gorska koza - Zadnje poruke

Već treći vikend zaredom preko Vršiča u Trentu…
Tura je bila predviđena još prošli put kad smo sina vozili na planinski tabor, ali smo se zbog tadašnje nepovoljne vremenske najave (nevihte) popeli na V. Tičaricu i Čisti vrh.
Tokom tjedna se u svojim Gorniškim potepanjima javi još Gorazd s čudovitim opisom i fotografijama ove divlje trentarske samoće (vrlo lijepo ) i nas definitivno uvjerio.

Počinjemo nad Vrsnikom ravno po markiranoj puti prema napuštenoj Planini Za Skalo, nastavljamo po melišču, uz jeklenice preko skoka, po dobro vidljivoj stazici u Travnišku dolinu. Čudesan svijet pun gorskih cvjetova, tišine i samoće. Po strmim travama na Travnišku škrbinu i po grebenu gdje nas prate tek procvjetale planike, na vrh Travnika.
Prečenje po grebenu, lagani spust i uspon po JZ strani preko strmih trava i nekoliko skalnih skokova na vrh Plaskog Vogla. Vpisna kutija na vrhu Plaskog Vogla zapikana je na dva mjesta od munje i ne da se otvoriti. Na sve strane čudoviti razgledi, istovremeno s vrha biramo smjer prolaza kroz bezpotni i teško prohodni škrapljasti teren Za dolinu.
Sestop zahtijeva neke plezalne vještine i orijentacijski i tehnički mnogo teži od uzlaza.

Dan tamni i zviždi svizaca polako utihnu…
I došla je noć i bio je mlaj i na nebu bezbroj zvijezda…

Za dolinu držimo desno po pločama pod Debelim laštom i s malo traženja lakših prolaza dođemo na sedlo među Brdima i Debelim laštom. Svijemo lijevo kroz gromade, djelomično ruševnat i škrapljast svijet i iako se držimo izohipse cca. 2000 m, izgubimo dosta vremena tražeći prolaze. Još preko melišća i već smo na markiranoj stazi koja vodi od Koće kod Triglavskih jezera na Veliko špičje. Slijedi uspon i prečenje grebena Špičja gdje sunce pokaže svoju moć, do Koće na Prehodavcima.
Kratko okrepčilo i brz spust po mulatjeri preko Trebiškog dola u Trent gdje zakasnimo piknik na kraju planinskog tabora, ali nas čeka uvijek dobrovoljni i spreman pomoći prijatelj Jani i odveze nas na izlaz za auto.
LP, Marjan i Nataša

Godina je prošla pun krug i tako smo jučer ponovno odveli našeg 16-godišnjaka na Mladinski planinski tabor - ovaj put u Trento.
Za cilj smo odabrali V. Tičaricu, koja se diže 1300 m točno nad kampom. Zbog dogovorenog kasnog dolaska na tabor počeli smo na Na skali kod donje zapornice prilično kasno, malo prije podneva.

Prijatna i lako pratljiva stazica vodila nas je kroz Dol pod plazmi na napuštenu Planinu v plazeh, gdje smo odmah nakon lovačke opaznice skrenuli lijevo (preko Utroke).
Sprva dobro vidljiva staza dovodi do izražajne, prilično vlažne dolinice pune blata. Sve puno tragova u blatu svjedoči da se divljači sem dolazi napajati, pa i prevlačiti u blatu da se ohladi i riješi štetočina. Zato vodi do nje i iz nje sve puno stazica. Odabrali smo prolaz uz desni rub po bujno zaraslem kamenju pod strmom na greben.
Nastavak bez staze (možda malo previše desno), traženje prolaza, prelazak strmih trava i "pretepanje" s rušljem dovelo nas je do travnate doline pod Košutnikom, gdje smo opet "prošli" vidljivu i rušljem izrezanu stazicu prema vrhu V. Tičarice.
Pogled s vrha u Trento je veličanstven, razglede na okolne vrhove onemogućavala je niska kupasta oblačnost. Približavale su se popodnevne oluje...

Slijedio je spust i prelazak pod grebenom Košutnika i Šnite prema Čistom vrhu, gdje je u bujnoj podrasti i visokim travama stazica još nekoliko puta nestala. Unatoč tome brzo smo se našli na sedlu pod Čistim vrhom i dosegli ga preko Drta.
Na vrhu se na trenutak pokazalo sunce, ali u Špičju i smjeru Vršiča nekoliko puta strašno zagrmjelo. Brz spust starom teretnom stazom do izlazne točke, gdje se baš pri presvlačenju, nad Sočom razdivjala oluja.
LP, Marjan i Nataša

http://www.meteo.si/met/sl/weather/observ/surface/snow/

Do prvog tunela na cca 1400 m.
Inače podatak od 09.04., ali mislim da, s obzirom na količinu snijega - lavinškog materijala na cesti i prilično niske temperature prošli tjedan, stanje ostaje nepromijenjeno.

Naslov teme je Špik a ne Kačji graben!
Tvoje misli nažalost još ne znam čitati.

Tu se varaš, Juš!
Bili smo prošle subote gore i vidjelo se dosta smučina.

Da, res je Juš, nismo bili jedini. Osim nas danas na vrhu još troje skijaša s pristupom po Slovenskoj.
Po Grebenskoj već dugo nitko nije išao. Trag vidljiv na Matičevoj drugoj slici završio je tamo. Netko je (vjerojatno jučer) procijenio da zbog izloženosti i prijetnje lavina bolje se vratiti.
Lp, Marjan

Gornje jezero Capitello(1930m), uz koje još u srpnju i kolovozu leži snijeg. Donje jezero Melo (1743m).

Svakako zanimivo čitanje:

http://www.gore-ljudje.net/novosti/47701/
http://www.gore-ljudje.net/novosti/35657/

Pod oznakom "B-17" mogao bi biti i datum 29.05.1944.
Naravno na drugoj lokaciji...

Kamniti lovac jučer je pokazao pravu zimsku sliku.
Iz Žabnica krećemo romarskom stazom, gdje snijeg počinje na cca. 1100 m, na planini već veselo gazimo, na sedlu kod kapelice obuvamo gamaše. Prema Krnici se sa svakim metrom debeli snježni pokrivač. U klancu pod vrhom neke jeklenice su pod snijegom, napuhanog snijega toliko da se zarivamo do pasa. Na vrhu uhvatimo još malo sunca, pogledi na okolne vrhove onemogućeni niskim oblacima.
Sišli smo na napuštene Sv. Višarje (žičara do početka skijaške sezone ne radi). Zaustavili smo se kod g. Mešnika s kojim se zadržimo skoro sat vremena u ugodnom razgovoru (lijepo pozdravlja Igora Z.).
Brz silazak u dolinu omogućio nam zasnježeno skijaško područje (snijeg do cca. 1250 m), koje će u ožujku biti prizorište svjetskog kupa.
Lp, Marjan i Nataša

Htela sam zapisati već ranije (nekoliko stranica nazad), ali je (zagonetka) otišla prebrzo.
A budući da se taj upravo javi...

Da, Gorazdu je planinarstvo već u kolijevci položeno!
Jer ako imaš u imenu i prezimenu dvaput Gor..., Gor...,
onda res ne možeš u dolini ostati.

Lepenatka, pozdrav!
Repov kot je izuzetno lijep, ali i vrlo tužan kraj...
U prošlim godinama bilo je nekoliko tragičnih nesreća i to ne samo onih koji su propustili odcep za K. sedlo.
Savjetujem da prvi put pođeš s nekim tko je put već prošao.
Čak i Stritarov opis je na površno čitanje pomalo zavaravajući.
Više na ZS.
Lp, Marjan

Neugodna vremenska najava za ovaj vikend nas je jučer odvela na navedenu turo.
Malo vode u tolmunima, preko slapa jedva nešto.
Na Srebrnom sedlu nas je dočekala magla koja se poslije pola sata čekanja nije razišla, pa smo odustali od planiranog uspona na Najviši rob.
Na vrhu Planjave sunce, ali u naletima duvao izrazito jak JZ vjetar, pa su štapovi za održavanje ravnoteže bili više nego dobrodošli.
Silazak preko Sukalnika prema K. sedlu, gdje susrećemo ljude koji su se okrenuli jer su oblaci počeli prekrivati okolne vrhove.
Od Koće na K. sedlu skraćujemo silazak preko kamenja, gdje se na Pastirjima dobro najemo zrelih malina.
Lp, Marjan i Nataša