m're 1 - Zadnje poruke

U dijelu srijede i dijelu četvrtka na spomenutoj klasici Martuljka. Iz krnice u Veliku dninu, spavanje u enki (u konzervi smo te večeri spavali četvorica - za ležeći položaj svakako maksimum za navedeni bivak). Drugi dan preko škrbine između Oltara i Ponce i SZ grebena do vrha, silazak po ''''normalki'''' mimo dvojke u Vrata.
Prava, istinska martuljska tura u svim smislovima - vitki, oštri grebeni i vrhovi, puno krastave i znatno manje dobre stijene, crveni odjenci koji posebno ožive ujutro i navečer, samoća, divlja ljepota, gamsi,...skratka: Veliko doživljaja.
Na turi uživali Matej i moja malenkost.
Neću opisivati, jer su to posao jako dobro obavili Habjan, posebice Brane i Mariborčanin. Dodajem samo da je početni dio do škrbine trenutno (razlog zadnji nalivi, oštra zima,..) IZUZETNO krastav, preporučujem ekstra oprez. Mi smo se od skoka do ploče zbog tog razloga napredovali u navezi. Uživački dio grebena pa je još uvijek uživački...

Nakon planinskog tabora za djecu i omladinu na Drežniškim ravnama, još skok u Furlanske Dolomite (za mene su Karnijci). Cilj: ljepotica Monte Duranno, društvo: prijatelj i poznavatelj Karnijaca i Dolomita Matija.
U četvrtak u večernjim satima mimo sela Erat do izhodišta po ''''peruansko-bolivijskoj'''' izložbenoj cesti nad klancem do kraja ceste. Po stazi 374 do koće Maniago, gdje smo prespavali. Drugi dan rani start, prvi cilj forcella Duranno, gdje u društvu kozoroga pozajtrkujevamo i navlačimo plezalne pojaseve i potrebnu opremu. Staza - smjer označen pikama - ide prvo pod, uz greben zatim skreće po dugoj polici u srž južne stene Duranna do središnjeg ''''kanala''''-klanice, koja prereže cijelu stijen. Tu počinje penjanje: prvo par dužina desno uz kanal zatim skreće u sam kanal i drži ga do kotline pod vrhom. Po lakšem pećevju i prilično izloženim grebenu dosežemo vrh. U vpisnoj knjizi popunjeno samo nekoliko listova, iako je prvi vpis u njoj iz 2004.
Sestupamo istim smjerom, na najtežim mjestima (4-5) spuštamo se po konopcu. Na dugoj polici srećemo kozoroga alfa mužjaka - ''''gazda'''', koji mirno preskače pred nama kao da želi pokazati gdje ide najlakši put.
Slijedi brz sestup iz sedla do koće i po ručku po već poznatoj stazi 374 do automobila.
Tura vrhunci: lijepi brežuljci, divljina, prijazno osoblje u koći, samoća (na cijeloj turi smo sreli jednu osobu i neke posjetitelje koće). Preporučujem svima koji su navikli kretanju u navezi i/ili solo penjanja III. stupnja te spuštanja po konopcu. Osigurači su uređeni - buševine, ovdje i tamo se nađe i neki klin. Snježna polja na stazi su, ali se im možemo u potpunosti izbjeći, tako da zimska oprema može ostati kod kuće.
Tura je sicer (osim početnog dijela ozbiljnijeg penjanja) dobro opisana u knjizi A.Mašerea: Dolomiti - sanjske gore. Tko zna talijanski, na netu se nađe i nešto.

Bio sam prije tjedan dana u ovim krajevima:
http://www.turni-klub-gora.si/~frances/razmere/ - Ledinski vrh iz Belske kočne (27.5)
Sigurno ima još malo snijega u udolini, u samoj stijenici - plezalnom dijelu mislim da ne bi smjelo biti ništa. Ako je slučajno ''zasnjegovano'' još uvijek imaš Ledinski vrh kao rezervu.

Jučer smo popeli južni žlijeb Skute. Smjer sam potpuno suh. Uostalom na Skuti još uvijek dosta snijega. Zapadna staza - strmi dio škrbine suh, dalje prema Velikim podovima omekšali snijeg, ovdje onamo led ispod - oprezno. Istočna strana iznad Malih podova - donja gredina, ploče još pod snijegom, na Streži je izgledalo suho. Za ovu variantu svakako neophodan cepin, u tvrđem i dereze.

Kompliciranje oko štapova stvarno nije potrebno. Nezlomljivih štapova nema - osim možda livenih željeznih.
Omjer cijena/kvaliteta - nema generalnog pravila. Ali istina je da skuplje marke obično daju više garancije, malo su lakše, imaju bolji grip... itd. (hakl je samo da garancija ne vrijedi za lomljenje i krađu, što je obično razlog za kupnju novih ) i mogućnost rezervnih dijelova, koji su dragi .
U principu što god kupiš nećeš puno promašiti.

Još ne sasvim. Ali već su malo ovenule, neke lijepe još u najsjenijim dijelovima.
Govorim za Plaški rovt, više je vjerojatno bolje.

I mene ne zanima nešto slično - Ima li tko aktualnih informacija o (ne)prohođnosti ceste do planine Blato?
Unaprijed hvala za sve korisne odgovore.

Smučao sam na Kamniško-Savinjskoj Komni prije dobrog tjedna dana. Razmere: skorja, na vrhu tvrdo. S obzirom na temperature i vlagu trenutno vlada svuda u visokogorju, osim možda na najvišim vrhovima, odjuga i lijep proljetni mulj - teško prolazno klasično pješke - gotovo obvezne skije ili krplje.
Mislim da će nedjelja dopodne biti pravo vrijeme. Inače pričekaj da malo stisne, onda će biti to ono pravo ...po slikama sudim da će zaista biti teško nadmašiti prošlogodišnje

Problemi s jajima osim Velike noći uzrokuju uži i vjerojatno neobloženi trakovci petlji za noge.
Problem je poznat - ne znam zašto tako. Pojas načelno za ferate, gdje padovi manje česti nego sportsko penjanje i gdje praktično visiš u pojase samo pauzama na modernim teškim feratama. Ako spekulirom, proizvodnja punih pojaseva s obloženim trakama mnogo skuplja, vidjelo bi se u cijeni.
Slažem se s Mesetarom - dvodijelni pametno kod teškog ruksaka, bez stražnjeg opterećenja ili ultra-laki donji dio dovoljan.

Do vrha zgazeno, tako od pješaka kao i turaša - provjereno od strane prijatelja.

U četvrtak u Koritarici s Juretom. Popeli smo drugi slap i donji dio uživačke grape - prema Kresalovom vodiču, možda se varam. Drugi slap lijepo napravljen, uživačka malo manje. Neke slike na:
http://www.turni-klub-gora.si/~frances/razmere/

Precizniji opis na Tk gora. Ako malo sažmemo:
Sad su izgažene obje varijante. Preko Kofce gore tako, naročito pješice. U okviru ljetne staze smo na povratku opazili veću skupinu turašev - dakle smučina. Ako si pješak, preporučujem preko Kofce gore, inače ljetnu.

Plazovina tu pa tamo. Izbjegavaj grape, udoline gdje ima nanosa snega. Inače mislim da ne bi smjelo biti problema.

Jučer na smučanju na Velikom. Razmere su i za hodanje trenutno vrlo dobre - tvrdo, ampak ne ledeno. Nekaj slikovnih utisaka na

Meni najdraži je malo divlji pristup uz slapište u Velikom grabnu ili greben desno iznad. Od sjenovitih pristupa, lovska staza je pravi šećer, ide oko 100 m pod grebenom i spaja označene staze med Gontama i Mah'čkom.
Od označenih varijanti najviše mi se sviđa varijanta od Sle.

Burna rasprava kao što nije bilo dugo...
Da, vjerojatno bismo drukčije govorili da se završilo tragično.
Moje razmišljanje bi išlo više u smjeru koji su naznačili Geolog79 i Viharnik.
U planinama, osobito zasneženim, važe određena pravila. Jedno od njih je da se u sjene strane visokog planinarstva obično ne kreće u tvrdu zimu. Snijeg je obično manje obrađen i labljiviji nego na suncu. Obrnuto je proljeće kad je snijeg na suncu obično labljiviji, stvari se pogoršavaju tijekom dana. Osim toga ne želim reći da su ta pravila 100% i uvijek točna. Postoje iznimke koje spoznaš iskustvom, vlastitim ili tuđim, za što treba dosta planinarskih kilometara. Neću dosađivati - bolje pročitajte nešto o tome, pratite uz vremensku i lavinsku napovijed (našu, talijansku, austrijsku) ili još bolje idite na odgovarajuće obrazovanje (alpinistička škola, dani zaštite od lavina, itd.).
Dakle: Opremljeni vjerujem, iskusni - ne bih rekao, radije naivni. Hvala bogu da se završilo kako je. Nadam se da se je netko naučio nečega.
Usudujem se tvrditi da da, svatko tko ozbiljno hoda u planine i/ili se penje, touring smuča, borda je nekad napravio prvoklasnu glupost. I ja sam ih neke napravio, vjerojatno ću još, nadam se što manje kobno.
Moramo biti svjesni da bi nas bilo malo kad bi svaka greška bila kažnjena. Ponekad trebaš sreće. Kažite što hoćete.

Svi linkovi koje je naveo geolog79 su korisni. Za same lavinske razmere, osim ARSO lavinske prognoze, za naše hribe i širu okolicu korisni:
- za Julijce: čak na slovenskom!
http://www.regione.fvg.it/asp/meteo_valanghe/bollettino/bollettino_sloc.pdf
-još jedna austrijska, za Karavanke: na njemačkom, za ostale google translate:
http://www.lawinenwarndienst.ktn.gv.at/143249_DE-

Inak sam više naklonjen Igorovom stavu, ali ipak.
Tko i zašto treba opremu? Tko li se pak pri kupnji automobila pita zašto su svi od A do Ž sposobni preko 150 km/h ako je max. dozvoljena brzina na cestama samo 130 km/h? Oprema za planine trenutno je dosta modna. Tako je pa ako nam je drago ili ne. Činjenica je da je današnji prosječni posjetitelj Šmarne gore u mnogim slučajevima bolje opremljen od pionirskih osvajača najvišjih vrhova u Alpama, Himalaji itd.
Još uvijek se mi čini da je malo manje loše ako su ljudi u planinama predobro opremljeni nego obrnuto.
Stvar može postati opasna ako se zanemari druga strana koja je za sigurnost u planinama nužna - znanje i iskustvo. Oprema može dati lažni osjećaj sigurnosti i ne može nadomjestiti nedostatak u spomenutim kategorijama. Quarkovi nikome neće pomoći ako ne vlada osnovnom tehnikom zaustavljanja cepinom i nitko ga neće izvući iz lavine ako je žolna isključena i pospravljena u ruksaku - samo dva najbanalnija primjera.