) termometar je pokazao malo ispod +30.