keber1 - Zadnje poruke

Neka ova tema bude za savjete o popravku opće planinarske opreme.

Dakle da počnem: Na turi se mi kod naramnice poderio gornji spojni kaiš koji spaja obje naramnice ranca (malo je već iznošen, ali još uvijek dovoljno dobar). Kome dati to popraviti u okolici LJ?

Još uvijek planinari rado odvrže plastenku ili limenku u grmlje (ili čak ne toliko daleko), jer nakon što su nosili punu cijelu stazu, previše je da praznu dostave u dolinu. Pač svinje, fuj i fe.

Zanima me, a vi drugi kdaj pospravljate za drugima tako nešto veće? Recimo danas sam na Kriškoj gori pokupio veću plastenku, bačenu među smreke i limenke uz put. Imao sam osjećaj da nisu bačene baš danas, i da je prošlo pored njih dosta ljudi koji ih "nisu vidjeli" (na vrhu ima više kontejnera za ambalažu). Ozbiljno imam osjećaj da ljudi "ne vide" smeće jer ih se ne tiče, to mi je potvrdilo i kad sam letos uz put na Kamniško sedlo pokupio praznu kantu motornog ulja uz put, koja je ondje ležala još od prošle godine (na osnovu otiska u tlu), pa je nitko "uspio" primijetiti.

Zanimljivo, da je prva osvojitev Storžiča ili Grintovca uopće poznata. Oba vrha mi se tehnički po najlakšim stazama ne čine ništa zahtjevna, da ih netko prije nije pokušao. Ili su ljudi prije tog vremena nisu niti pomislili ići tako visoko u planine?

To je slično onome što su u prošlosti napravili do planine Jezero i Dedno polje te do planine Krstenica. Pot ili cestu su počeli urediti već krajem ljeta.

Međutim time vidim mogućnost planinskog kolesarenja do tih planina, što bi bilo vrlo dobrodošlo.

No, ja sam ričeta i jotu jeo sve sorte, od fenomenalnih do hudo vodenih bez okusa.
O Italiji i prehrambenoj pauzi pa dobro znam, kad sam dobesedno sestradan stigao do koće Auronzo, kad je sredi tjedna par autobusnih grupa na sat, misleći sad fina užina, pa čuješ da imaju samo još jedan sendvič, jer opet strežu po šest navečer. No taj sendvič je uzeo onaj predamnom. Od tad mi se ta najgluplja siesta na svijetu utisnula u pamet i zato za Dolomite uvijek nosim puno proteinskih pločica (jer sendviče ne jedem), da me totalna glad ne zgrabi opet na krivo vrijeme.

Toliko pričanja o cijenama u Italiji, ali VanSims zaboravio najvažnije: U Italiji ne dobivaš hrane osim sendviča med 3 i 6 po podne (plus minus sat), ni u najbolj obleganih planinskih koćah, kao recimo Tre Cime. Inače hrana u tim koćama kvalitetno barem jedan, bolje dva nivoa nad našim, često na nivou boljih restorana kod nas. Mi ričet tluknemo, jotu. I kućnu kobasicu.

@Apolonija - taj "grčki" svišč bio je jedini gdje god sam ih vidio (pa ih nije bilo malo). Može biti i neka mutacija, događa se. Bio je jako lijep, nadam se da će od njega još nešto biti u budućnosti.

Ravnokar sam se vratio s Dolomita, gdje puno cvate, uglavnom slične rože kao kod nas (samo manje sorti), ali jedan jedinstveni fenomenalno lijep primjerak pa stvarno pao u oči. Što je to za jedan svišč?

Danas je na Strehi jako puhalo, da bi bez dereza moglo netko i oboriti (i odnijeti). Osim toga kod vrha je jako tvrdi snijeg, djelomično zaljeđen. Sa četverokolesnim pogonom nema problema do donje stanice žičare.
Inače lijep dan.

Evo još jedan fin video koji sam sastavio kako se jure oblaci sadašnjeg pogoršanja vremena:
https://www.youtube.com/watch?v=A5PM6A2FDXI

Danas sam posjetio Debeli vrh, vrijeme je bilo cijelo vrijeme sunčano (kao što je najavljeno za ovaj kraj Julijaca). Snijega na stazi iz Planine Laz nema. Dostigao sam samo predvrh, jer je tako jako puhao jugozapadnjak da se nije činilo sigurnim nastaviti na glavni vrh, jer me povremeno prestavljalo, a nisam baš slabić. Na stazi prema Planini Krstenica ispod Lazovskog prelaza još uvijek ima dosta uledelog snijega koji zahtijeva dosta opreza.

Bez obzira s koje strane će manch zimi gore, nijedna nije za male derezice i štapove. Bez cepina svakako po nijednoj stazi.

U ponedjeljak, kad je bio zadnji topao jesenski dan ove godine, krenuo sam na Tolstu Košutu, s postankom na Košutnikov turn da vidim zalazak sunca, koji je po mom mišljenju najljepši baš s tog vrha.
Put bez posebnosti, na vrhu bez vjetra i prilično toplom večeri uživao u fantastičnoj predstavi mora oblaka i magle u dolini i zalazećeg sunca iznad njih. Osim nekoliko slika još videa
https://www.youtube.com/watch?v=ufcj-MfAKQI

Evo kako je bilo u subotu prema Razoru: put do Pogačnikova doma iz Zadnjice sad je potpuno suh, prema Razoru još ima neka snježišta, neka su dosta strmih s prepadnim izljevom, zato je cepin još obvezan (a mnogi posjetitelji ga nisu imali). Nova ferata na Razoru je u dobrom stanju, ali nisam se usudio popeti bez sigurnosnog seta, trbuščić na sredini inače ne tako visoke stene je dosta izložen.
Kako se vidi s Pogačnikova doma, pristup Stenaru je također dosta zasnežen, na Pihavec je put zatvoren zbog većeg podora. S Prisojnikove strane također više velikih i strmih snježišta. Općenito u tom dijelu Julijaca još ogromno snijega, čak i donje Kriško jezero veći dio pod snijegom.

Bili smo prije tri tjedna. Tad je još bilo malo snijega, ali vjerojatno do sad većinom stopilo, pa i tad se ta staza dala proći bez problema bez zimske opreme (osim Averau gdje ferata ide sjevernom stranom).
U Dolomitima su imali još više snijega nego kod nas (npr. na obližnjem Passo Giau ukupno 12,5 metara), i napravilo im je dosta problema, ali zato se brže topi.

Ja sam ga slikao na istom rastištu prošle godine u isto vrijeme (str. 50 ove teme). Tu ima ukupno samo nekoliko biljaka.

I ja sam također od sendviča iz ruksaka već grlio školjku WC-a, tako da stvarno nema pravila za to.