Jučer sam bila na Kokrškom sedlu, pa zatim na Kalškoj gori. Odlično, samo to mogu reći, pogledi jedinstveni, samo vjetar je bio jako jak

To idilu je ometnula samo jedna stvar koja mi je još uvijek nerazumljiva, naime na Kokrškom sedlu neki tata je vodio dva sina u japankama niz prema Kamniškoj Bistrici. Sam je bio pristojno obuven. Prvo sam mislila da će prenoćiti u koći, promatrala sam ih dosta vremena pri silasku i na kraju shvatila da stvarno idu dolje. U međuvremenu su se sinovi lijepo klizali na stražnjici, njihov tata bio prilično nezadovoljan. Recite mi, je li to uopće moguće? Što je s tim ljudima? Još uvijek ne mogu vjerovati da je tako nešto moguće.



Lp